Studeni 03, 2010 5066

Razgovor s novim župnikom Vodica don Franjom Glasnovićem

Ocjeni sadržaj
(1 Glasaj)

thumb_donfranjoSkupna fotografija::Mladi novinari portala Infovodice s novim župnikom Vodica, don Franjom GlasnovićemDonosimo Vam intervju s novim Vodičkim župnikom don Franjom Glasnovićem, U ovom interrvjuu ćete imati priliku upoznati našeg novog župnika i vidjeti njegove dojmove o našem kraju. Razgovarali smo o njegovom životnom putu, planovima za budućnost.. Više o svemu pročitajte u nastavku!

 

Za sami početak jedno lagano pitanje, tko je to don Franjo Glasnović?! Upoznajmo čitatelje portala infovodice s Vašim likom i djelom.

Svećenik sam šibenske biskupije, rođen sam 25. 03. 1977. u Prištini na Kosovu. Živio sam u Janjevu do 13 godine života (do 6 razreda osnovne škole). 1990. godine zajedno s roditeljima i obitelji nastanjujem se za trajno u Šibeniku gdje sam završio 7. i 8. razred u osnovnoj školi Fausta Frančića. Srednju školu (gimnaziju Antuna Vrančića) pohađao sam u Šibeniku od 1992.-1996., gdje sam i maturirao. U jesen 1996. prijavio sam se u Splitsku bogosloviju kao svećenički kandidat Šibenske biskupije i ujedno započeo pohađati studij teologije na Splitskoj teologiji, kasnije Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Nakon druge godine studija i bogoslovije 1998. otišao sam u Hrvatsku vojsku na desetomjesečno odsluženje vojne službe.

Za đakona Šibenske biskupije zaređen sam u prosincu 2002. Đakonski praktikum obavljao sam u župi sv. Jakova u Šibeniku. U svibnju 2003. završio sam studij i diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Na blagdan sv. Petra i Pavla 29.06.2003. u Šibenskoj katedrali sv. Jakova zaređen sam za svećenika Šibenske biskupije. Mladu misu slavio sam 6.07.2003. u župi sv. Josipa Radnika u Ražinama gdje moji roditelji i danas žive. Za svoje mladomisničko geslo izabrao sam riječi: "KRISTA LJUBITI U BRATU ČOVJEKU.„
U srpnju 2003. godine postao sam župni vikar u župi sv. Jakova apostola /Katedrala/ i župi sv. Križa (Dolac) u Šibeniku. U tim župama do kolovoza 2004. djelovao sam kao župni vikar i vjeroučitelj u osnovnoj školi Fausta Vrančića.
U kolovozu 2004. postao sam župnik i dekan Skradinski. U župi Rođenja BDM u Skradinu djelovao sam punih šest godina kao župnik i vjeroučitelj u osnovnoj školi.
U rujnu 2010. biskupovim imenovanjem premješten sam iz župe Skradin u župu Vodice, gdje sada djelujem i obnašam službu vodičkog župnika i dekana.

Komu dugujete Vaš svećenički poziv?

Svećenički poziv kao i svoj život najprije dugujem Bogu Ocu koji me je stvorio, i Isusu Kristu koji me je izabrao i pozvao u svećeništvo. Bog poziva čovjeka za svaki ljudski poziv, pa tako i za svećeništvo. Stoga Bogu najprije dugujemo sve što nam je darovao i učinio u životu,
Također, svećenički poziv dugujem i svojim roditeljima koji su mi podarili život i odgajali me u kršćanskoj vjeri i ljubavi prema Crkvi.
Za ostvarenje moga svećeničkog poziva zaslužni su i mnogi drugi ljudi: moja uža i šira obitelj, moji župnici, svećenici, učitelji, profesori, odgojitelji, i svi dobri ljudi koje sam susretao na svom životnom putu koji su me pratili svojim molitvama i pomagali mi. Ovdje je vjerujem zanimljivo spomenuti radi naših čitatelja, da je u jednom periodu moga života 1990. do 1991. godine moj župnik bio don Frane Šimat, moj predšasnik i dugogodišnji Vodički župnik, koji je tada djelovao u župi sv. Jakova u Šibeniku. Kao svećenik je dijelom pripomogao da kršćanski rastem u vjeri i kasnije se odlučim i izaberem svećenički poziv.

Kako su Vaši prijatelji i Vaša rodbina reagirali na Vašu odluku?

Kako sam odrastao u kršćanskoj obitelji u kojoj su na prvom mjestu uvijek bile kršćanske vrijednosti i ljubav prema Bogu i Crkvi, uz činjenicu da su iz naše obitelji već postojala duhovna zvanja (moja je teta časna sestra, rođak je svećenik u dubrovačkoj biskupiji, neke su rodice redovnice) moja odluka za svećeništvo i duhovni poziv nije previše iznenadila ni moje roditelje ni moju obitelj, normalno su to prihvatili kao moj izbor i životni poziv i u tome su me uvijek podržavali i danas me podržavaju i mole za mene. Za neke moje prijatelje je to možda bilo čudno, jer je tada, a i danas je takva „klima" svećeništvo i duhovni poziv nešto „čudno" i teško prihvatljivo. S druge strane bilo je i onih drugih kojim je bilo drago što sam postao i što jesam svećenik. I danas imam kontakte sa svojim prijateljima iz škole, s košarke, nogometa i vojske.

Što vam je najvažnije u župi?

