Pobune seljaka

Nedavno sam gledao na internetu jedan kompleks velikih hala veličine 22 nogometna igrališta u blizini Koelna gdje se uzgajaju rajčice. Ovi opskrbljuju velike dućane tzv. discounter. Sjeme ovih biljki je više puta skuplje od zlata, kaže jedan od šefova Karsten Knot jer nastaju uvijek novi zahtjevi za kvalitetom.

U ovom postrojenju ima oko 440 000 biljaka i urod je 8 tisuća tona rajčica godišnje. Sve to oprema 60 zaposlenih. Ovakvih oblika uzgoja ima sve više.

Planira se kraj poljoprivrede onakve kakva je bila od pamtivijeka kaže Ernst Wolf, stručnjak za ekonomiju i financije. Postoje 2 trenda, a to su umjetni uzgoj posebno odabranog ili čak gen-manipuliranog povrća i voća i drugo proizvodnja umjetnog mesa.

Gen-manipulirane biljke uzgajaju se u zatvorenim prostorima ili kontejnerima gdje je sve pod umjetnom rasvjetom kojom se simulira sunce i optimalne dan-noć uvjete. Strujanje zraka, temperatura i vlažnost sve je kompjuterski regulirano. Nekad i bez zemlje na umjetnim podlogama kroz koje su biljke opskrbljene vodom obogaćenom mineralima.

Drugi trend je proizvodnja umjetnog mesa. Već od 2013 je javnost upoznata sa mogućnostima proizvodnje mesa u laboratorijima. Naime tada je prvi hamburger umjetno proizveden od nekih staničnih kultura na univerzitetu u Maastrichtu. Tadašnja vrijednost umjetno uzgojenog Hamburgera je bila 250 000 eura a danas je cijena oko 10 eura i postaje sve više konkurentno pravom mesu.

Veliki investitori ulažu ogromne novce u ovakav razvoj, naravno sve uz podršku vlasti i korumpiranih političara kojima nije interes zdravlje naroda. Oba ova trenda su primamljiva za pohlepne velike svjetske firme. Nema potrebe za velikim poljima ni za velikim mašinama. Neovisni su o velikom broju zaposlenih, o utjecaju vremena i dugim transportnim vezama. Kod umjetnog mesa još su veće uštede. 

Zamislite nema više velikih livada, štala, klaonica, veterinara, mesara itd. Ogromne uštede jedino malo više energije. Seljak postaje suvišan.

Sve ovo može funkcionirati ako većina ljudi sudjeluju u tome, ako akceptiraju umjetno uzgojeno povrće i meso. Za sada još ide teško ali uz malo straha sve je primjenjivo. Zato se pokušava ljudima utjerati strah od promjene klime, nestašice vode, CO2, vremenske apokalipse. Otuda i ova sve veća i razornija manipulacija vremenom. Kao rješenje za spašavanje zemlje ponuditi će svijetu umjetno uzgojeno gen-povrće i voće i umjetno meso i nadalje uvjeriti i prisiliti da jedu insekte i crve.

Nedavno su se u Njemačkoj pobunili seljaci. Na stotine tisuća traktora izašli su na ceste, održavali skupove po većim gradovima i to danima. Razlog je postepeno ukidanje subvencija, uvođenje zabrana, ograničenja i novih davanja, zatim sve više knjigovodstva i piskaranja i time povezanih kazni a sve zbog zaštite klime i CO2. Glavni povod, ono što je prelilo čašu je ukidanje poreznih olakšica u ovom slučaju cestarine u porezu na gorivo i uvođenje poreza na motorna vozila za poljoprivredne mašine. Ova dva poreza nemaju nikakve veze sa poljoprivredom jer se njihove mašine kreču po njivama i poljskim putevima i vrlo rijetko i kratko izlaze na lokalne ceste, a nikad na autoputove.

