Sjećanje u Vukšiću: Položeni vijenci za žrtve Domovinskog rata

Služena je misa zadušnica za sve vukšićke žrtve u župnoj crkvi sv. Mihovila, a nakon mise mjesni župnik fra Božo Mandarić ispred centralnog križa dao je odrješenje za sve poginule i ubijene.

Tim povodom, žrtvama su se poklonili predstavnici Grada Benkovca na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Bulićem, njegovim zamjenicima Tomislavom Klaricom i Paulinom Kulaš, te predstavnici benkovačkih udruga: UHDDR-a, Udruga veterana 9.gardijske brigade Vukovi-podružnica Benkovac, Udruga Hrvatskih cvilnih žrtava Domovinskog rata Zadarske županije, 1.A. satnija 113. Šibenske brigade, UHDDR Šibensko-kninske županije, UHDBDR Stankovci , Udruga žena iz Domovinskog rata Zadar, Udruga Hrvatskih branitelja oboljelih od Ptsp-a Zadar, Udruga teknkista Cobre 113. Šibebnske brigade, predstavici Policijske postaje Benkovac i predstavnici Mjesnog odbora Vukšić. Žrtvama se poklonila i rodbina. -Draga braćo i sestre mi smo se časno borili jer smo imali taj krvavi Domovinski rat kojeg nismo željeli i nedaj Bože da se ponovi, teško je ne biti u slobodi, teško je živjeti tamo gdje nisi rođen, otići sa svojih ognjišta. Mi smo u zajedništvu s božjom snagom i milošću održali svoje , zato nas je Bog pomogao i dao nam snage da se vratimo na svoja ognjišta. Kada smo bili progonjeni tada smo se držali zajedno bili smo jedno , kako bi ta žrtva naših milih , dragih imala učinka i ploda , mi bi trebali danas imati imati još veće zajedništvo. Mi smo narod koji je uvijek bio zgnječen, uvijek smo bili narod koji je doživljavao odbacivanja i ratove. Uvijek smo bili oni koji smo se uzdizali i uzdignut će mo se opet svojim zajedništvom i molitvom krunice koja nas je blagoslovila. Citirat ću našeg blaženog Alojzija Stepinca “ Kada vam otmu sve,nemate ništa ,ostale su vam dvije ruke,sklopite ih na molitvu onda ste najjači „ - rekao je na kraju fra Božo Mandarić Podsjetimo, srpska paravojska je 27. rujna 1991. godine, dva dana uoči nebeskog zaštitnika sv. Mihovila, okupirala Vukšić, razorila tri mjesne crkve od kojih su ostali samo goli zidovi, a cijelo selo je do temelja spaljeno. Poneseni zanosom osvajanja hrvatskog teritorija zlikovci su progonili i ubijali Hrvate. Tijekom okupacije Vukšića, ubijeno je devet nevinih civila mahom starije dobi i poginulo je šest hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. Nakon operacije Oluja rodbina je pronašla grobove osam ubijenih civila osim Cvite Ledenko koju je 1996. godine pronašao susjed kada je čistio gusternu. Nakon 27 godina rane iz Domovinskog rata još su prilično svježe. Ono što posebno boli jest činjenica da za nevine žrtve nitko još nije snosio odgovornost. Vukšić je prošao kroz mnoge borbe, primio je bezbroj udaraca, neizlječivih rana, posrtaja, ali i podizanja. Jedno od tih podizanja je i ovaj događaj, odnosno prilika da se oda počast poginulim mještanima ovoga sela i to na posebnom mjestu i pred spomenikom koji će zauvijek svjedočiti vremenu kada je zločinac podigao ruku na ovo ponosno mjesto i njegove mještane. Tekst i foto:Marko Ledenko-Mane