01 Srp 2018
    1089

Diplaš Ante: Ne smijemo svoje zaboraviti, trebamo njegovati našu tradiciju i baštinu

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)
0
Poslijednja izmjena dana Nedjelja, 01 Srpanj 2018 13:23

Mih, mjeh, diple s mjehom ili samo diple razni su nazivi za gotovo identično glazbalo koje se nekada sviralo od Istre i Like, preko Dalmatinske zagore i dalmatinskih otoka, pa sve do Hercegovine.


Ante Stančić, kojega možemo sresti kako svira po Vodicama najčešće kada su u pitanju neke proslave, svira diple od svoje desete godine, odnosno već punih 60 godina. Njegov se mijeh, koji je kupio u Vrlici kod Josipa Galiota sastoji od kože jarca kroz koju se upuhuje zrak i prebiraljke ili dipli od javora na kojima se svira, a koji je on naslijedio od svoga dida.

Ante je rodom iz Slivna pored Perkovića, a od 1971. živi u Njemačkoj, no od kada je u mirovini, sve se duže preko ljeta zadržava u svojoj kući u Vodicama.

“U Slivnu je cijelo selo sviralo diple. Mi smo većinom svi bili čobani, a diple su čobanski instrument. Stric i did su cijelo vrijeme puvali, pa sam tako i ja krenuo puvati, a to traje do dan danas”, objašnjava nam Ante.

Da bi se ovaj instrument naučio svirati potrebno je puno vježbe, Antinim riječima je to jedna vrsta sporta i treba se savladati određena tehnika. Pluća se trebaju rastvoriti dovoljno za puhanje, a tu su i mišići obraza koje treba istrenirati. Diple su specifične i po tome što ne postoje note;

“Čoban nema note u gaju, treba vuka gledati”, kaže Ante simpatično i iskreno.

Diplama se sviraju narodne skladbe, njihov zvuk je nostalgičan jer podsjeća na neka prošla vremena.

“U ranu zoru kada smo čuvali ovce, svaki čoban ode u svoj gaj udaljen jedan od drugog po 2 kilometra. Kao da smo se dogovorili, svaki krene puhati u svoje diple, a brda počnu odzvanjati tim prekrasnim zvukom. To liči dušu”, prisjeća se Ante.

Pitali smo ga je li ga netko ikada pitao da mu prenese svoje znanje sviranja, no Ante nam govori kako nema na žalost interesa za ovaj instrument te on polako izumire. Ono što ga veseli je kada ga njegova šestogodišnja unučica zove da joj svira na proslavi rođendana ili u vrtiću.

“Ne smijemo svoje zaboraviti, trebamo njegovati našu tradiciju i baštinu. Danas je to teže jer ljudi kada dođu s posla odmah upale TV ili internet, a ja s druge strane sjednem u kantun i sviram. Zato me i zovu diplaš.”, govori Ante.

antediplas2.jpg

A njega sa svojim diplama možemo vidjeti kada god je neka fešta u điru. Svaki put kada Hrvatska pobijedi na Svjetskom prvenstvu, evo njega. Kada se slavi nešto u restoranu, on će prvi zapuhati i dignuti atmosferu.

“Svaki instrument treba voljeti. Svaki posao koji se radi treba voljeti. A diple bih preporučio svima koji vole svoj kraj, tradiciju i baštinu. Na mladima svijet ostaje, a bez njihovog interesa za ovakve instrumente i općenito za baštinu, ona će nestati, a to bi bila velika šteta”, zaključuje Ante.

No, na sreću ova tradicija je još uvijek živa, pa ako danas dobijemo Dansku, očekujte odzvanjanje ovog prekrasnog instrumenta po ulicama i trgovima Vodica!

Vaša reakcija na temu


Napiši komentar

Make sure you enter all the required information, indicated by an asterisk (*). HTML code is not allowed.

Foto video vijesti

  1. Foto
  2. Video
Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Počekajte dok se Cookie učitaju...