Što većina seljaka ne vidi ne radi se o tome da se ne cijeni rad seljaka niti da se želi pokrpati veliki deficit od 60 milijardi nastao što su vlasti profućkali velike kredite iz vremena korone, već radi se o tome da se uništi seljaka i selo. Nije ovo samo njemački problem. U svim zemljama Evrope na različite načine pokušava se seljaka uništiti, prisiliti ga da odustane od sela, da preda zemlju. Kod nas također izmišljenim bolestima poklali su svinje a sada izgleda misle i perad. Kriv je navodno nesretni virus kojeg ne može nitko dokazati samo se nađe neki stručnjak i neki laboratorij.

U Nizozemskoj su lani također bili veliki protesti, tamo je država otvoreno najavila zatvaranje 3000 seoskih farmi. Ponudi su seljacima novac s uvjetom da se nikada više na području Evrope ne bave poljoprivredom. Metode kojima se seljake ucjenjuje su različite od zemlje do zemlje. Uvode se nova pravila, nove norme, nova ograničenja, ukidaju se subvencije, izmišljaju se novi porezi, komplicira se knjigovodstvo, uvode se jače i češće kontrole, kažnjava se žešće, izmišljaju se bolesti da bi se poklale životinje itd. Rezultat je uvijek isti, umiru male i srednje farme a zemlju preuzimaju veliki koncerni u rukama oligarha i samozvanih dobrotvora u rangu B.Gatesa koji je sada već najveći vlasnik poljoprivrednog zemljišta u Americi. 

Broj seoskih farmi na području Evrope od unazad 25 godina se smanjio moglo bi se reči, ovisno o zemlji oko 25-50%. U Americi je trend isti ali znatno sporiji. 

Ne samo da Evropa već i internacionalne svjetske organizacije vrše pritiske i daju upute i smjernice za uništavanje sela. Tako i WHO (SZO) optužuje da je proizvodnja hrane kriva za trećinu stakleničkih plinova štetnih za klimu kao i za trećinu bolesti u svijetu. Kao alternativu nudi biljnu hranu, insekte i umjetno meso. Isto i FAO organizacija za hranu i poljoprivredu od UN je na zadnjem klima-sastanku COP28 u Dubaiu preporučila uštedu u CO2 time da se odrečemo mesa. Istovremeno su se na jelovniku sudionika konferencije nalazili masni zalogaji mesa dok se insekte i umjetno meso nije moglo nači. Izgleda da za tzv. elitu ne važe ovakve preporuke.

Bio jednom jedan kralj koji nije bio dobar prema svojim podanicima pa se u narodu se nakupilo nezadovoljstvo. Tako počinje jedna priča. Jednog jutra pred dvor sakupio se narod, uglavnom seljaci naoružani sa vilama i sjekirama s namjerom da sruše kralja. Kralja je uhvatila panika i pozove svog savjetnika za njegovo mišljenje kako da se izvuče iz ove opasne situacije. 

Savjetnik, pametni čovjek, lisac i politički potkovan kaže kralju da pošalje špijune među narod. Njihov zadatak bi bio da one seljake sa vilama uvjere da seljaci sa sjekirama hoće ukrasti njihove vile, a seljake sa sjekirama treba uvjeriti da oni sa vilama hoće ukrasti njihove sjekire. Tako su se seljaci posvadili i potukli međusobno, a kralj se izvukao iz ove opasne situacije i nastavio svoj teror nad narodom. Priča slikovito prikazuje najučestaliju praksu političkih vlasti da narode drže pod kontrolom, poznatu kao podijeli pa vladaj.

Kao i u priči, današnje seljake se pokušava razjediniti. U Njemačkoj je ovo bilo tako očito. Najednom na samom početku prosvjeda u svim javnim medijima pisalo je kako su seljaci nagovoreni od krajnje desnih stranki, kako ih desni extremisti koriste da kopaju protiv demokracije i da sruše vlast, kako su seljaci koji demonstriraju nacisti, da ih je Putin nagovorio itd, sve u istom tonu.

