Ministar zdravlja Dario Nakić na jučerašnjem je sastanku odbacio plan liječnika obiteljske medicine da gužve u čekaonicama riješe uvođenjem lista čekanja, iako iz Ministarstva poručuju kako je potrebno uvesti preraspodjelu i red u sustave naručivanja i primanja pacijenata. Uvesti ovu reformu ili ne, svoje su mišljenje s nama podijelile vodičke liječnice, dr. Vesna Šunjić i dr. Mirjana Atlagić.
- 'U ugovoru s HZO-om postoje smjernice i obveze poput te da se pacijentu treba posvetiti dovoljno vremena, odnosno 15-20min. Kako bi to bilo moguće, planiranje i prethodno naručivanje su nužni. Hitni slučajevi biti će uvijek primljeni i prioritetni, a ostali trebaju dobiti svoje vrijeme. Zloupotrebljava se vrijeme i dobrobit pacijenta. Treba uvesti reda. Svojim pacijentima, ovakav način rada najavljujem unazad godinu dana.' – kazala je dr. Vesna Šunjić.
Dr. Šunjić broji 2100 upisanih pacijenata, dnevno ih primi i preko 100, od toga oko 30ak pacijenata nisu trebali nužan pregled, već prepisku lijeka ili uputnicu, dok onih 70ak hitnije potrebitih čeka i ispašta.
No, što to znači hitno?
Slučajevi kao što su aktuni infekti praćeni visokom temperaturom preko 38,5, posebice osobe starije životne dobi ili djeca, bolovi u prsima i otežano disanje, slučajevi akutnog infarkta, akutnog koronarnog zbivanja, povrede itd. narudžbi ne bi podlijegali, već bi bili primljeni odmah.
- 'Hitno stanje nije kad pacijent dođe s dijagnozom temperaturom 37 od jutros ili situacije 'zabolio me trbuh, trk doktoru', umjesto da pričekaju i prate svoje stanje, piju dosta tekućine te odmaraju. Ako se stanje ne popravlja, tek onda se treba odlučiti posjetiti svog liječnika, a ne po principu odmah i sada. Potrebno je educirati populaciju, a primjena ovakvog prijedloga masovno bi potaknula i na poduzimanje preventivnih mjera.'

Dr. Šunjić dala nam je nedavnu situaciju kao primjer.
- 'Čovjek iz Zagreba, koji nije moj pacijent, ima pravo na zdravstvenu zaštitu u slučaju nekakve neodgodive situacije do povratka u svoje mjesto prebivališta. Nakon što je predao knjižicu, čekao je 38 minuta. U tom vremenu imala sam dva teža slučaja – pokušaj suicida te pacijenticu koja boluje od teške depresije i koju moram privoliti na terapiju. Nakon njih, čovjek je ušao poprilično ljuto i revoltirano. Trebala sam mu odmah i sada da mu prepišem kapi za oči koje nije mogao dobiti od svoje doktorice zbog godišnjeg odmora. Grozna situacija.'
Kako bi se cijeli sustav podigao na višu razinu apsolutno uz planiranje i uvođenje reda, treba smanjiti broj pacijenata po liječniku, a povećati timova i liječnika. Nužno je odgojiti naciju da nešto mogu i sami izliječiti te smanjiti rizike razvoja kroničnih bolesti. – zaključila je dr. Vesna Šunjić.
S druge strane, točnije na prizemlju ambulante, dr. Mirjana Atlagić u svom radu, s oko 2200 upisanih pacijenata, ne planira ništa mijenjati. Slaže se s dr. Šunjić da bi trebalo mnogo toga poboljšati, no njoj uvođenje lista čekanja među našom populacijom izgleda kao nemoguća misija.
- 'Neću si moći dozvoliti da starijeg čovjeka koji je došao npr. iz Čiste Velike po nekakvu uputnicu pošaljem kući jer se prethodno nije naručio – učinio je toliki put do doktora, živi od sitne mirovine, a teško bi se mogao prilagoditi novom načinu rada. Opet gledajući, kako mogu staviti teret tolike odgovornosti na svoju sestru da napravi trijažu. Ne daj Bože da procijeni da pacijentu nije ništa, a na kraju bude svašta?'
Dr. Atlagić smatra da bi svak doktor trebao uvesti način rada koji mu odgovara.
- 'Manje energije i snage ću potrošiti ako primim čovjeka, nego da mu objašnjavam da njegov slučaj nije žuran. I do sada je bilo da pacijenti koji su u hitnijim situacijama budu primjeljeni preko reda te će tako i ostati. Svakodnevno ih primim stotinjak, ne odlazim na pauze i radim sve dok ne obradim zadnjeg pacijenta. Nikakve promjene neće se dogoditi.' – zaključila je dr. Atlagić.