14 Tra 2018
    5327

U početku bijaše informacija

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)
0
Poslijednja izmjena dana Subota, 14 Travanj 2018 11:02
U početku bijaše informacija Foto: Mirsad Mešinović

Početkom 2009 g. je startala ateistička kampanja sa 200 autobusa koji su vozili po Londonu sa velikim natpisom „There is probably no god. Now stop worrying and enjoy your life" u prijevodu otprilike „Najvjerovatnije nema Boga, ne zabrinjavaj se i uživaj život"
Akciju je pokrenula novinarka Ariane Sherine sa jednim člankom na web-strani od "The Guardian". Nju su smetale česte reklame nekih kršćanskih zajednica pa je htjela ateiste ohrabriti i dati im glas. U još nekim zemljama je bilo isto sličnih akcija ali ne tako uspješnih. U Njemačkoj su se uz ateističke kao odgovor pojavili i kršćanski autobusi sa velikim natpisima "A što ako Ga ipak ima". Pratili su jedni druge i vodile su se na stanicama diskusije. Bilo je čak ideja organizirati utakmice između ateista i različitih religija za vidjeti na čijoj je strani Bog ako Ga ima.


Stari Indijanac je bio nadaleko poznat po svojoj mudrosti. Jednom mu dođu mladi ratnici po savjet da im reče kakva će biti zima. On promisli u sebi: „ako im rečem da će biti blaga zima ovi lijenci neće skupljati drva". Potegne zatim dva dima iz svoje lule i reče jasnim, uvjerljivim glasom „Ova zima će biti hladna i duga". Nema šale, počeše Indijanci naveliko skupljati drva. Bliži se lagano zima, a još je blago i nikako da pravo stegne, poče stari Indijanac u vlastite riječi sumnjati pa se uputi pola dana jahanja na jedno brdo gdje je bijeli čovjek imao meteorološku stanicu. Upravo je jedan naučnik očitavao i zapisivao podatke sa svojih brojnih instrumenata kad ga iznenadi pitanje Indijanca:

„Što vi mislite kakva nas zima očekuje ?" „Hladna i duga" odgovori znanstvenik i ne pogledavši dobro tko ga pita. Starom Indijancu padne kamen sa srca i nastavi: „Sva sreća da imate sve te instrumente pa sve znate".

„Kakvi instrumenti" uzvrati znanstvenik „primijetio sam kako Indijanci šakom i kapom skupljaju drva".

Stari matematičar i fizičar Blaise Pascal bio je pragmatičar i dobar logičar. U svojoj čuvenoj okladi je zaključio da je bolje vjerovati jer ako Boga ima, a nismo živjeli po božju onda smo propali zauvijek, a ako ga nema onda smo izgubili samo malo truda da živimo pošteno.

Jedan drugi, nedavno umrli čuveni matematičar i teoretski fizičar današnjice, Stephen Hawking „izračunao" je da većom vjerojatnošću Boga nema. Doduše nije rekao po kojoj formuli ni koliki je rizik.

Ustvari Bog koji bi se dao izračunati bio bi mali, kukavi bog, bog od naše Mare. „Ima Boga ženo moja, ima, pa makar da je ko vrv od šuferina" rekla bi Mare kad bi se putem do pijace začakulala sa ženama.

Otprilike u isto vrijeme kao i autobusi, engleski prof. Richard Dawkins napisao je knjigu „The God Delusion", jednu ateističku kritiku religije. Tu se osvrće na religije kroz povijest i danas kroz njegove ateističke naočale. Za njega je religija nerazumna, zaostala i razarajuća. Ona je kriva za sve ratove i zla u povijesti. Vrijeme je da se nadiđe to ludilo, pitanje Boga. U vrijeme politeizma svatko je svog boga potezao ali pojavom monoteizma problem su se zaoštrili jer svatko hoće drugome svog boga nametnuti, a sad je vrijeme da se i tog jednog dokine.


