19.83°C
Stara latinska poslovica glasi: „Verba movent, exempla trahunt", ili „Riječi lete, primjeri privlače."
Pokazalo se to i u subotnje večer, uoči druge nedjelje došašća, 3.12. , kada je u organizaciji Šibenske biskupije i Sestara Franjevki od Bezgrješne u Katoličkoj školi održana još jedna u nizu adventskih tribina za djecu i mlade... Prethodnih godina o svojoj vjeri svjedočili su nam pjevači.
Ove godine o svojem sportskom životu te vjerskom opredjeljenju svjedočile su nam dvije vrsne sportašice, taekwondoistice, prvakinje Europe i svijeta, sestre blizanke, Ana i Lucija Zaninović.
Zainteresiranim slušateljima iz raznih djelova šibenske biskupije pridružila se i skupina vjeroučenika naše osnovne škole „Vodice" i naše župe, sa svojom vjeroučiteljicom Valerijom i župnikom don Franjom. S ponosom ističemo da je to bila najbrojnija skupina sastavljena od šestaša, sedamaša i osmaša njih 50-tak.
Sestre Zaninović najprije su mlade upoznale sa zanimljivostima iz svojeg obiteljskog života, s nama do tada nepozatom činjenicom da one samo nisu blizanke, već trojke, tj. imaju i brata blizanca, a ukupno je pet djece u obitelji..., s tim kako su tekli njihovi prvi koraci u sportu, prva natjecanja, nagrade i priznanja...
Nakon izlaganja o svojem osobnom životu, uslijedila je pauza sa zabavom za naše mlade: oni koji su slučajnim odabirom izvučeni, zaigrali su stolni tenis sa sportašicama, među igračima bio je i naš šestaš Petar...
Drugi dio predavanja bilo je pravo duboko i istinsko vjersko svjedočenje. Sestre Zaninović progovorile su o sebi kao vjernicama, o tome da se nigdje ni u jednom času ne ustručavaju ispovijedati pripadnost Crkvi i katoličkoj vjeri, o tome da mole svaki dan, da zahvaljuju Bogu i na neuspjehu koji ih jača i čeliči....
Zanimljiva je bila i činjenica da nikad ne mole da pobjede nego da pobjedi bolji, da pobjeda bude pravedna „jer možda je protivnik trenirao i bolje i više"...
Mnoge mlade, naročito djevojke naše župe, zainteresirala je činjenica da su ove dvije vrsne sprotašice dugo godina bile jako blizu oltara kao ministrantice.
Upravo ta blizina oltara, odredila je i njihovu blizinu s Gospodinom u svakodnevnom životu...
Uslijedila su brojna pitanja naše djece.
Radosna ekipa naših vjeroučenika krenula je kućama spremni za nedjeljnu misu i bogatiji za jedno veliko (možda nekome i jako važno) iskustvo svjedočenja vjere.
Biti sportaš, biti borac i biti kršćanin svjedok! Kojeg li ponosa!
Vj. Valerija Buha
