Uspjeh vodičkog kazališta: Anđela Fržop osvojila nagradu za najbolju glumicu, Zdravko Todorović nominiran za režiju na 64. FHKA

Emocije nakon osvajanja nagrade

Anđela Fržop, koja je osvojila nagradu za najbolju glavnu glumicu, podijelila je svoje osjećaje: "Zahvalno, sretno i ponosno. Ali najviše zahvalno, na svemu. Nagrada je opet u mojim rukama nakon 6 godina. Veliko je to priznanje, kako za mene, tako i za naše malo kazalište. Iako nagrade nisu uvijek najvažnije, ali su važne. Putokaz su i svjetlo da ste na dobrom putu u tome što radite."

O ulozi Rozalije u "Tri sestre Zanetti"

Govoreći o svojoj ulozi, Anđela je istaknula: "Roza je najšarmantniji lik u predstavi. Osvaja svojom duhovitošću, dovitljivošću i neposrednošću. Vrlo je otvorena, ali i mladenački naivna. Roza je sušta suprotnost meni, iako se to možda ne bi na prvu reklo. Uživam glumeći je jer testiram svoje granice i mogućnosti. Roza, budući da je najmlađa sestra, pokretač je lepršavosti predstave i drži njenu dinamiku i dramsku napetost."
Priprema za ovu ulogu bila je puna izazova: "Najveći izazov bio je svladati govor, tj. narječje. Profesor Zdravko je to adaptirao i prilagodio govoru našeg područja, ostavljajući neke arhaizme. Iako rođena vodiška, nije mi to prirodno. Morala sam stvarno preći preko svojih granica, ali očito ne i mogućnosti."

Balansiranje privatnog života i kazališta

Anđela također govori o balansiranju između privatnog života i kazališnog angažmana: "Dobrom organizacijom i dogovorom. Dogovor kuću gradi. Fokus je obitelj i njen prosperitet, a kazalište je nagrada. Ponekad dolazi do disbalansa, ali ljubav pobjeđuje. Nisu sve predstave iste i ne zahtijevaju iste angažmane u vidu vremena. Uskratila sam si neke druge društvene aktivnosti - svakodnevna druženja, kave, druge hobije iako sam ih prije imala. Još uvijek volim i druge stvari, ali sad nije vrijeme za njih."

Značaj festivala

Za Anđelu, sudjelovanje na festivalima poput ovog je iznimno važno: "Biti izabran za sudjelovanje na ovakvom festivalu je čast, nema dileme. Još kad znaš da je u finalu tek 20ak predstava od skoro 150 prijavljenih. Ali za mene je još važnije širenje mreže kazališnih prijateljstava. Gledajući predstave drugih grupa i kazališta - učim, razvijam se kao glumica i kao osoba. Prekrasnih predstava sam se nagledala, sjajnih glumačkih rola i režijskih rješenja. Ti ljudi rade sjajne stvari! Sjajne, genijalne! Treba primjenjivati viđeno i naučeno. Uživati stvarajući nešto drugačije. Vrlo je važno biti i na okruglim stolovima stručnog povjerenstva gdje se komentiraju predstave i predlažu izmjene, dopune, postavljaju konkretna pitanja i sa jasnim, dobronamjernim i konkretnim odgovorima."

Pogled iz režiserske perspektive

Zdravko Todorović, režiser predstave, ponosan je na uspjeh svog rada: "Ja sam jedan od nominiranih za nagradu za režiju, u kojoj je nagrađena glumica za glavnu žensku ulogu. Dakako da sam na to ponosan i da mi je drago što su se stručno povjerenstvo i naša brojna domaća publika složili oko lijepe priče i sugestivne glume. Trud se dakle isplatio. Zahvalan sam svima (od prve glumice do šaptačice) koji su učinili sve što su kao amateri znali i mogli učiniti za javno, žrtvujući privatno."