Ja sam tada tu knjigu pročitao želeći vidjeti kod tako direktnog napada kakve on argumente krije. Bio sam razočaran, uvijek i ponovo dolazi na jednu stvar – EVOLUCIJA. Razumljivo jer je sam biolog i stručnjak za evoluciju, tu je na svom području. Evolucija kao bog, moglo bi se razumjeti, što dobro oslikava rečenica iz njegove knjige

„Svaka kreativna inteligencija koja je dovoljno kompleksna da nešto stvara nastala je isključivo kao produkt svemoguće evolucije...".

Iznenadio me i njegov prijedlog kako bi jedno ateističko društvo uredilo svoje socijalne odnose i izgradilo svoju etiku, naime jednostavno, međusobnim ugovorima. Ponovo sam bio razočaran, ja osobno u jednom tako suhom i hladnom društvu nebi želio živjeti.

Ali i on ima jednu malu tajnu. U jednom interview u vezi njegove knjige odgovara da je on postao znanstvenik jer su ga oduvijek fascinirala pitanja zašto živimo i umiremo te koji smisao ima naša egzistencija. Kaže da i on reagira religiozno kad pogleda prema zvijezdama, mliječnu stazu, univerzum, zahvati ga divljenje, kao neka molitva. Eto, lijepo je kad se čovjek zna diviti, možda je to ono što fali današnjim ljudima jednostavno pogled prema zvijezdama.

Mene osobno je ispunjalo divljenjem kad bi mi mladi pred blagdan Gospe od Okita, usred ljeta bdjeli u svetištu na vrhu brda, gotovo u mraku i onda bih promatrao zvijezde, neopisivo. Mene začuđuje kako iza svega toga ne vidi Stvoritelja jer po ateističkoj logici svega toga nebi smjelo biti, zapravo ništa nebi smjelo postojati.

Nelogično je da sve oduvijek postoji kao što je i nelogično da od ništa nastaje sve.

dna1_1.jpg

Da malo pročešljamo tu svemoguću evoluciju.

Charles Darwin (1809-1882) uzima se kao začetnik teorije evolucije. Učio je za liječnika zbog obiteljske tradicije, zatim teologiju ali uvijek ga je vuklo istraživanje prirode. On je 30-tih godina 19. stoljeća obišao gotovo cijeli svijet s brodom "HMS Beagle" u sklopu ekspedicije koja je trebala izmjeriti južnu Ameriku. Donio je jedan ogroman arhiv bilježaka, crteža, konzerviranih životinja, djelova kostiju i koža životinja, fosila i biljaka. Teoriju je razvio već 1838., a sve je objavljeno 1858. u njegovoj čuvenoj knjizi "The Origin of Species".

Pararelno s njime, sličnu ideju razvijao je nešto mlađi Alfred Russel Wallace a bilo je i prije sličnih razmišljanja kao teorija od Jean Baptiste Lamarck. Charlesov djed Erasmus, liječnik, razmišljao je isto u tom pravcu i vjerojatno zainteresirao svog unuka. Glavni mehanizmi evolucije koji dovode do razvitka života od jednog praorganizma ili od nižih ka višim oblicima su prilagođavanje, prirodna selekcija, križanje, izolacija, mutacija, rekombinacija.... i jedno dugo-dugo vrijeme na milione i milijarde godina.

Ja sam se oduvijek čudio zašto bi teorija evolucije bila antiteza Bogu. Pa već u počecima biblije, u pjesmi stvaranja oslikan je put nastajanja života od nižih oblika do čovjeka. Naravno da to nije novinarski izvještaj niti je Mojsije, kome se knjiga pripisuje, bio prisutan. U ono vrijeme ljudi nisu tražili fosile, kopkali za kostima i pravili bilješke već ispjevali stvaranje, pjesnički nadahnuti i zadivljeni ljepotom stvorenog.

