Muke po paušalu: Zarađivanje od iznajmljivanja u jednom mjestu, a plaćanje poreza u drugom?

U ponedjeljak, 28. siječnja 2019., održat će se 12. sjednica Gradskog vijeća Grada Vodica, a jedan od akata o kojima će se odlučivati je i paušalni porez za privatne iznajmljivače.

Kao što je najavljeno, visina paušalnog poreza po krevetu (jedinici u kampu) ostaje ista za naselja Vodice, Srima, Gaćeleze, Grabovci, Čista Mala i Čista Velika. Smanjen je paušal za iznajmljivače s otoka Prvića, čime je gradska uprava pokazala izuzetan senzibilitet za otok sa specifičnim položajem u svojem sastavu.

Privatni iznajmljivači Vodica i Srime će plaćati 300 kuna, Prvićani 200 kuna, a ostala naselja će plaćati najniži mogući iznos od 150 kuna po krevetu u privatnom smještaju.

Podsjetimo se, do sada je visina paušalnog poreza ovisila o koeficijentu turističkog razreda mjesta pa je Prvić Luka spadala u najvišu kategoriju A razreda, jednako kao i Vodice i Srima. Tako su Prvićani, s neusporedivo siromašnijom turističkom ponudom otoka (uvjetno rečeno), plaćali najviši porez, jednak onom kojeg su plaćali njihovi kolege iznajmljivači u značajno posjećenijim Vodicama i na Srimi.

Podjela u turističke zone

Podjela u turističke razrede je regulirana Pravilnikom iz 2009. godine pa mnoga turistička mjesta u Hrvatskoj danas nemaju ponudu koja odgovara razredu koji im je dodijeljen.

Pravilnik o paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu (NN 1/19) koji je na snazi od 3. siječnja ove godine, dopušta podjelu naselja u nadležnosti jedinica lokalne samouprave po zonama te određivanje različitih visina paušala za svaku utvrđenu zonu.

Tako se većim gradovima, poput Dubrovnika ili Splita, omogućava oporezivanje ovisno o atraktivnosti lokacije pa bi, primjera radi, iznajmljivači užeg centra Dubrovnika trebali plaćati najveći iznos paušala, dok će cifra opadati po zonama a razmjerno udaljenosti od gradske jezgre.

Naplata paušala po prebivalištu iznajmljivača

Navedeni Pravilnik je potvrdio i kontroverznu odredbu Zakona o porezu na dohodak da se porez plaća prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu iznajmljivača, a ne prema mjestu u kojem se iznajmljuje turistički objekt.

Iznos paušalnog poreza se utvrđuje prema mjestu u kojem se iznajmljuje nekretnina, množi s brojem kreveta u objektu te se na tako dobiveni iznos obračunava prirez prema prebivalištu iznajmljivača!

U praksi to znači da, primjerice, ako iznajmljivač živi u Splitu, a ima kuću u Vodicama koju iznajmljuje, plaćat će 300 kuna po krevetu, na umnožak paušala i broja kreveta će mu se obračunati prirez Grada Splita te će tako dobiveni iznos uplatiti u splitski proračun.

Malo nebulozno, zar ne? Najapsurdnija posljedica ovako regulirane porezne obveze je što bi porez na dohodak od obiteljskog smještaja i privatnih kampova trebao biti prihod gradova i općina u kojima se objekt iznajmljuje, a ta sredstva doprinijeti razvoju turističke i druge infrastrukture, neophodne za podizanje kvalitete ponude u turizmu.

Ovako će se prihod stečen u jednom mjestu trošiti na komunalni sustav drugog.

Novo porezno rješenje?

Inače, godišnji paušalni dohodak se plaća tromjesečno na temelju poreznog rješenja kojeg izdaje nadležna Porezna uprava (prema prebivalištu poreznog obveznika) na temelju Rješenja o odobrenju pružanja usluga smještaja u kućanstvu.

Nejasno je moraju li iznajmljivači, koji iznajmljuju nekretnine na području na kojem će se mijenjati iznos paušala, sami ishoditi novo porezno rješenje ili će nova rješenja izdavati porezna na temelju već evidentiranih podataka za svakog iznajmljivača. Mnogo toga je još neizvjesno, živi bili pa vidili!