U svim župama u kojima sam do sada služio (Katedrala i Dolac u Šibeniku i Skradinu) prvenstveno najvažniji su mi bili ljudi i njihovo dobro.
Kao svećenik, to često znam kazati, pozvan sam i to je moja prvenstvena zadaća i poslanje: propovijedati Evanđelje, izgrađivati ljude u vjeri i stvarati kršćansko zajedništvo među ljudima i župljanima u zajednici koja mi je povjerena.
Kao svećenik i teolog u svome djelovanju nastojim razvijati i poticati svijest i u sebi i kod župljana o razvijanju i čuvanju duhovne, kulturne, povijesne i nacionalne baštine koju imamo i koju trebamo više oplemenjivati i pokazivati. Jednom riječju, rad s ljudima i izgradnja duhovne i kulturne klime u gradu i župi prvenstveno je fokus moga djelovanja i rada.

Jeste li ikad imali tremu prije mise?

Prije bih to nazvao uzbuđenost i napetost, nego trema. Da nekoliko puta mi se dogodili da sam osjetio veliku odgovornost i osjećaj napetosti, pitao sam se i razmišljao kako će sve to biti i kako će se sve to završiti.
Osjećaj napetosti i uzbuđenosti nije samo radi sv. Mise nego i svega drugoga što je povezano s misnim slavljem.
To mi se dogodilo nekoliko puta: na početku svećeništva na mojoj Mladoj misi, u Skradinu prije i na početku mise prijenosa koju je izravno iz župne crkve prenosila Hrvatska televizija i sada kada sam službeno nastupio na nedjeljnim misama u Vodicama. I svećenik je samo čovjek i on u sebi proživljava osjećaje, ako ćemo iskreno reći, sv. Misa je nešto uzvišeno i sveto, a pred uzvišenim i svetim se treba i mora odnositi sa strahopoštovanjem i uzbuđenošću.

Kada ste čuli za Vodice, kakva je bila Vaša reakcija? Što ste do tada znali o Vodicama i Vodičkoj župi.

Od samog početka, već na samom svećeničkom ređenju kada sam obećao svome biskupu poštovanje i poslušnost, prihvatio sam stav da je poslušnost Crkvi i biskupu „svetinja" i kao svećenik trebam prihvatiti ono što se od mene Crkva traži i tamo gdje me ona šalje. Tako sam prihvatio sve moje dekrete i imenovanja do sada, pa i imenovanje i službu u Vodicama. Kao i u prijašnjim razgovorima, pa tako i sada kada mi je biskup rekao da želi da preuzmem župu Vodice jednostavno sam odgovorio: „Oče biskupe, gdje, kada i u koliko sati trebam biti ?" Nakon imenovanja,u prvom trenu iskreno moram priznati, zbog velike odgovornosti koja mi je povjerena pitao sam se: hoću li ja to moći i kako ću ja to sve to napraviti?.
Župa Vodice nije mi potpuna nepoznanica. Više puta sam u nju dolazio i pomagao mome predšasniku don Frani Šimatu u ispovijedi djece i mladih, oko blagoslova obitelji i kuća i na blagdan Gospe Karmelske. Znao sam da su Vodice turistički grad koji ima ljeti mnogo turista i gostiju, da se u zadnjim godinama broj stanovnika uvelike povećao. Vodice su velika i zahtjevna župa i po broju župljana i po opsegu pastoralnog rada, jedna je od zahtjevnijih u našoj biskupiji.

Kakvi su Vaši sadašnji dojmovi o Vodicama nakon što ste tu s nama već mjesec i pol dana.

Dosadašnji dojmovi su uglavnom dobri i pozitivni. Polako se još uvijek uhodavam i promatram situaciju i ljude u župi. Ljudi su me, iz onoga što sam mogao u ovom kratkom vremenu primijetiti i doživjeti, uglavnom dobro primili i s poštovanjem se odnose prema meni kao svećeniku i župniku.
Možda je rano na početku govoriti o dojmovima, no ako je suditi prema onoj narodnoj "po jutru se dan poznaje", početak je bio dobar, nadam se da će se to i dalje tako nastaviti i da ćemo se polaku u hodu sve više upoznavati. Potrebno je neko vrijeme da se ljudi naviknu na novog župnika i svećenika, a s druge strane potrebno je da i župnik bolje upozna svoje župljane.

Za vrijeme donedavnog Vodičkog svećenika Don Frane Šimata započeo je projekt izgradnje Crkve u Stablincu. Dokle se došlo u akciji njene izgradnje i kakvi su Vaši planovi za budućnost?

Upoznat sam s tim projektom i onim što je don Frane Šimat započeo oko izgradnje nove crkve na Stablincu. Za sada ono što mogu kazati je to da župa ima i posjeduje teren te je izrađen projekt i idejno rješenje nove crkve.
Budući da izgradnja crkve nije nešto što se radi na brzinu i olako, već tome treba studiozno i promišljeno pristupiti, trebati će mi još vremena da se bolje upoznam s cjelokupnom situacijom i snimim pravo stanje i potrebe župe Vodice.
Vodice su sada velika župa, možemo se nadati u budućnosti da će se još povećati i da će biti još više ljudi i potreba. Sve su to izazovi koji su pred nama i o kojima trebamo pametno i trezveno razmišljati i sagledavati ih. Prema budućim situacijama i potrebama ovisiti će naše usmjerenje i djelovanje.

Zahvaljuljemo našem novom župniku na ugodnom razgovoru - Mladi novinari portala Infovodice



 

Poslijednja izmjena dana Petak, 16 Svibanj 2014 21:05
djelomob1.jpg