Nives Čanjevac: 'Za moje rezultate u streljaštvu najzaslužniji je suprug'

Kada i kako ste završili u streljaštvu?

Sasvim slučajno. Prije nekih 15 godina otišla sam s Vilimom Ivasom, koji se niz godina bavio streljaštvom, na streljanu u Knin. Tada je to bilo iz znatiželje premda je uvijek postojala želja da gađam vatrenim oružjem. Tako je počelo, naknadno sam aktivno počela trenirati doma, na zrak, a povremeno smo odlazili i u Split i Knin.

U kakvim uvjetima radi klub, gdje trenirate?

Trenutno smo jedini streljački klub registriran u Hrvatskom streljačkom savezu u županiji, sa sjedištem u Vodicama. On je praktički nastao iz kluba Zvonimirovi strijelci čije je sjedište do 2017. godine bilo u Kninu, a čiji smo članovi bili. Zatvaranjem kninske streljane zbog neuvjetnosti po novim zakonskim propisima sigurnosti, klub je preregistriran u SK Vodice.

Vilim Ivas je veliki zaljubljenik u streljaštvo, tijekom Domovinskog rata bio je pripadnik specijalne policije, za vrijeme zatišja na borbenoj liniji obučavao je snajperiste, ali i provodio obuku pripadnika specijalne policije rukovanjem gotovo svim vatrenim oružjem te minsko eksplozivnim sredstvima. Poslije rata nastavio se i dalje baviti streljaštvom. Što se mene tiče, nakon pola godine bavljenja streljaštvom kninska streljana je zatvorena, a kako sam imala pune ruke posla s dvoje djece malo sam zapostavila streljaštvo, samo bih povremeno, par puta godišnje, odlazila na streljanu u Splitu. Međutim, želja za bavljenje streljaštvom nikada nije prestala, a kako je odlazak na trening u Split i Zadar bio veliki problem, suprug i ja odlučili smo sagraditi streljanu u vodičkom zaleđu, kako bismo mogli trenirati.

Moj suprug je u streljaštvu puno dulje od mene i ideja o otvaranju streljane je njegova, tako da sve moje uspjehe prepisujem isključivo njemu. I ne samo da je pomogao meni, on je doslovno reanimirao streljački sport u ovoj županiji, a ja sam mu u tome pomogla, uz još par prijatelja i rođaka. Bio je to trnovit put, uz puno rada i odricanja.

Je li bilo izazovno izgraditi streljanu?

Streljanu smo izgradili vlastitim sredstvima, bez ikakve pomoći institucija ili EU fondova, ali smo imali nekoliko prijatelja i rođaka koji su na neki način pomogli u izgradnji streljane, ali njihova želja je u samom startu bila da se njihova imena ne objavljuju. Inače, suprug i ja smo odlučili polagati i ispite za suca u streljaštvu, ali i obrazovati se i postati licencirani treneri streljaštva pa smo nedavno položili trenerske ispite, nakon bezbroj odlazaka u Zagreb na predavanja, praksu i ispite. Sada zakonski možemo raditi i s djecom. Predsjednik kluba Zoran Marić je trener i sudac odavno, a ja, Vilim Ivas, Rade Ivas i Aljoša Kononenko smo također položili za trenera i suca. Tako da smo u tom dijelu najjači klub u Hrvatskoj. Imamo pet trenera.

Nives, prva s desna

Koliko članova ima SK Vodice? Pretpostavljamo da streljaštvo nije jeftin sport?

U trenutku otvaranja streljane SK Vodice je imao svega desetak članova, a sada je trenutno upisano više od 80 članova. Klub radi tako da svaki član sebi osigurava sva sredstva kao i oružje i streljivo, što nije nimalo jeftino. Sportski pištolj za natjecanje nije jeftin, a i streljivo za vrhunske rezultate ima svoju cijenu.

Nives nas je upoznala i s nekoliko povijesnih crtica kada je riječ o streljaštvu.

Streljaštvo je jedan od prvih sportova u povijesti, ali i olimpijski sport. Malo ljudi zna da su za vrijeme Kraljevine Jugoslavije na prostoru ove županije postojale četiri streljačke družine, a od toga jedna u Vodicama. Prije domovinskog rata na području naše županije bilo je više od deset streljačkih klubova, a svaka osnovna i srednja škola imala je zračno oružje i kakvu-takvu improviziranu streljanu, baš kao tvornica TLM, TEF i pošta u Šibeniku. Streljanu za zračno oružje imao je i nekadašnji dom JNA u Šibeniku, a koji je sada knjižnica.

Šibenik je, dakle, kada je riječ o streljaštvu, bio jedan od naprednijih gradova, međutim prostori u kojima su bile streljane su tijekom vremena privatizirani, oprema je nestala, pa je i streljaštvo zamrlo. Trenutno su u Hrvatskoj jaki streljački centri u Istri, Zagrebu, Splitu i Hrvatskom zagorju.

Ljubav prema streljaštvu i treninzi u vašem su slučaju dali rezultata. Postižete zapažene rezultate na natjecanjima?

Istina, krenulo me. Na posljednjih nekoliko natjecanja, nakon godinu dana umjerenog treniranja, osvojila sam medalje na natjecanjima na kojima su sudjelovale gotovo sve žene iz vrha hrvatskog streljaštva. To me je na neki način potaklo da ustrajem u treninzima, odnosno da se maksimalno potrudim i pokušam postići što bolje rezultate. Između ostalog, nedavno sam osvojila zlato na Kupu Breza u Zagrebu, na što sam jako ponosna. Želja mi je da u klubu složimo dobru žensku natjecateljsku ekipu i okušamo se na nacionalnim ekipnim natjecanjima.

Streljaštvo je dobar sport za sve uzraste, kako rekreativno tako i za ozbiljno natjecanje. Jedan od ciljeva je i uključivanje što većeg broja djece u ovaj sport, u klub, da ih maknemo s ulice, da dobiju osjećaj odgovornosti, razvijaju motoričke i kognitivne sposobnosti te sutra budu korisne i kvalitetne osobe za cijelu zajednicu.

Zahvaljujući njihovom klubu, Vodice su ucrtane na 'streljačku kartu' Hrvatske. Streljaštvom promoviramo i grad Vodice i naš kraj. Između ostalog, očekujemo dolazak stranih sportaša na streljačke pripreme, i izvan špice turističke sezone. Uskoro će na streljani biti dani otvorenih vrata kako bi se građani upoznali s ovim olimpijskim sportom. Nedavno smo za nove članove otvorili i školu streljaštva i zahvaljujem se svim polaznicima jer su dolaskom u školu streljaštva ne samo obogatili svoje znanje i vještine, nego i dali doprinos razvoju streljaštva, zbog čega je zapravo klub i osnovan. Uskoro kreće i upis novih kandidata za školu streljaštva, pa koristim ovu priliku da pozovem ljude da se jave u naš klub i upoznaju streljaštvo. Naravno, dobrodošli su i sponzori – zaključila je Nives Čanjevac.