9.83°C
Posljednji ispraćaj i ukop identificiranih posmrtnih ostataka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata Žarka Manjkasa (Vinko), rođenog 10. kolovoza 1967. godine, održao se u subotu, 29. veljače 2020. godine na mjesnom groblju Sv. Antuna u Brodskom Stupniku.
Posmrtni ostaci hrvatskog branitelja identificirani su DNA metodom na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu dana 19. veljače 2020. godine.
Uz mnogobrojne ukopu su prisustvovali i ministar branitelja Tomo Medved i članovi vodičkog UHBDDR-a
Manjkasova ratna priča ima snagu za hollywoodski spektakl. On nije bio Vukovarac, živio je u zagrebačkoj Dubravi, a na početku rata kao dragovoljac je pristupio HOS-u. Spreman pomoći gdje je najteže, zajedno s još 57 suboraca iz HOS-a odlazi braniti Vukovar. Ti su HOS-ovci dali golemi doprinos u obrani Vukovara, spasili su ga od ranijeg sloma svojim požrtvovanim akcijama i spremnošću na žrtvu. Opsadu i pad Vukovara preživjelo ih je tek 25, a samo dvojica nisu ranjena. – piše Slobodna Dalmacija
NAJTEŽI RAZMJEŠTAJ
O kakvim je ljudima bila riječ svjedoči i podatak da su HOS-ovci u Vukovaru tražili sami razmještaj na najteže dijelove bojišta – na Sajmištu i u selu Bogdanovci nadomak Vukovara, koje su JNA i četnici stalno napadali jer se tu mogao dogoditi proboj Vukovaraca iz okruženja.
I onda se Crvenkapa istaknuo čak i među takvim ljudima i borcima. Svi koji su preživjeli pakao vukovarskog bojišta, a posebno stanovnici Bogdanovaca gdje je Manjkas ratovao, pamte golemu žrtvu i iznimnu hrabrost svih HOS-ovaca, a posebno Crvenkape. Bio je prepoznatljiv po crvenoj beretki koju je neprestano nosio, pa je tako i dobio nadimak. Tijekom tih dvaju mjeseci bitke za Vukovar osobno je uništio 12 srpskih tenkova. Pri tome je gotovo izgubio sluh jer su mu popucali bubnjići kad mu je zolja eksplodirala pokraj uha. Manjkas je bio bogdanovačka protuoklopna zvijezda, uništavao je tenkove kao od šale, u jednom je danu sredio četiri tenka T-55.
ŠTAFETA SMRTI
Najveća tragedija dogodila se pri kraju bitke. Četnici su 10. studenoga 1991. uspjeli razbiti iscrpljenu obranu Bogdanovaca i upasti u selo. Znajući da mogu očekivati brutalnu osvetu zbog grčevitog otpora, preostali branitelji i civili krenuli su u proboj kroz neprijateljske obruče prema crtama koje su držale hrvatske snage u Vinkovcima i Nuštru.
Proboj koji je uslijedio postao je poznat pod nazivom “HOS-ova štafeta smrti”. Dok su se probijali kroz kukuruzišta, već pri izlasku iz sela upali su u minsko polje. Bilo je tu u skupini civila i ranjenika, za njima su se kretali četnici, pa nije bilo druge nego se probijati dalje. Tada su HOS-ovci odlučili svjesno se žrtvovati. Jedan po jedan stali bi na čelo kolone i probijali put kroz minsko polje kako bi spasili druge. Jedan bi naletio na minu, bio bi ranjen i na mjestu poginuo, a na njegovo mjesto na čelo kolone stao bi drugi. Tako je stradao i Žarko Manjkas Crvenkapa. – cijeli članak pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije
