Dilema: Spaljivanje ostataka vinove loze i maslinovih grana ili kompostiranje?

U dalmatinskim vinogradima i maslinicima, spaljivanje ostataka rezidbe duboko je ukorijenjena praksa koja se prenosi generacijama.

Iako se smatra učinkovitim načinom uklanjanja biljnog otpada, sve se više postavlja pitanje o njegovim ekološkim posljedicama i mogućim alternativama.

Tradicionalna praksa s modernim izazovima

Spaljivanje ostataka rezidbe dugo je smatrano jednostavnim rješenjem za uklanjanje biljnog otpada. Međutim, stručnjaci upozoravaju na negativne ekološke učinke ove metode. Osim emisije štetnih plinova, spaljivanje uništava vrijednu organsku tvar koja bi mogla poboljšati kvalitetu tla. Prema portalu Maslinar, spaljivanje se preporučuje samo ako je biljni materijal zaražen bolestima ili štetnicima, kako bi se spriječilo njihovo širenje. 

Ekološki prihvatljive alternative

Umjesto spaljivanja, stručnjaci predlažu usitnjavanje ostataka rezidbe i njihovo kompostiranje ili rasipanje po masliniku. Ova metoda vraća hranjive tvari u tlo i obogaćuje ga humusom, čime se poboljšava njegova struktura i plodnost. Važno je pritom paziti na tzv. "dušičnu depresiju", jer piljevina i usitnjene grane imaju širok omjer ugljika i dušika te se teško razgrađuju. 

Inovativni pristupi: biougljen i peleti

Novi pristupi uključuju proizvodnju biougljena iz ostataka rezidbe vinove loze. Projekt BIONUTRIVINE, koji provodi Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču, istražuje dugotrajnu primjenu biougljena u vinogradarskim tlima. Ova metoda ne samo da smanjuje otpad već i poboljšava kvalitetu tla. 

Također, istraživanja na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ispituju mogućnost proizvodnje peleta od maslinove komine i vinove loze. Ovi peleti mogu poslužiti kao ekološki prihvatljivo gorivo, čime se smanjuje potreba za fosilnim gorivima i doprinosi održivom gospodarenju otpadom. 

Iako je spaljivanje ostataka rezidbe duboko ukorijenjeno u tradiciji, ekološke posljedice ove prakse zahtijevaju preispitivanje. Usitnjavanje, kompostiranje te inovativne metode poput proizvodnje biougljena i peleta predstavljaju održive alternative koje čuvaju okoliš i poboljšavaju kvalitetu tla. Prilagodba ovih metoda može pomoći poljoprivrednicima da očuvaju tradiciju, ali i odgovore na suvremene ekološke izazove.