Lipanj 23, 2014 3947

U Vodicama obilježen Dan antifašističke borbe

Ocjeni sadržaj
(6 glasova)

Jučer su organizaciji Grada Vodica, delegacije Grada, delegacije SDP-e grada Vodica i delegacije UABA grada Vodica položile vijence na spomeniku na rivi, na spomen Križ na gradskom groblju te na spomen kosturnicu na gradskom groblju.
Polaganjem vijenaca odana je počast vodičkim antifašistima iz Drugog svjetskog rata.

Povodom Dan antifašističke borbe predsjednik vodičke UABA-e, gosp. Josip Zanze napisao je prigodno slovo kojeg na zamolbu objavljujemo na portalu Infovodice.
(Link na izvorni dokument https://www.dropbox.com/s/mwj3rlfecbe4iit/daf220614.pdf)

Povodom Dana antifašističke borbe

Poštovani građani! Obraćam Vam se danas - 22. lipnja - na Dan Antifašističke borbe Republike Hrvatske kao predsjednik Udruženja antifašističkih boraca i antifašista Vodica.

U sedamdesetoj obljetnici oslobođenja Vodica od fašističkih okupatora, koju ćemo svečano proslaviti 1. studenog ove godine, danas smo ovdje da se po sedamdeseti puta, u slobodi, sjetimo mladosti Vodica koja je – njih tri stotine i dvoje - u tim vremenima, za nas danas, dala sve što je mogla dati, a to je svoj život. Bila 1941. godina, mjesec lipanj ! Dalmacija prodana Talijanima, Hrvatska podijeljena, Kraljevine Jugoslavija ne postoji. Ima od tada 73 godine, na jednoj su strani, strani svog naroda, na strani budućnosti i prosperiteta bili samo Partizani-Antifašisti, na drugoj su strani bili crni nepartizani uz sile mraka i tame, u uniformama i na plaći Fašista-zavojevača iz Italije i Njemačke.

Zato ovdje ponavljam rečenicu predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića koju je izrekao prošle godine na svečanosti u šumi Brezovica: „Bez antifašizma Europa nije Europa, a Hrvatska, bez njega, ne bi bila Hrvatska". Današnji antifašizam je definirao kao želju za demokracijom, zaštitom ljudskih prava i za sveopćim prosperitetom. Predsjednik Josipović tom je prilikom rekao da oni koji ne mogu promijeniti povijest misle da mogu promijeniti stvarnost, pa nastoje promijeniti naše današnje dosegnute vrijednosti. Ja dodajem kako oni misle da mogu, odlukama i u Gradskom vijeću promijeniti i povijest i demokratske stečevine i naš Ustav. Takvima ćemo reći: "Ne!", nastavio je dalje predsjednik. Oni koji misle da Hrvatska može biti nešto drugo, a ne antifašistička Hrvatska, grdno se varaju, poentirao je na kraju lani predsjednik Josipović.
Sve ovo važi i za naše Vodice. Stoga poručujemo.
Ma što se desilo na rivama i šetalištima našega Grada, njegova se povijest ne može mijenjati. Zato ovdje na gradskom groblju, danas pred sjenama 173 naših mrtvih slavom ovjenčanih partizanskih, vodičkih heroja, možemo ponoviti našu povijesnu istinu ne srameći se nje ni u jednom njezinom iskazu.

U Vodicama je bilo 1941. godine oko 3300 stanovnika. Kroz antifašistička dešavanja prošlo je imenom i prezimenom 1428 Vodičana, kroz aktivna nepartizanska-kolaboracionistička djelovanja prošlo je oko 69 Vodičana, što čini omjer 1 : 21 u korist antifašista Vodica.

U ratu je na nepartizanskoj strani u Vodicama stradalo po sadašnjim saznanjima 29 stanovnika Vodica. U isto vrijeme u Vodicama je stradalo 37 Vodičana-partizana zarobljenih na liječenju i 69 naših sumještana, kao žrtve fašističkog terora. Dakle, ukupno je u Vodicama stradalo 106 građana s partizanske strane ili 1 : 3,78 mrtvih (odnos "nepartizana" i partizana).



Po prvi puta izgovara se rečenica: "Tko je za njih kriv, tko ih je prokazao, tko ih je izdao kad s fašistima do 1941. godine nisu išli ni u istu školu, ni u istu crkvu, ni na iste žurnate?" Idemo dalje, bez ovih odgovora, možda ga netko u Vodicama zna.
U partizanskim jedinicama bilo je 642 Vodičana, a točan broj naših sugrađana u nepartizanskim postrojbama nemamo. U partizanskim jedinicama poginulo još 196 naših sumještana. Spisak poginulih, nestalih u nepartizanskim postrojbama nemamo. U logore je iz Vodica odvedeno 898 naših stanovnika, neki i višekratno. Iz Vodica je u zbjegove otišlo 320 naših sugrađana.

