Lipanj 27, 2011 4411

Ruža života

Ocjeni sadržaj
(0 glasova)
Vodice_-_MP_Rua_ivota_042Svježi mali obraščići, naspavane okice, kažu da se male bebe rano bude, iz istog su razloga mame bile malo pospane. Bilo je tu šarenih dekica, dudica, bičica, kako god si spremni na prvo Milenijsko snimanje u životu. Dolazili su polako, gurajući kolica, pozdravljali se smiješili. Bilo je tu smiješnih razgovora, ali pokoji ozbiljni pogled tata koji su bili u pratnji svoje obitelji. Ovom prekrasnom obiteljskom slikom započeo je dan prvih susreta generacije dječice iz kojeg će se stvoriti obiteljska priča kroz seriju fotografija u Vodicama.
Nego, bolje bi bilo krenuti redom...

Potpuno svjesno i planirano odlučio sam na sam Dan državnosti u Vodicama pokrenuti još jednu neobičnu, životnu, Milenijsku priču putem serije fotografija koja će se sastojati od 6 fotografija kroz 18 godina, a početna, prva u nizu će se snimati u obliku slova V koju će oblikovati roditelji s malim bebama, generacijom djece koju ću pratiti cijeli niz godina i svakim novim slovom iz riječi VODICE, obilježiti posebne trenutke u njihovim životima.

Vodice su moj rodni grad, grad mojih roditelja i moje obitelji. Doživljavam ih kao mjesto mog života, osjećam njihov svaki pokret, svako zbivanje i događaj. Upravo u Vodicama niknula je ideja za prvu Milenijsku fotografiju po čijem nazivu, evo danas nastaje 248. sa tim predznakom. Stoga, nisam mogao izabrati bolje mjesto za pokretanje ideje o seriji fotografija pod nazivom „Ruža života" i pokloniti svome gradu lijepi poklon za veliku 20-tu godišnjicu proslave Dana državnosti.
Jedna od rijetkih općina u Hrvatskoj, Vodice se diče pozitivnim prirastom stanovništva. Prepoznao je to i dogradonačelnik Vodica Luka Lipić, moj prijatelj i suradnik na projektu „Festival žudija", koji se angažirao i pripomogao snimanju.
Kako sam i najavio snimanje će se održati na rivi kod RUŽE VJETROVA, gdje se nalaze smjerokazi vjetrova koji pušu na našem području. Rekao bih da odabir mjesta nije slučajnost, jer generacija najmlađih u trenutku prvog snimanja svojim odrastanjem, krenuti će u različitim životnim putovima.

U najavama sam pozivao roditelje s malim bebama da dođu na rivu u 9 sati u jutro. Razmišljao sam da je to vrijeme kada nije velika vrućina i sasvim je ugodno za malu dječicu. Kako je snimanje mojih scena vezano za otvorene prostore, nikada nisam siguran da li će vrijeme poslužiti. Nije dobro kada sunce jako prži, nije dobro kada pada kiša. Tako se i ovoga puta moja odluka da izbjegnemo jako sunce i snimamo u jutro, malo izjalovila. Jutrom je u Vodicama prohujala hladna bura i odmah malenima dala lekciju na RUŽI VJETROVA, kakva je ona vrsta vjetra. Odmah sam se sjetio svoje inspiracije za ovu seriju fotografija, koju sam pronašao u ruži vjetrova i usporedbe sa različitim putovima kojim nas život nosi...Na prvoj stepenici, prvom susretu najmlađe generacije Vodičana, zapuhao je najhladniji vjetar, najneugodniji..Možda je to dobro, bura rastjeruje oblake, iza nje zasja sunce i sve postaje bistrije, jasnije...
Malo zbog burice, mame i tate sa malenima su kasnili na snimanje, ali se ipak okupilo četrdesetak bebica na rukama svojih roditelja, koji su sa razumijevanjem, poznavanjem načina snimanja, zauzeli pozicije na slovu V, prvoga slova u imenu našega grada, koji u njihovoj pozadini ponosno krasi prvu od šest fotografija, koju ću pokloniti ovoj generaciji i našim Vodicama. Ponosan sam, jer u ovu generaciju pripada moj unuk Šimun, kojeg su na snimanje donijeli moja kćer Tea i njen suprug Marko Juričev Martinčev.

Ne želim iz ove priče ispustiti mog rođaka i prijatelja Željka Bastića, s kojim se družim cijeli život. Zanimljivo je da su nam se kćeri udale gotovo u isto vrijeme, te smo gotovo u isto vrijeme Željko i ja postali djedovi. Pošto želim da ova serija fotografija ima u svojoj srži obiteljske, tradicijske vrijednosti i priču o generacijama koje dolaze, onda je svakako interesantno hoće li unuka mog prijatelja mala Manuela, koja je bila sudionik na snimanju sa svojim roditeljima Rafaelom i Pjerom Sladojevim, i naš mali Šimun nastaviti prijateljstvo svojih djedova.

Svi smo se zabavili kada smo bebice posložili bez roditelja na linije pripremljene scene, odmah su svi počeli migoljiti i puzati na sve strane..od slova V nije ostalo ništa, ali nije ni važno. Važno je da su oni tu, praćeni sigurnim pogledima svojih roditelja i predstavljaju nove generacije za sigurnu budućnost Vodica.

Da bih uspio izvršiti snimanje na hladnome vjetru, pomogao je Branimir Sladoljev sa svojom auto dizalicom.
Na visini i vjetru malo mi je stradalo oko, ali
248. Milenijska fotografija Šime Strikomana,
zaživjela je svojim životom, kako sam planirao, maleni su se vratili svojim domovima, rekli smo si doviđenja za nekoliko godina na snimanju slova O i novoj stepenici njihova života....

 

Šime Strikoman
Akademski snimatelj, likovni umjetnik, fotograf 

 

Poslijednja izmjena dana Petak, 16 Svibanj 2014 21:05
djelomob1.jpg