Proces stvaranja predstave

O procesu rada na predstavi, Zdravko kaže: "Ne odolijevajući nekoliko godina anegdoti o trima sestrama s mora, a tražeći priču za tri glumice (Jo, Maju i Anđelu), naišao sam na dramu 'Tre sorelle'. Autor Koprivica rado nam je dao autorska prava. Rad je mogao započeti, ali nam je falio kapetan Damjan, za kojim potraga nije trajala šest godina, koliko je Babaja tražio Janicu, ali je prilično potrajala. U svom bistrom učeniku Borisu prepoznao sam 'ludog, ali ne i glupog' redikula Joju. Miljenka-brata Marka poznajemo iz više pučkih igara... Sestre su počele preturati ormare s haljinama, a glazbenik Miki prebirati po tipkama. I tako dalje, i tome slično. Rad je postao sve naporniji i odužio se pa umjesto u Noći kazališta, 20. XI. 2023., premijera je bila tek 9. II. 2024."

Ključ uspješne režije

Za Zdravka, ključ uspješne režije leži u izboru pravog teksta: "Ključ uspješne režije je izabrani tekst, prava priča, kojoj ne može odoljeti nijedan član umjetničko-tehničkog tima, nesebično se dajući u mukotrpnom, dugotrajnom radu na predstavi."

Svijetla budućnost kazališnog amaterizma

Zdravko vidi blistavu budućnost za hrvatsko kazališno amaterizam: "Sudeći po ovogodišnjem, 64. FHKA-u, po broju odličnih predstava, masovnim ansamblima, prštećem entuzijazmu i vedroj atmosferi, hrvatskom kazališnom amaterizmu predstoji blistava budućnost."

Budući projekti

Anđela Fržop također ima velike planove za budućnost: "Planovi su tu da se mijenjaju. Plan je glumiti dalje i stvarati, volim naše kazališne daske. Imamo prekrasnu publiku, ozbiljno to mislim. Podrška okoline je ključna. Kazalište mi je otvorilo neka druga vrata. Nije to ništa veliko ni puno, ali veseli. Snimila sam dugometražni film pod režijom našeg Mikija Noplinga, glazbenog suradnika kazališta, koji je trenutno u montaži. Snimila sam i kratkometražni film mladog šibenskog redatelja Marija Gaćine koji će kroz koji mjesec imati svoju premijeru. A u jesenskoj HRT-ovoj shemi bit će hrvatska kriminalistička serija u kojoj imam ulogu. Doduše epizodnu, ali se broji. Naravno, moja mladenačka želja još nije ispunjena. Želim glumiti u mjuziklu! Spoj glume, pjevanja i plesa - čarobno! Zaista mislim da to Vodice mogu - imamo mnoštvo sjajnih pjevača koji bi se, sigurna sam, fantastično snašli glumeći na daskama. Neki mogu i odglumiti da znaju pjevati. A svi ćemo naučiti i plesati! Uskoro, nadam se."

Zdravko zaključuje s mislima o budućim planovima: "Još živimo i sanjamo posljednju predstavu. A što se tiče planova, neke nove plovidbe, baš kapetan Damjan reče: 'Sve u svoje vrijeme, sve u svoje vrijeme, moj Jojo!'"

Na kraju spomenimo kako njihov uspjeh ne bi bio potpun da nije bilo ostatka ekipe koja je radila na predstavi. 
Prilagodbu teksta i režiju potpisuje Zdravko Todorović, a glume: Joanne Kalmeta-Juričev, Maja Cvitan, Anđela Fržop, Miljenko Antulov, Boris Ivanković i Mile Perkov. Šaptačica je Tina Ković. Za glazbu je bio zadužen Miki Nopling, a za scenografiju Zdravko Todorović uz pomoć Katice Škugor koja je scenu opremila rekvizitima. Za kostime su se pobrinule glumice; Joanne, Maja i Anđela, a za frizure Frizerski salon „Ana“ Vodice. O svjetlu i tonu brine Mario Petrović. Produkcija: Centar za umjetnost i kulturu Vodice.

Čestitamo Anđeli i Zdravku na njihovim postignućima i radujemo se njihovim budućim projektima.