22 Pro 2017
    1724

Božić u Vodicama

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)
0

Bjesnio prvi svjetski rat. Rijetke su kuće bile u Vodicama koje nisu gladovale. Samoniklo poljsko zelje, škrto začinjeno maslinovim uljem, bilo glavna hrana.


A približavaše se Božić, najveći, najradosniji dan u godini. Svi mu se radovahu – odrasli i djeca. Ta za taj će se dan naći na domaćem stolu bar tanjur juhe, komadić mesa, možda i pšenična kruha, pa čaša zdrava vina. Veselili smo se i jutarnjoj crnoj kavi od pržena ječma. A radošću me ispunjaše i okićena crkva, svečani obredi u njoj, božićne pjesme i čestitanje Božića rodbini i dobrim prijateljima. Oni obdarivahu svako dijete – čestitara slatkim „fritulama", šakom suhih smokava ili badema.

Od starine je običaj da svaki član obitelji dobije za Božić koji novi komad ruha ili nove opanke. Zato me i kopkalo pitanje: što li mi moji kupiše za Božić?

Duga mi, preduga bila noć uoči Božića.

Rano ujutro, netom se oglasiše oni meki i topli zvuci raskliktalih zvona, prvi skočih iz postelje. Za mnom i ostali. I kad se temeljito umismo i obukosmo, dođe trenutak polaska u crkvu, na prvu božićnu misu. Tada pristupi moj djed, visok i kršan kao drevni dub, i stavi mi na glavu novu narodnu crvenu kapu...

I danas, nakon toliko desetljeća, ćutim one srhove koji mi u tom trenutku prostrujiše kroz čitavo tijelo. Kao električni udar!

Bilo je još mračno, ali, poskakujući ulicom prema crkvi, bijah uvjeren da me netko iza svakog ugla i sa svakog prozora sa zavišću promatra i divi se mojoj crvenoj kapi.
Tog dana dugo, dugo lutah tijesnim ulicama svoga sela. Ponosno, uzdignute glave. Neka svi vide moju novu crvenu kapu!

Ivo Grgurev

Objavljeno u „Danici" 1984. godine.

Vaša reakcija na temu


Foto video vijesti

  1. Foto
  2. Video
Infovodice - Informativno oglasni portal Grada Vodica