Naravno da i teorija evolucije ima isto svoje slabe točke kao što je nedostatak ili vrlo mali broj prijelaznih oblika organizama i ogromna su nastojanja već od samog nastanka da se rupe pokrpaju. Ranije su se često pojavljivala u medijima senzacionalna otkrića neke kosti ili neki fosil i onda bi opet tiho nestali. U međuvremenu teorija evolucije se razvila u vrlo kompleksnu nauku sa mnogim podgranama te postigla veliki napredak u praćenju razvoja života te dala veliki impuls znanosti posebno na polju biokemije i genetike.

Ipak koliko je postignuto najbolje dočaravaju riječi prof. Michael Behe. On je prof. biokemije na Lehigh University in Bethlehem, Pennsylvania i u svojoj knjizi "Darwins Black Box" piše direktno:

"U zadnja 4 desetljeća je moderna biokemija otkrila tajne stanica. Sakupili smo ogromno znanje o životu na molekularnom nivou iz nebrojenih pokusa gdje smo proteine pročistili, gene klonirali, kulture stanica izgradili, definirali strukture, parametre uskladili, kontrole proveli, rezultate uspoređivali, elektronske snimke pravili.

Objavljivali smo članke i kritike, upadali u slijepe ulice i opet išli od početnih točaka. Rezultat svih ovih ogromnih nastojanja da istražimo život na molekularnom nivou je jedan glasni i jaki krik - Design, Plan!"

EVOL1.jpg

Ima kršćanskih, najčešće protestantskih grupa (isto i drugih vjera i sekti) najviše u Americi koji u potpunosti ili djelomično negiraju teoriju Evolucije tzv. kreacionisti. Ima onih koji doslovno shvaćaju pjesmu stvaranja i za koje život na zemlji nije stariji od 6000-12000 godina. Drugi uzimaju svaki dan stvaranja za jednu dugu vremensku etapu. Kreacionisti imaju svoje muzeje, institute i škole i nastoje provesti da se u javnim školama pararelno s evolucijom uči i kreacionizam. I predsjednik J.W.Busch se svojevremeno izjasnio da bi i tu opciju trebalo uvesti u škole.

Uglavnom nemaju problema sa selekcijom, prilagođavanjem i križanjem vrsta. Ta Isusov pra-praotac prefrigani Jakov pred 4000 g. križao je i odabirao svoje ovce te imao bolje stado od svog ujca Labana. Problemi nastaju kod mutacija, one nastaju spontano i po njima su genetska mana (defect) pa time uvijek predstavljaju jedan deficit, hendikep, invalidnost.

Da njihovi argument nisu tanki pokazuje jedno interesantno razmišljanje prof. informatike dr.Werner Gitt, jedan od značajnih predstavnika kreacionizma u Njemačkoj. On je prije 25 g. napisao i knjigu s naslovom "U početku bijaše informacija".

Kao informatičar prilazi pitanju s jedne druge perspektive a ja ću pokušati sažeto prenijeti neke njegove misli.

Stavio je na vagu jednog robota sa vrlo kompliciranim programom za hodanje, hodao je kao da je živ. Zatim mu je izbrisao program, postao je jedna beskorisna konstrukcija iako je vaga pokazivala istu težinu. Program koji je mašini davao "život" nije materijalna veličina.

Kodirana informacija je jedna duhovna, nematerijalna veličina i potječe UVIJEK od jednog inteligentnog inicijatora i ne može nikada sama od sebe nastati. Što to znači? Mi znamo danas što Darwin nije mogao znati. U stanicama svih živih bića nalaze se nezamislive količine kodiranih informacija. Formiranje svih organa upravljano je informacijama, tisuće fino reguliranih i precizno usklađenih procesa u svakoj stanici također je upravljano informacijama kao i nastajanje svih tjelesnih substanci (kao np. 50 000 različitih proteina ).

Za sve to potrebne upute stoje memorirane u DNA naših stanica i to u najvećoj mogućoj gustoći pohranjivanja informacija. Tako bi se moglo npr. u glavu pribadače, koja bi bila od DNA-materijala, jedan niz knjiga memorirati 500 puta viši od udaljenosti mjeseca. Ta nezamisliva gustoća memorije po jednom izuzetno genijalnom principu daleko nadmašuje sve naše kompjuterske memorije.

