Vodičani u inozemstvu ispričali nam što bi ih moglo vratiti, ali i komentirali su koronavirus

Koje su to financijske mjere kojim će to učiniti, još se točno ne zna. Kako piše Večernji list, iseljenike bi trebali privući natrag poticajima za samozapošljavanje, a onima koji se vrate i pokrenu biznis potpore bi mogle iznositi od 75.000 do 100.000 kuna. Svi detalji Vladinih poteza kako vratiti stanovništvo bit će poznati u travnju. 

Upravo Vodičane koji su se iselili pitali smo što bi to Vlada trebala učiniti kako bi nam se vratili, a odgovorili su nam i ima li panike što se koronavirusa tiče.

Ivan Jozić – Reykjavik, Island

-    Čuo sam za navodu financijsku mjeru potpore za povratak prije par dana prelistavajući vijesti na jednom od portala. Iskreno, ne vjerujem ni Vladi, a ni u takve jednokratne mjere ili pomoć, kako god. Koji je smisao mjera za samozapošljavanje ili pokretanje tvrtke ili obrta u državi kad se i oni postojeći zatvaraju jer ne opstaju na tržištu jer se poslovi i dalje dobivaju rodijačkim vezama i koruptivnim metodama? – pita se 34-ogodišnji Ivan Jozić.

Mjera kao takva, koja bi njega i obitelj vratila natrag, nažalost ne postoji, iako naglašava da oni nisu ni otišli iz razloga financijske prirode. Neke druge nepredviđene okolnosti za povratak nikad nisu isključene, ali mjere i poticaji ne.

-    Život piše romane. Na godišnji i za blagdane svakako ćemo se vraćati – priča nam Jozić iz Reykjavika koji radi u tvrtki Lifland - Kornax (proizvodnja brašna) kao asistent managera proizvodnje.

Dok nam je ovo pisao, na Islandu je bilo 156 potvrđenih slučajeva zaraze Covid-19 virusom. Kaže, Islanđani dosta staloženo pristupaju problemu, i za sad ne paničare, a javno mišljenje oko takvog pristupa je podijeljeno. 

-    Dosta rade na prevenciji, i detaljnom i čestom obavještavanju. Recimo svi dućani, banke i sl. imaju dostupna dezinfekcijska sredstva na ulazu, maske i rukavice, kao i osobu koja vas upozorava o pravilnom ponašanju vezano za situaciju. Iz škola i vrtića dobijemo više e-mailova dnevno o situaciji i novostima. U tvrtkama je kontakt i komunikacija smanjen na minimum pa recimo na ručak u kantinu idem u različito vrijeme, a između svake grupe se sve dezinficira i očisti.

Mario Franko Mihić – Ballycastle, Sjeverna Irska

-    Nisam baš upoznat s tim mjerama, vidio sam sam samo nešto malo na portalima. No, mislim da to nije pošteno prema ljudima čiji je to zapravo novac, tj. Poreznim obveznicima. Zašto bi oni od svog rada plaćali nekome povratak u Hrvatsku tko je sam i svjesno odlučija ići vani? – pita se 21-ogodišnji Mario Franko Mihić.

Kaže, što se tiče novca za ljude koji bi pokrenuli neki posao, to je čak u redu. Prema njegovom mišljenju država bi to trebala dati svakom građaninu prilikom pokretanja posla, kao neki poticaj.

-    Iako, budimo realni, prilikom pokretanja posla, najviše novca se potroši na papirologiju i dozvole, tako da državi bi se brzo taj novac i vratio. Ne vjerujem da je to baš bez nekog plana.

Jedine 'mjere' koje bi ga vratile su obitelj, prijatelji i rodno misto. Ono što mu zapravo i nedostaje.

-    Ipak, planiram se nekad vratiti – zaključuje.

Što se koronavirusa tiče, zadnjih dana krenula je panika, kaže, otprilike kao i kod nas.

-    30 je slučajeva u državi ako se ne varam, još nema smrtnih, dućani se prazne. Nadajmo se najboljem svugdi, da se sve šta prije vrati u normalu – poželio je Mihić.

Anonimna iz istog grada u Sjevernoj Irskoj

-    Vidili smo to na Facebooku i nasmijali se dobro. Ne znam što bih mislila, ali mislim da neće biti ništa od toga. Imali smo mi svoj obrt dok smo živjeli u Vodicama i ne bi to više za nikakve novce – kaže nam 40-ogodišnja Vodiška.

Mjere koje bi ju vratile su dobar život kao tamo, ali i bolje školovanje za djecu.

-    Ovdje imaju puno više mogućnosti podrške, to je ono što bi nas vratilo. No, ne vidim da će se dogoditi to u sljedećih 10-20 godina. Vratiti se hoćemo, ali najvjerojatnije u penziji. 

Vezano za koronavirus, potvrđuje paniku i kupovinu velikih zaliha hrane, ali i toaletnog papira.

-    Ostalo sve normalno radi, osim što su otkazane parade za St. Patrick.

Anonimac iz Hamburga, Njemačka

-    Osobno me ne interesiraju novci hrvatskih političara, mislim da je to sve kampanja, da su imali sluha pomogli bi nas kad je tribalo, a ne zadaviti nas nametima – započinje.

Kaže, niti kune nije tražio pri zapošljavanju novih djelatnika iako je imao pravo. Smatra da je bio jedan od rijetkih obrtnika u svojoj branši koji je imao 4 prijavljena djelatnika u jednom momentu. 

-    Posao sam radio profesionalno, odgovorno i u dogovorenim rokovima. Uložio sam dosta svojih novaca u opremu, profesionalizaciju ljudi. Licence su nebrojene koje sam imao. I onda je država počela izmišljati nova pravila tipa voditelj gradilišta i sl. 

Nakon 15 godina rada, izvedenih radova na hotelima, domovima zdravlja, privatnim objektima preko 400 m2, izvedenih strojarnica do 200 kw snage više nije mogao voditi takve poslove. 

-    Nelojalna konkurencija, siva i crna ekonomija dovele su me do toga da sam ušao u probleme i u blokadu u vidu poreznog duga od cca 39 000 kuna. Pokušao sam isposlovati kredit za spas nekad solventnog obrta, nažalost ništa. 

Neki su ga prevarili i ostali mu dužni. Sada je pronašao svoj mir.

-    Radim, pošteno sam plaćen, plaćam svoje obaveze i transparentno znam sta plaćam. Nažalost, Vodice su mi u srcu, nedostaju mi, naravno i moja obitelj. Fala Bogu i oni dolaze uskoro tu. 

U Hamburgu su trenutno zbog koronavirusa otkazana sva javna događanja, a dok nam je pisao bilo je 90 oboljelih.

-    U gradu se manje koristi javni prevoz šta je jako vidljivo. Uglavnom građani poštuju ono šta vlast sugerira. U trgovinama je sve normalno, škole i vrtići ne rade u regijama gdje je veći intenzitet oboljelih.