Sjećanje na žrtve poraća: Komemoracija nad jamom Golubinkom

Za sve stradale koji su svoj život skončali u ovoj jami služena je Sveta Misa i molitva za pokojne koju je predmolio don Lazar Čibarić, župnik župe Svetog Duha iz Tisnog.

Udruga „Hrvatski domobran“ je još 2008. godine organizirala istraživanje same jame Golubinke. Komisija udruge u jami je napravila očevid. U samom površinskom sloju jame, koja je naknadno bila paljena, minirana i zatrpavana u cilju prikrivanja zločina, izbrojali su ostatke 22 žrtve. Među kostima se vide ostaci seljačke odjeće i obuće, žica kojom su žrtve bile vezane, krunica, molitvenik…, koji potkrjepljuju tvrdnje da su u Golubinki stradali civili. Očevidnik i fotodokumentaciju predali su DORH-u.

Desetljećima se šutjelo o stratištima, jamama, šumarcima, rovovima, tamnicama, hladnokrvnim ubojstvima i prikrivala se istina o mračnom razdoblju jugoslavenskog komunizma. Jugokomunistima nije bilo dovoljno samo izvesti zločin i zabraniti istraživanje skrivenih grobišta, nego su se potrudili uliti svjedocima strah u kosti pri samoj pomisli da otkriju svoja saznanja o grobovima i počiniteljima, te su očevici uglavnom nastavili šutjeti i nakon raspada Jugoslavije.

Niti u 30-ak godina hrvatske državnosti u Hrvatskoj većina grobova žrtava komunističkog terora iz II. svjetskog rata i poraća nije otkopana niti obilježena. Međutim, žalosno je i sramotno da ni sedamdesetak godina od kraja II. svjetskog rata u modernom društvu ne postoje popisi stradalih od komunističko - partizanskih zločina u II. svjetskom ratu i poraću jer istinu i danas guše beskompromisni nasljednici totalitarističko - komunističke ideologije.

Nad Jamu Golubinka nadvila se beskrajna patnja i stradanje naših sumještana koji su ovdje pogubljeni bez ikakvog suda i po diktatu jedne revolucije te ovdje leže njihove kosti koje najbolje svjedoče kakvo je zlo taj komunizam bio kao i njegovi tvorci koji su ubijali, sijali strah i zatirali u ime svoje ideologije sve hrvatsko, katoličko i domoljubno.

Osnovni hrvatski društveno - politički problem je iskrivljena i nedovoljno istražena hrvatska povijest, napose povijest II. svjetskog rata i poraća. Poluistine, laži i neutemeljena tumačenja prelijevaju se u politiku i javni život i neprestano izazivaju prijepore i sukobe koji zadiru dublje od razlika u mišljenjima i stavovima o uređenju hrvatskog društva i države. Govoriti o Hrvatima kao žrtvama zločina koji su počinjeni u ime jugoslavenskog komunizma u Hrvatskoj je još uvijek sporno. Za neke su i danas te žrtve opravdane, a neki se čak žale da posao nije obavljen temeljito.

Istina o tom vremenu je civilizacijsko i moralno pitanje bez kojeg se ne može razvijati niti jedno demokratsko društvo, te istina ne može i ne smije biti prešućena. Jer, prešuti li se istina u ime lažnoga mira i suživota, koji tad zapravo i ne postoje, nego se samo zavaravamo da postoje, povijest će se ponoviti. Ponovila se ne tako davno u Domovinskom ratu. Ponavlja se i danas.

Ali samo istina može spriječiti nove podjele, te ako prihvatimo istinu o našoj povijesti, koja je uistinu kao učiteljica života, moći ćemo živjeti u ozračju poštovanja zakona i učvrstiti demokraciju na vrijednostima istine i života, pravde, solidarnosti, milosrđa, praštanja, ljubavi i mira.

Moralna je dužnost svih nas boriti se za istinu i očuvati spomen na ubijene, a kršćanska molitva za pokojne je izričaj plemenitosti srca, ljudskosti, iskaz kršćanske vjere u uskrsnuće mrtvih i život vječni. - poručili su iz Udruge Hrvatski domobran Vodice

Foto: Igor Perkov