Šesnaestorica čuvara Kristova groba - Vodiških Žudija vratili su se sa trodnevnog hodočašća u Italiji gdje su posjetili Padovu, Arcellu, svetište Camposampiero, svetište Madonna della Corona i naposljetku Mantovu. Donosimo Vam osvrt putovanja kojeg je napisao Buzdobaj, Marko Juričev Martinčev
HODOČAŠĆE VODIČKIH ŽUDIJA U ITALIJU, 10. – 12. 03. 2017.
Nakon malo otežanog dolaska u Padovu zbog jake bure koja nas je pratila u subotu ujutro stižemo u Padovu, gdje zajedno sa hodočasnicima iz Šibenika, predvođenima fra Ivanom Bradarićem, gvardijanom samostana Sv. Frane u Šibeniku, prvo posjećujemo svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Nakon razgledavanja i pobožnosti, krećemo put bazilike Sv. Justine, po veličini 9. crkve na svijetu, gdje, među ostalim vrijednim relikvijama, najvažnije mjesto zauzima relikvija Sv. Luke evanđeliste.
U bazilici Sv. Ante, nakon razgledavanja mnogobrojnih relikvija, sudjelujemo na Sv. misi, koju predvodi na fra Ivan. Veličanstvena bazilika i djelovanje sveca svega svijeta - Sv. Ante ostavljaju veličanstven utisak na sve nas.
Sv. Ante koji je djelovao u Padovi, pred sam kraj svoga života proveo je nekoliko tjedana u Camposampieru, mjestu iz kojega se je želio vratiti natrag u svoju Padovu, ali je na putu preminuo. Na mjestu njegova preminuća – u Arcelli, sagrađena je crkva koja je sljedeća točka našeg hodočašća.

Nakon molitve i razgledavanja crkve u Arcelli odlazimo u samostan u Camposampieru, u kojem ostajemo na večeri i zasluženom noćnom počinku.
Nedjelja ujutro rezervirana je za sv. misu u prekrasnoj samostanskoj crkvi, uz koju se nalazi aleja sa veličanstvenim skulpturama u spomen na život Sv. Ante, kao i kapelica sagrađena na mjestu gdje se nalazio orah sa kojega je Sv. Ante pred kraj svoga života propovijedao mnoštvu koje ga je svakodnevno dolazilo slušati.
Duhovno okrjepljeni, krećemo na dvosatnu vožnju do svetišta Madona della Corona, koje svojom nestvarnom ljepotom oduzima dah svakom hodočasniku. Naime, dva zida crkve uklesana su u živu stijenu, na nekoliko stotina metara nadmorske visine, odakle se pruža pogled na rijeku i okolne planine. Svi se slažemo kako na sličnom mjestu još nismo bili.

Mantova, sa svojom bazilikom Sv. Andrije u kojoj se čuva relikvija Krvi Kristove sa Kalvarije koju je tu donio Sv. Longin, sljedeća je na redu. Božja providnost je htjela da u baziliku stižemo točno u trenu kad vodič otključava vrata kripte u kojoj se nalazi relikvija Krvi Kristove sa Kalvarije. Pod zemljom, u kripti crkve, postajemo svjesni da stojimo pred autentičnom Krvi Kristovom koja se prolila za sve nas prije 2017. godina.
Isti vodič kojemu smo se obratili vodi nas do zemnih ostataka Sv. Longina, satnika koji je probo Isusu bok, i koji je izrekao one poznate riječi: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

Posebnost ovog trenutka je u tome što je Sv. Longin zaštitnik družbe Vodičkih Žudija, a ovo je bio prvi put da je itko od nas u blizini relikvija ovoga sveca. Možemo slobodno reći, da smo svi, po prvi puta onako, baš istinski osjetili da je Sv. Longin čuo našu molitvu za zagovor naše družbe i svih čuvara Božjeg groba.
Ispunjeni, zadovoljni i duhovno okrijepljeni krećemo prema autobusu i krećemo na noćnu vožnju put Vodica.
Na ovom hodočašću, koje je od posebnog značaja za samu družbu, odali smo i počast stradalim vatrogascima i podržali akciju Srce Kornatsko. Naime, neki od stradalih vatrogasaca na otoku Kornatu su bili aktivni članovi Žudija.
Bogu hvala i slava!