Imamo i predali smo kao UABA popis s kratkim životopisom od 69 naših Vodičana na nepartizanskoj strani od kojih je
Vodičana nakon 1945. godine pobjeglo u Argentinu i drugamo - osam (8)
Vodičana osuđenih na zatvorsku kaznu kao pripadnici postrojbi tzv. NDH - sedam (7)
Vodičana pripadnika postrojbi tzv. NDH procesuirano a nisu otišli u zatvor - deset (10)
Vodičana dobrovoljno prešlih u partizane, nažalost, i poginuli - jedan (1)
Vodičana poginulih 1941. - 1945. u postrojbama tzv. NDH ili kao suradnici okupatora - dvanaest (12)
Vodičana presudama ratnog suda osuđeno u ratu na smrt - dvadesetdevet (29)
Vodičana likvidiranih po sudskim presudama, ali nakon oslobođenja 1945. godine - dva (2)
2

To je sve.
Nema od tada više mrtvih nepartizana u Vodicama. Ali, uz njih je s njima tada bilo zasigurno još pet puta toliko članova obitelji, rođaka, pa dolazimo do broja 330. To je mogući broj naših Vodičana aktivno vezanih uz gubitničke vojske Drugog svjetskog rata - 1941. - 1945. godine, jer su ostali bili na partizanskoj, antifašističkoj strani. Omjer je 1 : 10 u korist partizana-antifašista.

To su Vodice. To su Vodičani. Na kraju, treba ovdje napomenuti, da u Vodicama nikad nije stolovala vlast tzv. NDH, jer smo od tzv. NDH, predani talijanskoj fašističkoj vlasti. Nakon pada Italije kratko su u Vodicama bili partizani. Potom su do kraja rata vladali njemački nacistički okupatori. Time se rješava izdaja koja je provedena u Vodicama, jer u Vodicama uniforma tzv. NDH nije stolovala, te su stoga oni koji su kolaborirali s okupatorima i bili kod njih na mjesečnom im platnom spisku, izravno bili na strani zla i tame, a protiv svoje braće i svoga naroda.

To je jedina istina i jedina slika stanja u Vodicama 1941. - 1944. godine. Inače, 6. lipnja ove godine svečano je proslavljena sedamdeseta obljetnica iskrcavanja savezničkih snaga na obalu Normandije. To ne bi bilo moguće da nije bilo borbe Crvene armije na Istoku i partizana Josipa Broza Tita na Balkanu. Zato mi ovdje uz naše mrtve partizane, stojimo slaveći njihovo ratno savezništvo i s Eisenhowerom i sa Žukovom. Da toga nije bilo, ni nas danas ovdje ne bi bilo, ni Hrvatske ne bi bilo.

Stoga ćemo se sjetiti i mitskog okršaja od 15. svibnja do 15. lipnja 1943. godine partizanskih jedinica predvođenih Josipom Brozom Titom protiv njemačkih, bugarskih, talijanskih, ustaških i četničkih jedinica na Sutjesci, gdje je poginulo nešto manje od sedam i pol tisuća partizana. Iz Prve dalmatinske udarne brigade poginula su 564 borca, iz Druge dalmatinske udarne brigade 746 borca, a iz Treće dalmatinske udarne brigade 530 boraca. Nema grada u Dalmaciji koji nije ostao zavijen u crno tog lipnja 1943. godine.

Nema sela u Dalmaciji koje Sutjesci u tih mjesec dana nije prinijelo žrtvu. Najviše su stradali Šibenčani i Šibenčanke - 787, Splićana i Splićanki 190 mrtvih, a iz naših Vodica bilo je na Sutjesci 36 mrtvih partizana. Na Sutjesci je, između ostalih, ubijen i veliki hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić.

I ako ste mislili da neki novi izgrađeni „SPOMENIK" odlukom Gradskog vijeća može ovo mijenjati, znajte da može. Da, može, ali papirnato, jer papir sve trpi. Samo se pamćenje i povijesna istina ne može mijenjati današnjim odlukama, radi uljepšavanja prošlosti.
Tko se toga laća, laća se mača, a to nije i ne može biti dobro. Poštujući svačiju bol za gubitkom svog najmilijega, poručujemo, da se moraju poštovati pozitivni zakonski propisi, koji su temelj demokracije u svakom trenutku njene provedbe.

Za mrtve u Drugom svjetskom ratu pravorijek i spomenička obilježja daje Sabor. Njegovu odluku mi u Vodicama ćemo poštovati. Ruka pomirenja ne daju se ideologijama. Ljudi su si sami međusobno dali ruke pomirenja nakon Drugoga svjetskog rata, na tome stojimo i danas. Ta je sloga od 1944. izgrađivala Vodice do sada.

Zato nitko nema pravo vodičko zajedništvo potvrđeno u Domovinskom ratu kvariti nasilnim pokušajima mijenjanja povijesti Drugog svjetskog rata kršenjem Ustava. Protiv Fašista vodička mladost u XX stoljeću dva puta je odgovorila snagom jedinstva i srca, kako samo mladost zna.

I 1941. godine i 1991. godine oko sedam stotina vodičke mladosti stalo je svojim životima kao branik od oba Fašizma. Mislimo da Antigona ima pravo pokopati Polinika, ali ne pod ploču koja je neuralgična povijesna hipoteka.
Kenotafu nije mjesto na rivi, već gdje Sabor odredi. Neka je vječna slava i hvala svim antifašistima-partizanima Vodica! Neka je vječna slava i hvala svim antifašistima-partizanima Republike Hrvatske i svijeta!

mr. sc. Josip Zanze

Poslijednja izmjena dana Utorak, 24 Lipanj 2014 01:06
djelomob1.jpg