I u sportu postoje umjetnici. To su svi oni čija igra vas ostavlja bez daha. Što se mene osobno tiče, najradije pratim nogomet i tenis. U nogometu uživam gledajući Zlatana Ibrahimovića, a u tenisu, e u tenisu moj favorit je Ivo Meniga. Uvjerljivo. Bez konkurencije.
Vjerujte, uživao sam gledajući ga kako igra. Rodio se Ivo u siječnju 1946. godine u Vinkovcima o kojima je uvijek rado pričao i kojima se tako rado vraćao, posebice u jesen. Vinkovačku jesen.
U Vodice ga je dovela ljubav prema jednoj Dalmatinki. Dobar dio radnog vijeka proveo je u „Vodičanki“. Bio je voditelj sportskog kompleksa na Hangaru. Igrao je Ivo i rukomet za vodičku „Olimpiju“. Njegova igra bila je maštovita, njegove asistencije „balićevske“.
Iako je tek u svojim dvadesetima počeo igrati tenis, igrao ga je doslovno majstorski. Ako je netko zaslužio počasnu doktorsku titulu za tenisku igru, onda ju je prije svih zaslužio Ivo Meniga. Svi su ga u svijetu tenisa poznavali. Jednostavno, bio je sinonim za tenis. Imao je savršeni servis, a najpoznatiji je bio po perfektnom slice udarcu. U karijeri je osvojio otprilike 120 turnira.
Obožavao je i dobru glazbu. Njegovi miljenici bili su Arsen i Leonard Cohen. O Cohenu je mogao satima pričati, Cohena je mogao satima slušati. Otišli su prijašnjih godina i Arsen i Cohen, a scenarist Ivina života odredio je da jučer „ode“ i on.
Tenis je sada uskraćen za poteze sjajnog sportaša, a svi mi koji smo ga poznavali i za druženje sa duhovitim, iskrenim i dobrim prijateljem.
Tekst napisao: Ivica Bilan