Od kuda potiče ova nezamislivo ogromna količina informacija?

Jedan čisto materijalni svemir (kao takav se i znanstveno opisuje), ne može nikad jednu nematerijalnu veličinu proizvesti kao npr. kodiranu informaciju ili svijest. Za svaku informaciju vrijedi da je od NEKOG poslana i NEKOME upućena.

Svaka kodirana informacija slijedi uvijek precizna gramatička pravila, koje su prije dogovorene. Svaki govor, životinjski ili ljudski, funkcionira samo zato što pravilni slijed glasova ili znakova ima jedno utvrđeno značenje koje poznaju onaj koji šalje i onaj koji prima te tako razumi.

Osnovni materijalni elementi ugljik, vodik, kisik, dušik, fosor i sumpor, pravilno spojeni i raspoređeni odjednom posjeduju svijest. Od ovih nekoliko osnovnih elemenata formiraju se nukleotidi, molekule koje predstavljaju biološko SLOVO. Imamo 4 nukleotida označenih kao A,T,C, G po početnim slovima njihovih naziva.

Biološka RIJEČ, kombinacija od 3 takva slova (nukleotida) u lancu je triplett ili kodon i predstavlja osnovnu biološku informaciju. Informacija iako memoirana u triplettu tj. u materiji je jedna nematerjalna veličina.

Prema tome genetska informacija sadrži jednu preciznu gramatiku ili kod-sistem:
A) Četiri osnovna nukleotida A, T, C, G formiraju jedan znakovni sistem.
B) Kod-sistem od DNA je tako postavljen da uvjek tri osnovna nukleotida u sljedu tzv. triplett (np.CAG) predstavlja kod točno određene aminokiseline ( np.molekula glutamina). Ukupno ima 64 takva triplett-a i u cijeloj prirodi postoji samo ova jedna genetska gramatika.
C) Svaki ovaj triplett predstavlja nalog za Ribosom (tvornica proteina u stanici) da proizvede točno određenu aminokiselinu. (CAG - molekula glutamina).
D) Ribosom pročita triplett i proizvede odgovarajuču aminokiselinu a jedan slijed na stotine ili često tisuće različitih aminokiselina, napravljenih točno po nalogu tripletta, izgrade molekulu određenog proteina.
E) Konačni cilj genetskog koda je proizvesti organizam sposoban da živi, u kojem su biliarde molekula ne samo proizvedene nego prostorno točno postavljene i međusobno povezane.

dna1_2.jpg

Sve za ovo potrebne upute stoje memorirane prema jednoj preciznoj gramatici u našoj DNA. Ništa se tu ne događa slučajno, sve je egzaktno programirano.

Ova biološka informacija ispunja sve karakteristike kodirane informacije. Jedan znakovni sistem (statistik), koji sadrži kod ili šifru (syntax), koja je razumljiva za primaoca (semantik). Sadrži nalog za primaoca (pragmatik) i nakraju slijedi jedan jasan cilj (apobetik). Kao takvu je može proizvesti samo Netko tko ima intelektualne i kreativne sposobnosti. Nikada sama materija od sebe.

Isto i naši kompjuterski jezici postoje samo jer su ih ljudi (duh, inteligencija i volja) izmislili. Nijedan kompjuterski jezik nije samostalno nastao nego ga je čovjek razvio zajedno sa svim gramatičkim pravilima. Na početku svakog informacionog lanca stoji stvaralački duh. Genetski kod sliči u svim točkama našim kompjuterskim programima samo daleko nadmoćniji i u minijaturi nedohvatljiv. To je prirodni zakon.
1. Materija od sebe nemože proizvesti kodiranu informaciju
2. Ne postoji KOD bez voljnog i svjesnog dogovora.
3. Kodirana informacija posjeduje uvijek od "autora" postavljenu gramatiku.
4. Na početku svakog informacijskog lanca stoji jedan duhovni inteligentni autor.
5. Kodirana informacija ne može nikad nastati slučajno ili kroz duga vremenska razdoblja.

