17.06°C
Nitko od sirijskih migranta koji su od početka izbjegličke krize ušli u Hrvatsku nije kod nas ostao, a samo njih deset, od oko 270 tisuća koliko ih je ušlo od početka krize, zatražilo je azil u našoj zemlji, kažu u Ministarstvu unutarnjih poslova. I dok je za njih Hrvatska samo tranzitni pravac na putu prema bogatijim europskim državama, portal ŠibenikIN objavio je priču o vodičkom Sirijcu koji nikada nije požalio što je doselio u Hrvatsku.
Nabil Bach Khojah, u Hrvatsku je došao još 1971. godine, a nedavno je proveo sedam dana volontirajući kao prevoditelj u izbjegličkom kampu u Opatovcu preko šibenskog Crvenog križa te je pričao s mnogim izbjeglicama iz Sirije kojima Hrvatske nije pretjerano atraktivna .
- Većina njih rekla mi je da ide dalje jer ima rodbinu u Njemačkoj, Švedskoj ili nekoj drugoj europskoj zemlji. Shvaćam da se u Hrvatskoj ne žele zadržavati jer znaju da će zbog loše ekonomske situacije teško dobiti posao, a i proces dobivanja vize je dugotrajan – priča Nabil koji naglašava kako su migranti u razgovoru s njim dosta hvalili Hrvatsku.
- Puno njih reklo mi je da zahvalim premijeru Milanoviću i ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću kojih su, zanimljivo, znali po imenu.
On sam kaže kako nikome ne bi savjetovao ostati u Hrvatskoj ili ne.
- Meni je tu super. Nikada nisam požalio što sam tu ostao jer da jesam, već davno bi se vratio. Ipak, svatko odlučuje za sebe i kroji svoju sudbinu- smatra vodički Sirijac.
On sam u Hrvatsku je prvi puta došao 1971. kada je upisao Građevinski fakultet u Zagrebu. U Studentskom domu Stjepan Radić upoznao je sadašnju suprugu Vodičanku Branku s kojom danas ima dva sina.
Nakon što su završili fakultet Branka i Nabil odselili su u Srijiju, ali Branku je brzo uhvatila nostalgija tako da su se nakon dvije i pol godine vratili u Hrvatsku, točnije u Vodice gdje žive i danas.
- Ipak mi fali Sirija i nadam se da će taj nesretni rat uskoro završiti kako bi se sa suprugom mogao vratiti. Svakom ratu mora doći kraj pa će i ovom – priča nam Nabil.
Kaže kako je sirijskom narodu u krvi pomagati te da je jednostavno morao ići pomoći svojim sunarodnjacima.
- Sirijci su jako velikodušan narod. Oduvijek su pomagali drugima, pa i izbjeglicama kad god su mogli. To je zemlja dobrih ljudi, ali nažalost rat je uništio jednu prekrasnu zemlju i prisilio ljude da je napuštaju. Ja tamo još imam vikendicu i komad zemlje gdje se jednog dana nadam vratiti – govori Nabil.
Hrvatsku je, kako kaže, zavolio kao i svoju rodnu Siriju.
- Kada me pitaju koja mi je zemlja draža, to je kao da me pitaju volim li više majku ili oca. Jednostavno ne mogu izabrati. Obje zemlje jednako volim. Rat je u siriji uništio veliku i lijepu zemlju, ali i ovome, kao i svim ratovima, mora jednom doći kraj – zaključuje Nabil Bach Khojah.
