Obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježava se 23. kolovoza kao spomendan u Republici Hrvatskoj i europski je dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću. Spomendan potječe od Praške deklaracije o zločinima komunizma.

Podsjeća na pakt Hitlera i Staljina kad je dana 23. kolovoza 1939. godine potpisan njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi.

Dan sjećanja potvrđen je rezolucijom Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu.

Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno je osudila teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izrazila suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina. Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji i time je Skupština pozvala sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.

Donosimo ispod govor voditelja programa obilježavanja Luke Lipića

Na današnji dan prisjećamo se svih žrtava totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma. I dok su zločini koje su počinili nacisti i fašisti tijekom II. svjetskog rata kažnjeni, zločini koje su počinili komunisti nad stotinama tisuća Hrvata nikada nisu čak ni procesuirani! 

Štoviše, uspostavom Hrvatske države većina je preokrenula kapute, čak zaposlila i svoju djecu na istaknutim državnim, gospodarskim i političkim dužnostima, ne skrivajući od javnosti da im je Jugoslavija, Tito i ondašnji komunistički režim i dalje u srcu, a pravdaju se time da su pobjednici u II svjetskom ratu mogli i morali čak i bez suda kažnjavati svoje protivnike.

Osnovni hrvatski društveno - politički problem je iskrivljena i nedovoljno istražena hrvatska povijest, napose povijest II. svjetskog rata i poraća. Poluistine, laži i neutemeljena tumačenja prelijevaju se u politiku i javni život i neprestano izazivaju prijepore i sukobe koji zadiru dublje od razlika u mišljenjima i stavovima o uređenju hrvatskog društva i države. Govoriti o Hrvatima kao žrtvama zločina koji su počinjeni u ime jugoslavenskog komunizma u Hrvatskoj je još uvijek sporno. Za neke su i danas te žrtve opravdane, a neki se čak žale da posao nije obavljen temeljito.

Istina o tom vremenu je civilizacijsko i moralno pitanje bez kojeg se ne može razvijati niti jedno demokratsko društvo, te istina ne može i ne smije biti prešućena. Jer, prešuti li se istina u ime lažnoga mira i suživota, koji tad zapravo i ne postoje, nego se samo zavaravamo da postoje, povijest će se ponoviti. Ponovila se ne tako davno u Domovinskom ratu. Ponavlja se i danas.

Desetljećima se šutjelo o stratištima, jamama, šumarcima, rovovima, tamnicama, hladnokrvnim ubojstvima i prikrivala se istina o mračnom razdoblju jugoslavenskog komunizma. Međutim, žalosno je i sramotno da ni sedamdesetak godina od kraja II. svjetskog rata u modemom društvu ne postoje popisi stradalih od komunističko-partizanskih zločina u II. svjetskom ratu i poraću jer istinu i danas guše beskompromisni nasljednici totalitarističko - komunističke ideologije.

Ali samo istina može spriječiti nove podjele, te ako prihvatimo istinu o našoj povijesti, koja je uistinu kao učiteljica života, moći ćemo živjeti u ozračju poštovanja zakona i učvrstiti demokraciju na vrijednostima istine i života, pravde, solidarnosti, milosrđa, praštanja, ljubavi i mira.

Moralna je dužnost svih nas boriti se za istinu i očuvati spomen na ubijene, a kršćanska molitva za pokojne je izričaj plemenitosti srca, ljudskosti, iskaz kršćanske vjere u uskrsnuće mrtvih i život vječni.