9.83°C
Mještani Vodica i Srime položili su danas vijence i zapalili svijeće kod spomenika na Hangaru u sjećanje na 12 civilnih žrtava koje su na današnji dan prije 78 godina streljale italijanske okupacijske snage.
Na tom mjestu 29. listopada 1941. streljanji su Ivan Antulov, Šime Bilan, Petar Grbelja, Ivan Juričev, Federik Kursar, Ante Mijat, Cvitan Mijat, Božo Skroza, Joso Skroza, Milivoj Skroza, Špiro Skroza i Ante Udovičić.
91-godišnja Jerka Petrov, svake pa i ove godine se s tugom u očima sjetila svog brata Šimu Bilana kojoj su fašisti tada ubili brata
- Na ovom mjestu pored Hanagara bila je mala kuća u kojoj bili zarobljeni rodoljubi Vodica i Srime, a među njima i moj brat Šime Bilan – Šijac. Tri dana su ih ispitivali i mučili, nisu izdali nikoga već su ih streljali na ovom mjestu gdje su svoje živote dali za slobodu. Cijelo mjesto je bilo u tuzi, a naročito mi koji smo izgubili svoje najmilije – spominje se Jerka koja naglašava da dok god bude mogla hodati doći će se pokloniti civilnim žrtvama streljanim na Hangaru
Ovim povodom donosimo vam dio teksta brošure Vodice u II svjetskom ratu 41. - 45. tiskane povodom 70. obljetnice oslobođenja Vodica od fašizma, a u kojem se spominju civilne žrtve.
Okupacija Dalmacije
U svijetu i u Jugoslaviji politička se situacija počela mijenjati tridesetih godina, a pogotovo 1939., kada počinje II. svjetski rat. Sile osovine 6. travnja 1941. napale su Jugoslaviju. Istoga dana talijansko-fašističke vojne snage započele su sa zračnim napadima na vojne ciljeve na istočnoj obali Jadrana, a što je potrajalo do 13. travnja 1941., kada su njihove kopnene snage zauzele ove krajeve. U Splitu je meta bila hidroavionska baza JRZ-a Divulje, uz koju je vezana njezina ispostava u Vodicama na Hangaru. I ta je baza bombardirana i u potpunosti onesposobljena.
Tijekom travanjskoga rata u Zagrebu je 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna država Hrvatska. Većina hrvatskoga stanovništva je sa zadovoljstvom prihvatila poraz Jugoslavije i osnivanje nove države. Ubrzo nastupa razočarenje kada je, potpisivanjem Rimskih ugovora 18. svibnja 1941. o razgraničenju Italije i NDH i formalno proglašena talijanska aneksija Dalmacije. Italija je anektirala sjeverni dio Dalmacije te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
Dekretom talijanske vlade od 20. svibnja 1941. uspostavljen je Guvernatorat za Dalmaciju (Governo della Dalmazia) sa sjedištem u Zadru. Guverner Dalmacije i prefekti provincija imali su pod svojom kontrolom dobrovoljnu miliciju javne sigurnosti, bataljune kraljevskih karabinjera, financijske straže, policijske jedinice, a često i legije crnih košulja.
Fašistička se vlast i u Vodicama oslanjala na pojedince iz predratnih političkih stranaka (JRZ, JNS), četničke i ustaške simpatizerete na malobrojne pojedince iz HSS-a. Okupator je u početku pokušao iskoristiti katoličko svećenstvo kako bi ih privolio na suradnju, ali u tome nisu imali značajnog uspjeha.
Talijani su u anektiranim krajevima prisiljavali lokalno stanovništvo da uči talijanski, koji je postao službeni jezik. Slijedila je promijena naziva naselja, pa su Vodice postale Vodizze. Čim su talijanski fašisti došli u Vodice, zatvorili su čitaonicu i raspustili društva te počeli pronalaziti svoje pristaše.
Osnovali su Dopolavoro (fašistička sindikalna organizacija), Balillu (udruženje djece do 14 godina), mladiće su organizirali u seoske straže i na taj ih način pripremali za svoje vojne formacije.
Talijani su u početku prema mještanima nastupali prijateljski, pozivali su narod na suradnju s talijanskom vojskom, a protiv komunista i svih onih koji ne prihvaćaju ciljeve fašističke okupacije.
Ubrzo su patrolirali Vodicama, ograničili kretanje navečer i noću (bilo je zabranjeno ići u polje, a na more je bilo dopušteno ići samo oko 13 sati). Uveli su ceremonijal postavljanja i skidanja talijanske zastave “bandire“ i neke druge mjere.
Svakodnevni život u Vodicama gotovo da je zamro, ljudi su obavljali najnužnije poslove, a što je ratno vrijeme odmicalo ekonomsko stanje sve se više pogoršavalo, a zadruge više nisu prodavale poljoprivredne proizvode.
Ratna zbivanja su stvorila preduvjete ilegalnoj organizaciji KP za svestrane aktivnosti; izdavanje vijesti, letaka i brošura kojima se stanovništvo upoznaje sa stanjem na ratištima i s političkom situacijom u zemlji (pod vodstvom Okružnoga komiteta Šibenik organizirana je 1941. ilegalna tiskara „Tehnika“, koja je radila tijekom ratnoga razdoblja).
U proglasu CK KPH od 13. srpnja 1941. proglašavaju se ciljevi NOB-a: „... oslobođenje zemlje od tuđinske vlasti i dominacije, “uspostava“ nove, demokratske Jugoslavije slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će na bazi samoopredjeljenja biti izgrađena i slobodna Hrvatska“.
U Vodicama, članovi KP organiziraju prve diverzije protiv talijanske vlasti, što je izazvalo snažnu reakciju talijanskog okupatora koji u listopadu 1941. godine osniva Izvanredni sud za Dalmaciju sa sjedištem u Šibeniku.
Dana 25. listopada 1941. ustanici su izvršili prvi uspješan napad iz zasjede kod Vodica; ubili su dva talijanska vojnika i jednoga ranili. Za odmazdu fašisti su opkolili Srimu, Zaton i Vodice i uhitili 50-tak osoba od kojih su dvanaestoricu strijeljali na Hangaru, a desetoricu osudili na 2-30 godina zatvora.
U Vodicama je odlukom Okružnoga komiteta KPH, zbog toga što su Vodičani činili dvije trećine komunista šibenskoga kotara, sredinom 1941. organizirana političko-teritorijalna jedinica, Sektor Vodice.
Vodice postaju jedno od glavnih uporišta komunističke propagande i agitacije u Dalmaciji.
