Od glazbenog menadžmenta do pješačkih staza: Zoran Škugor prepješači 15 do 20 km dnevno, bez obzira na vremenske uvjete

Koliko danas? Pitanje je to koje svakodnevno postavljaju Zoranu Škugoru.

I on ga čuje - pješačeći. Ne ometaju ga ni bura, ni kiša, ni loše vrijeme. Kada je u Zagrebu najčešće prijeđe put od Kvaternikovog trga uz Mimaru do Dinamovog stadiona i natrag. U Vodicama ga se može susresti na putu od brda iznad Ličke pa sve do hotela Punte.

Glazbeni menadžer Zoran Škugor pješači od rane mladosti. S pješačenjem je započeo još u rodnom Šibeniku i obično ga se, u to vrijeme, moglo susresti oko šibenske poljane ili negdje na rivi.

Život ga je odveo u Zagreb gdje i danas stanuje. Kada se tek doselio, nije toliko intenzivno pješačio kao u mladosti, ali nije ni prestajao. Nakon nekog vremena uz pješačenje je uveo dodatnu fizičku aktivnost u svoj raspored.

- Kad sam se tek doselio obično sam pješačio šest do osam kilometara dnevno, a početkom 90-ih godina sam uveo i svakodnevno 1 km plivanja – priča nam Zoran Škugor.

Pliva i blagdanima i praznicima. A posljednje desetljeće pješači svaki dan. Ni loši vremenski uvjeti ga ne ometaju. Izuzev ekstremnog snijega ili hladnoće. Ljetnje vrućine i sunce mu nisu prepreka jer za utabane staze uvijek nađe snagu. A može ga se pronaći na već ustaljenim rutama.

- Najčešće hodam od Kvaternikovog trga do Mimare potom do Dinamovog stadiona i natrag. Ponekad sam i u Maksimirskoj šumi. Nedjeljom krećem od Kvatrića, idem do Prisavlja pa po Savskom nasipu natrag – priča nam.

Nije uvijek sam. Sa slikarom Matom Jurkovićem u društvu je nedjeljama. Osim što ima suputnika za nedjeljnje rute, ni ostalim danima ne samuje uvijek.

- Ponekad mi se pridruže prijateljice, a zna mi se pridružiti i moj Gvozden Benat. A kad nisam kod kuće i stignem u neko novo mjesto prvo što tražim je gdje ću pješačiti. Najčešće to bude uz cestu. Međutim, kako tada dišem nečisti zrak sa sobom nosim specijalni korijen koji sišem, a svrha mu je čišćenje pluća. Ako se zateknem u gradu koji ima rijeku ili jezero tamo sam – dodaje Škugor.

Posebna priprema mu ne treba gdje god se zatekne, jer je u dobroj fizičkoj formi. Kada svrati kod brata i njegove obitelji u Vodice bilo ljeti ili zimi, od vrha brda iznad Ličke do bivšeg bazena ispod hotela Punte Škugora se može naći. Ljeti ispod bazena otpliva još 1 km pa s guštom ispije kavu i vrati se na start. I tako sve do večeri, kad ponovno kreće s pješačenjem. I popodnevnu rutu završava plivanjem.

Od pojave korona virusa prelazi dnevno više km. Najčešće je to od 10 do 15, a nerijetko prijeđe i 20 km. A povećanje kilometraže krenulo je neplanski.

- Povod dizanju kilometraže je događaj koji se dogodio nekoliko mjeseci prije pandemije korona virusa. Bio sam u Švicarskoj gost Darku i jednu nedjelju smo išli automobilom do podnožja planine visoke nekih cca 2500 metara. Gondola nas je odvela do planinskog vrha, gdje smo prošetali i ručali. Nakon ručka smo se vratili pješice i na maloj ravnici vidjeli smo da prema nama trči visoki, mršavi i sjedi muškarac – nastavlja.

Upitali su ga sa znatiželjom koliko dugo trči. Odgovor da trči već 50 godina svaki dan uz brdo, na uzvisinu od 2500 m i natrag, šokirao je Zorana, ali ujedno i potaknuo.

Sam sebi je rekao. - Škugi, može se, kreni! – prisjetio se.

Nakon povratka u Zagreb povećao je kilometražu. Pješačenjem je smršavio 16 kg i doveo tijelo u formu. Ali, forma nije jedini benefit.

- Ojačala mi je fizička snaga i psiha i odlično se osjećam - dodaje.

Dok pješaći prolaznici ga prepoznaju i on im s veseljem odgovara na već uobičajeno pitanje Koliko danas? I mi smo ga na kraju to upitali.  

Iako zima grize za uši, Škugijevih je sigurnih 15.

Ako, ne i 20 km.