Teorija nastanka života evolucijom može samo funkcionirati ako postoji mogućnost slučajnog nastajanja kodirane informacije. Ovo pitanje nijedan ozbiljni evolucionist ne može zaobići. Informacija nema svojstva materije već mora uvijek biti izvana dodana. Materija i energija mogu samo biti nosioci tj. pamtiti i prenositi informaciju.

Čak i jednostavni proces fotosinteze koji nalazimo u svakom školskom udžbeniku ima jedan nedostatak, jednostavno ne funkcionira! Kemijski materijal koji sudjeluje u fotosintezi kad prepustimo samom sebi ne organizira ništa, svejedno ni kod najjačeg sunca. Fotosinteza funkcionira samo kad se doda informacija KAKO od ugljičnog dioksida nastaje kisik. Ova informacija je sadržana u svakoj travci i svakom listu, a nijedan inženjer i biolog ne može ovaj proces rekonstruirati.

Isto tako, iako možemo svojstva života nabrojiti, nijedan znanstvenik ne može objasniti što je u stvari "život". Teorija evolucije nema ni najmanje pojma kako iz nežive materije nastaje život. To je u stvari jedan prirodni zakon koji je već biolog Louis Pasteur prepoznao " Vivum ex vivo – život dolazi samo od života". Tu se jedno pitanje i dalje neumorno nameće, a to je otkuda dolazi prvo živo biće ? Sve teorije i filozofije koji ne uviđaju ove osnovne prirodne zakone moraju doći do krivih zaključaka.

Ovaj osnovni prirodni zakon o kodiranoj informaciji se uvijek u praksi potvrdio i nijedan labor ili eksperiment nije ga opovrgnuo. I svaki od nas u svakodnevnoj komunikaciji može potvrditi da kodirana informacija potrebuje uvijek nekog tko je šalje. Teorija nastajanja života kroz slučaj je bajka koja je u praksi nemoguća. Tako prof. Werner Gitt gleda i kako rekoh ovi argumenti nisu tanki.

Teorija evolucije nije alternativa vjeri, ona ne odgovara na pitanje postojanja Boga, ne odgovara ni općenito na pitanje nastanka života nego pokušava objasniti razvoj života na zemlji. Ona je jedna opcija koja je najvjerojatnije jednim svojim dijelom točna. Zato s pravom treba dalje istraživati što se već više od 150 g i radi.

Zapravo je Stvoriteljeva želja da Njegov rukopis dešifriramo, možda netko iza te ljepote prepozna sama Stvoritelja.

"U početku bijaše informacija" to je gotovo isto s početkom evanđelja sv. Ivana

"U početku bijaše Riječ.... " jedan koncept, zamisao, volja (logos = riječ, smisao) što se može pripisati samo Netkome tko posjeduje inteligenciju. Riječ koja ima snagu, koja je sve pokrenula, koja stvara. Riječ koju razumije sva živa i neživa priroda a trebao bi i čovjek.

Škotski anatom i antropolog i uvjereni evolucionist Sir Dr. Arthur B. Keith (1866-1955) se jednom otprilike ovako izjasnio: "Teorija evolucije je nedokaziva ali mi vjerujemo u nju jer je ona jedina alternativa Bogu što mi ne možemo zamisliti". Slično i nositelj Nobelove nagrade za medicinu (1962) biokemičar Prof. Dr. James Dewey Watson, kaže otprilike ovako: "Teorija evolucije je širom svijeta priznata ne zato što bi mogla biti dokazana nego jer je jedina alternativa stvarateljskoj teoriji u koju mi ne želimo vjerovati."

Ja bih ispravio, nije alternativa nego se djelom uklapa u stvarateljsku teoriju.

Vaša reakcija na temu


Napiši komentar

Make sure you enter all the required information, indicated by an asterisk (*). HTML code is not allowed.

Foto video vijesti

  1. Foto
  2. Video
Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica

Počekajte dok se Cookie učitaju...