Na ovogodišnjim Jesenima održano je oko 50 folklornih, kulturnih, gospodarskih, zabavnih i sportskih priredbi. Vinkovačke jeseni, ove su godine održane pod geslom Stan do stana pokraj šume stoji. Po prvi puta na "Vinkovačkim Jesenima" nastupile su i KU Vodiške Perlice kao jedan od predstavnika Šibensko Kninske Županije. Donosimo razgovor sa predsjednicom i stručnim voditeljem Kulturne udruge "Vodiške Perlice" gosp. Tatijanom Roca: 

Kakve dojmove nosite sa Vinkovačkih jeseni ?

K.U. "Vodiške Perlice" Vodice, prvi put su nastupale na državnoj smotri. Odabrani smo od prosudbene komisije u Šibeniku lipnja 2010. kao najizvornija grupa sa prikazom "Na gornjem Vodiškom bunaru"!. Dojmovi su presnažni, preemotivni jer uz bogatsva koje ima Slavonija – Šokadija ne možeš ostati imun na povijest, krajem 20. stoljeća.
Gostoprimstvo domaćina, topla Slavonska ruka, ozarenost ljudi piše novu povijest ovog kraja.

Stoga:
Šokadijo naša draga lipa,
uvik čila, zdrava, sritna bila.
Pozdrave ti šaju "Perlice"
iz grada na moru zvan Vodice

Nažalost, zbog kiše otkazan je svečani mimohod. S čime ste se predstavili na jesenima?

Svečani mimohod je otkazan zbog kiše, ali ne i naš nastup koji je organizator smjestio u 2. večer "Vinkovačkih jeseni", na kojoj je nastupilo 24 folklornih grupa. Mi smo bili 13. i na nastupu dok je trajao, tri puta smo dobili pljesak. Izveli smo glazbeno scenski prikaz iz života našeg grada kroz 19. i 20. vijek pod nazivom "Na Vodiškom gornjem bunaru."

Koliko dugo djeluje udruga i što vas je motiviralo da osnujete udrugu Vodiške Perlice

KU djeluje od kraja 2002. godine, a službeno je registrirana 2004. Motivirao me je poziv Grada da za 600. rođendan osmislim program za "Večer Vodičana" u Zagrebu. Vodiški napjev, riječ, nošnja, kolo i scena pala mi je odmah na pamet. Vodičanima u Zagrebu, najljepše je prikazati izvorni – materin i očev kunfin. Pozvala sam jedan broj žena i složila program. Interesantno, bio je to prikaz na Rudini. Počeli smo vježbati. Nažalost u Zagreb nismo išli zbog financijskih problema.
2003. godine nastavljam sa tom grupom raditi i nižem programe:
-Vino iz Hrvatske, voda iz Vodica
-Pranje debele robe na Vičevici i Vrujama
-Kruh naš svagdašnji, kruh naš Vodiški (na tom programu sam dala ime "Vodiške Perlice")
-Jedan dan u Vodiškoj kući
12.05.2004. službeno smo registrirani

Koji je glavni cilj udruge?

Glavni cilj udruge je moj slogan od 1970. godine kad sam se doselila u Vodice, a to je "Da se ne uturnu stare Vodiške užance". Sve što sam, odnosno što moramo, zapisivala, sakupljala, slagala, očuvala i otrgnula od zaborava. Prenjela sam to kao glavni cilj udruzi, jer je zadnji vagun Vodiške ferate krenio iz Vodica. Zaustavile su feratu grupa žena i školske djece 1993. snimajući u ratu prikaz "Kruv naš svagdašnji, kruv naš Vodiški" gdje sam sa školskom djecom vježbala u skloništu škole. S tim prikazom bila sam u Osijeku u Listopadu 1993.

Da li ste naišli na kakve probleme od kada djelujete?

Kako de ne. Nemamo prostora za vježbanje, svoj mali prostor za kancelariju, nemamo ni skladišni i izložbeni prostor. Škola nam izlazli u susret jer tamo radim. Inače smo ružno rečeno: na ulici, gdje i vježbamo. Nošnje koje su Perlice same sašile (20 kompleta) stoje po kućama. Valjda neće Grad dozvoliti da utrnemo.

Da li vam je netko pomogao pri osnivanju i pokretanju udruge?

Pomogla mi je od 1970 godine volja, strpljenje, želja i ljubav, zatim vrtićka i školska djeca, roditelji, obitelji, kolege, prijašnje i sadašnje udruge te Grad od 2002. i članovi sad već pod imenom Kulturna Udruga "Vodiške Perlice".

Mislim da su Perlice – cili Grad

Za kraj, možete li nam predstaviti neke konkretne projekte koje spremate?

Konkretni projekti su u škabelinu u skrinji. Ne volim izlijetati, obećavati, pa ne realizirati.
Idemo naprid

Zahvaljujemo gospođi Tatijani Roca na ugodnom razgovoru i želimo joj puno uspjeha u radu udruge.