Anime je riječ koja se koristi za rukom crtanu te kompjuterski generiranu animaciju porijeklom iz Japana. Anime je svjetsku popularnost dosegao 90-ih (sjetite se npr. serija Pokemoni, Digimoni ili Mjesečeva ratnica koji su se prikazivali i na našim televizijama), a među najpoznatijim filmskim anime redateljima ističu se Hayao Miyazaki, Satoshi Kon, te Makoto Shinkai.
Dječak i čaplja (Kimitachi wa dô ikiru ka)
„Dječak i čaplja“ dugo je iščekivani anime film koji je još jednom iz mirovine izvukao svjetskog majstora anime žanra, Hayaa Miyazakija, jednog od osnivača popularnog japanskog animacijskog studija Studio Ghibli. Film prati 12-godišnjaka Mahita koji je zbog rata na Pacifiku bio primoran preseliti se u drugi grad. Tamo ga je otac upoznao s novom pomajkom, na čijem je imanju upoznao neobičnu sivu čaplju. Uz pomoć čaplje Mahito kreće u avanturu po stvarnim i imaginarnim svjetovima i otkriva stvari iz svoje prošlosti (i budućnosti) o kojima nije mogao ni sanjati.
Kao i većina Miyazakijevih filmova, i ovaj anime crpi inspiraciju iz dječje literature, ovaj put iz knjige „How Do You Live?“ pisca Genzabura Yoshina. Također ima i autobiografskih elemenata: glavni lik, Mahito Maki, inspiriran je samim Miyazakijem, koji je kao i Mahito rano ostao bez majke, i čiji je otac također radio u tvornici za izradu dijelova borbenih aviona.
Premijera „Dječaka i čaplje“, dobitnika najnovijeg Oscara za animirani film i trenutačno najskupljeg japanskog filma u povijesti, zabilježena je namjernim izostankom bilo kakvih trailera (najava), slika, kratkog sadržaja ili detalja o odabiru glumaca koji su dali glasove, izuzev jednog jedinog postera za film. Kako je izrada samog filma iziskivala popriličnu količinu novca i vremena, studio je produkciju financirao prikazivanjem svojih starijih radova na streaming platformama poput Netflixa (gdje još uvijek možete pogledati većinu Studio Ghibli filmova).
S Miyazakijem uvijek možete računati, kao prvo, na divno smišljen i nacrtan svijet. Ništa nije drugačije ni u „Dječaku i čaplji“, još jednom njegovom filmu koji izgleda kao bajka, ali je zapravo puno dublji. Bavi se nadasve temama poput rata, prijateljstva, društveno-ekonomske nejednakosti, predrasuda i, na kraju krajeva, samim čovječanstvom. Radi se o mješavini avanturističke bajke, horora i priče o prihvaćanju. U isto je vrijeme priča jednog dječaka i oproštaj jednog starca, ma da nekako sumnjam da će Miyazaki uspjeti ostati zadovoljan u mirovini.
Ako je, sudeći po njegovim izjavama, „Dječak i čaplja“ Miyazakijev zadnji film, možemo li sa sigurnošću tvrditi da je najbolji, njegov magnum opus? Iskreno, ne. Naravno, sadrži većinu elemenata tipičnih za svog redatelja: mitskog heroja, nevjerojatnu animaciju, ideje optimizma i pacifizma, te razradu onog perioda mentalnog prijelaza iz djetinjstva u adolescenciju. Međutim, nedostaje mu energija „Cagliostrina dvorca“, raskoš „Princeze Mononoke“, detalji „Pokretnog dvorca“ ili emocionalna nabijenost filma „Vjetar se diže“.
Najveći problem „Dječaka i čaplje“ bio je pacing, ili ritam/tempo, filma. Početak je nabijen nekakvim pokušajem nemira prošaranim Mahitovim vizijama rata i gubitkom majke. Kasnije, u periodu patnje, prolazak vremena je drugačiji, sve nekako staje, a svaka tajanstvena sitnica može donijeti pogibelj. Ali, kad-tad Miyazaki mora unijeti nekakvu priču u samu radnju, a ova je brza i kratka, puna narativnih rupa.
Neki bi rekli da je ovaj film kompilacija najvećih Miyazakijevih hitova, no nisam sigurna koliko tu ima istine. Dizajn životinja i ostalih stvorenja klasično je dobar (osim što nisam sigurna za položaj očiju na papigama tigricama, tko je pogledao znati će o čemu govorim), kadrovi su puni nerealno zelenog i bujajućeg okoliša, te sitnih detalja koji se izgube ako trepneš. Ali, osim toga, drugi dio filma je pun preokreta na koje ne dobijemo odgovor, a bez jasne i zanimljive radnje koja bi trebala biti okosnica samog djela, ovaj anime je ipak
mrvicu…
ma samo malo…
samo taj dio na kraju…
dosadan. Smijem li to reći?
Tako da, Miyazaki, osobno nemam ništa protiv da po osmi put prekineš mirovinu, ispraviš ovu ocjenu i osvjetlaš svoj obraz još barem jednim filmom.
OCJENA: 8/10
Što se tiče ostalih filmova nominiranih za Oscare, na Netflixu možete gledati „Nyad“, biografsku dramu o 64-godišnjoj plivačici Diani Nyad i njenim pokušajima da postane prva osoba koje će preplivati udaljenost između Kube i Floride. Na istoj platformi imate i „Society of the Snow“, biografsku dramu prema događaju iz 1972. godine kada se avion koji je prevozio mušku ragbi ekipu iz Urugvaja u Čile srušio u snježne Ande. Nemojte zaobići ni animirani film „Robot Dreams“, divnu priču o prijateljstvu između psa i robota u New Yorku 80-ih.
Ako još niste pogledali sedmerostrukog Oskarovca „Oppenheimera“, imate priliku svratiti ovu subotu (23.3.) u naše kino i ispraviti tu grešku. Film je na redu u 20:30h.
A divne „Holdovers“ gledajte u Kući umjetnosti Arsen sljedeću subotu (30.3.) u 20:30h.
- 1
- 1
- 0
- 0
- 0
- 0