Kad to nije bilo dovoljno učinkovito počele su se po socijalnim medijima javljati komentari kako su seljaci bogati, kako od poreznog novca građana dobivaju povlastice od kojih dobro žive, kako voze skupe traktore, a hoće porezne olakšice na gorivo itd. Pokušalo se da se vidljiva podrška građana prema seljacima prekine ili čak da se iz zavisti stvori neprijateljstvo između građana i seljaka. Ni to nije sve, vlasti pokušavaju da se ova ogromna energija nezadovoljnih seljaka obuzda i da preko seljačkih udruženja pokušaju vodu skrenuti na svoj mlin. 

Ovdje je riječ o normalnim seljacima koji obrađuju svoju zemlju i dijelom iznajmljenu, o seoskim domaćinstvima koji goje živad u jednom normalnom opsegu gdje je obično cijela obitelj zauzeta poslom oko zemlje i stoke i to cjelodnevno. Seoski život je težak bez odmora i cijele obitelji su zauzete od djeteta do bake, često od jutra do sutra. I pravo je da imaju i da si mogu nešto priuštiti i to treba cijeniti. Oduvijek je važilo ako je seljak bogat, bogata je i država.

Ljudi seljaci su praktičari, ne žive u oblacima, stoje s obje noge na zemlji i žive u skladu sa prirodom i vremenom. Oduvijek je tako i bilo a i Božjim planom je predviđeno od početka da čovjek svojim radom u suradnji sa Stvoriteljem sa zahvalnošću ubire plodove zemlje i zdravo se hrani. Isus se svojevremeno služio slikama iz života seljaka, pastira i ribara u svojim usporedbama znajući da su takve slike razumljive do kraja vremena. Seljaci su uvijek bili najstabilniji stup društva i ako su igdje potrebne subvencije i olakšice onda je to u ovoj grani da se očuva prirodna proizvodnja kao i razumna cijena hrane.

Istovremeno subvencije koje se u milijardama daju velikim firmama za np. proizvodnju litium-baterija za aute kao i proizvodnju e-auta nitko ne spominje. Upravo ogromne multinacionalne firme u poljoprivrednom spektru imaju najviše koristi od subvencija. Njima državne vlasti preko njihovih lobista otvaraju sve moguće subvencije, poticaje i čak direktno financiraju pojedine projekte.

Ovi super bogati globalisti već godinama kupuju poljoprivredno zemljište diljem svijeta i koriste svoj utjecaj na politiku da bi novi propisi bili razorniji i skuplji za poljoprivrednike, tako da mala i srednja poljoprivredna gospodarstva prije ili kasnije propadnu i padnu u njihove ruke. To sada vidimo kod nas, u Nizozemskoj, u Njemačkoj i na području cijele Evrope kod donošenja novih propisa i novog načina odnošenja prema poljoprivrednicima.

Dakle, svrha svega je da se uništi tradicionalna seljačka proizvodnja hrane, da se seljacima otuđi zemlja i da padne u ruke velikih korporacija. Ne samo da se time financijski okoriste već da se samog čovjeka ucjenjuje i lagano truje neprirodnim uzgojem hrane kao što su np. gen-manipulirane kulture i meso tretirano sa svim mogućim hormonima i cjepivima. Sljedeći korak je da se zbog zaštite klime i CO2 čovječanstvo prisili da jedu k tome još umjetno meso i insekte. To je isto jedan daljnji oblik rata protiv čovjeka koji samozvana svjetska elita već desetljećima vodi. 

U Njemačkim velikim protestima su vlasti dugo izbjegavale razgovore i ustrajale u svojim planovima. Sada su prisiljene na kontakt i pokušati će isposlovati nekakve trule kompromise. Seljaci su najavili da će nastaviti s protestima ukoliko se njihovi zahtjevi ne uvaže.

Mislim da je borba današnjih seljaka legitimna i potrebna i da bi je mi svi trebali podržati. Njihov opstanak je i naš opstanak. Trebali bismo se svi digniti protiv nerazumnih političkih mjera koje otežavaju život seljaka, sužavaju mu prostor i tjeraju ga sa njegovih polja.

Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Infovodice