U sjećanje na našeg prijatelja Marka Vlahova, zapovjednika žudija Prvić Šepurine

Dragi naš Marko!

Sa velikom tugom smo primili vijest o tvome odlasku. Znali smo da si bolestan. Ali,....nismo  željeli vjerovati da je tvoja bolest bila tako teška i da će tvoj odlazak biti tako brz. Kad smo se zadnji put opraštali s tobom u šibenskoj bolnici nismo ni pomišljali da ćeš nas ti tako brzo okupiti na ovom tužnom mjestu. I sada smo tu, na tvom dragom Prviću, u tvojoj Šepurini kojoj si se uvijek vjerno vraćao, da ti odamo posljednji pozdrav.

Bio si toliko ponosan na svoju Šepurinu, na svoje časne pretke, a posebno na slugu Božjeg oca Antu Antića kojeg si često isticao kao svog zagovornika i kojem si se usrdno molio.

Nadasve si bio ponosan na dugogodišnju tradiciju čuvanja Kristovog groba u Šepurini.
Da bi sačuvao ovu pobožnu tradiciju osnovao si udrugu Šepurinske žudije i oko sebe okupljao mlade koji su ponosno čuvali Isusov grob u Svetom Trodnevlju. Zajedno ste uredili prostoriju za druženje, sudjelovali u procesijama, išli na izlete i festivale žudija.

I sad gledam tvoj lik u zelenoj uniformi sa šiljatom kacigom na glavi i crvenim plaštem, a u ruci buzdovan, kako ponosno stojiš i svjedočiš svoju vjeru i odanost Katoličkoj crkvi.

Bio si sa nama od samih početaka osnivanja festivala Žudija, još tamo 2001. godine kad je bio prvi susret žudija u Vodicama. Nismo ni slutili kuda će nas to odvesti i da ćemo u narednim godinama okupiti toliki broj čuvara Kristova groba iz cijele Hrvatske. Tvojom zaslugom i zalaganjem 2008. godine festival žudija se održao u Šepurini. Unatoč olujnom nevremenu i kiši, mokrim i promrzlim čuvarima festival je održan. Nakon kiše obasjalo nas je sunce.

Dragi naš Marko, neka i tebe obasja Mlado sunce s visine!

Svi čuvari na našim godišnjim druženjima ističu upravo festival u Šepurini kao najupečatljiviji i svi ga se rado sjećaju. Ima tu nešto posebno na tvom Prviću, nešto što se čovjeku uvuče pod kožu, teško je to ričima objasniti ko što i klapa piva: „ Ne znan što me tebi vuče oli ljudi oli kuće oli loza ispod zida oli lipa domaća besida..."

Nisi propustio niti jedan sastanak koordinacije festivala. Jednostavno si to smatrao svojom dužnošću i odgovornošću. Svi te se sjećamo kao otvorenog, veselog, velikodušnog, uvijek spremnog pomoći. Jednostavno, bija si čovik! Na tim druženjima sklapali smo nova prijateljstva i učvršćivali stara.

Toliko si nam puta znao reći da ti je želja doživjeti festival žudija u Sumartinu koji bi se trebao održati 2025. godine. Rekao si da bi došao makar bio u kolicima. Nažalost, bolest je bila brža.

Dragi naš Marko!
Ostat ćeš u našim mislima, i našim srcima zauvijek. Hvala ti na svemu. Neka ti je laka ova hrvatska zemlja u koju danas polažemo Tvoje tijelo. Neka Milosrdni Gospodin nagradi tvoj trud. Vjerujemo da ovo nije posljednje zbogom. Do viđenja u vječnosti dragi prijatelju.

U ime koordinacije Vodičkog festivala žudija, svih žudija i svoje osobno svim članovima tvoje drage i tužne obitelji upućujemo iskrenu sućut.

Foto: Šime Strikoman