Sub27Svi2023

Ruach HaQodesh

Negdje u korizmi prije 15-tak godina bili smo u jednoj hrvatskoj zajednici u Njemačkoj, nedaleko od nas na pripremama za Uskrs. Bilo je propovjedi, pjevanja, molitve u jezicima, blagoslova polaganjem ruku i padanje u Duhu. Odjednom pomalo ljude je zahvatilo ushićenje počeli su slaviti Boga, pjevati, plesati, okretala se poloneza po crkvi. I sami svećenici bili su iznenađeni. Na kraju fra. Smiljan uze mikrofon i kaže da je malo nezgodno ovakvo veselje u korizmi ali da je ovo izuzetak jer nemogu Duhu Svetom zabraniti da djeluje. Upravo tako, Duha Božjeg se ne može zaustaviti. Tko može zaustaviti najveću snagu u svemiru?

Pixabay

Negdje u korizmi prije 15-tak godina bili smo u jednoj hrvatskoj zajednici u Njemačkoj, nedaleko od nas na pripremama za Uskrs. Bilo je propovjedi, pjevanja, molitve u jezicima, blagoslova polaganjem ruku i padanje u Duhu. Odjednom pomalo ljude je zahvatilo ushićenje počeli su slaviti Boga, pjevati, plesati, okretala se poloneza po crkvi. I sami svećenici bili su iznenađeni. Na kraju fra. Smiljan uze mikrofon i kaže da je malo nezgodno ovakvo veselje u korizmi ali da je ovo izuzetak jer nemogu Duhu Svetom zabraniti da djeluje. Upravo tako, Duha Božjeg se ne može zaustaviti. Tko može zaustaviti najveću snagu u svemiru?

Evo nam blagdan Duhova, kaže se da je to rođendan crkve u smislu zajednice vjernika ili naroda Božjeg. Neke crkve će se okititi simbolima plamenih jezika, možda će se naći i slika goluba kao simbola Duha Svetog, otpjevati će se jedna pjesma Duhu Svetom, sve lijepo i dobro.

Na kraju, na izlasku iz crkve ispratiti će se i Duha Svetog lagano vani jer zna se, On zna biti malo "nezgodan".

Mnogi kršćani žele miran život, malo pobožnosti, nekoliko pravila i važno je ne zamjeriti se nikome. A Duh Sveti je zahtjevan. On oživljava, budi, pokreće, aktivira, motivira ali i daje sve što se treba u prvom redu mudrost, kreativnost i snagu. Nema granica ali nije naprasit, ne sili nikog, pogotovo ne onog tko ga ne želi.

Današnje službene crkve katolička, pravoslavne, evangelička i druge velikim dijelom su se zatvorile Duhu Božjem te otvrdli u svojoj religioznosti i tradiciji s jedne strane ili se otvorili duhu svijeta s druge strane. Nije čudo da se suše jer su zabranili Duhu djelovati. Duhu Božjem kojeg nam je Isus ostavio i koji nas u svemu treba poučiti i to u pravo vrijeme ovisno o našoj zrelosti.

Zato me ne začuđuje da same crkve uljuljane u svakodnevicu i omamljene duginim bojama nisu prepoznale opasnosti koje današnjeg čovjeka vrebaju. Ne vide duhovni rat kojeg sile zla vode protiv čovjeka na svim razinama a trebali bi imati dar razlikovanja duhova. Ovi frontovi zla su se u zadnje vrijeme toliko raširili i ojačali da običan čovjek izgubi pregled i osjeti nemoć.

Najuobičajeniji front su ratovi, krize, glad, golotinja i sirotinja. Toga je oduvijek bilo i gotovo da se prihvaća kao normalno, čuje se u vjestima i ide dalje. Ništa se ne poduzima da se konflikti riješe već naprotiv zvecka se oružjem i huška se zaraćene strane uvijek poluistinama i lažima. Ako se neki konflikt i riješi ostavlja se uvijek dovoljno žerave da može po potrebi opet planuti.

Jedna od tih frontova je bila tzv. pandemija zadnjih godina koja je ostavila strahovite ožiljke na fizičko i psihičko zdravlje, na međuljudske i obiteljske odnose a najviše na djeci. O nadsmrtnost i o exploziji mnogih bolesti teško je govoriti, prikrivaju se u javnosti, materijala ima, brojevi su tu u svim službenim statistikama. Ujedno je to bila i jedna vrsta probe koliko daleko mogu zlikovci ići u direktnom sakaćenju čovjeka injekcijama i kako sljedeći put biti uspješniji. U tom pravcu idu i pripreme novih ugovora sa WHO (SZO) čime bi se sve ovlasti prepustile jednoj privatnoj organizaciji koja se zadnjih desetljeća pretvorila u paklenu organizaciju. Oni bi proglašavali pandemije i uvodili mjere neovisno o državnim legalnim vlastima.

Jedna daljnja fronta je trovanje čovjeka. Ponajprije hranom, ne samo nezdravom ishranom već i raznim dodacima i otrovima koji se stavljaju u hranu, uvođenje insekata, umjetnog mesa i genetske manipulacije biljaka i životinja, zatim neprirodnih šećera u piću i zatrovane vode nitratima, herbicidima, hormonima i sredstvima za dezinfekciju. Zatim trovanje kroz osobnu higijenu otrovima u kremama, pastama za zube, sprejevima protiv znojenja i sl. Isto i trovanjem klasičnim cjepivima kojima se dodaju tvari koje ne pripadaju u ljudski organizam. Tu dolazi još i trovanje ljudi prskanjem avionima iz zraka tzv. chemtrails.

Chemtrails prelazi i u jednu daljnju frontu a to je manipuliranje vremenom tj. nevremenom. Ta istraživanja su davno počela u vojno-strateške svrhe. Prskanjem metalnih nano-čestica koje ioniziraju vlagu u zraku koja onda reagira na elektromagnetske frekvencije. Time se pokušava kontrolirati kretanje i gomilanje oblaka. Izgleda da se tehnika pokazala praktična i za polagano trovanje mase jer kišom metali padnu na zemlju i nisu nimalo zdravi. Ponekad je cijelo nebo izmrežano bijelim crtama a nekad se vide potpuno neprirodni oblaci.

Manipuliranje vremenom dovodi u jednu novu frontu a to je klima. Kao i zdravlje, klima je sveprisutna i praktična za globaliste, sotonsku oligarhiju koja time opravdava svoje planove uništenja čovjeka. Kao i pandemije ovaj se narativ oslanja na lažima i poluistinama tzv. eksperata i znanstvenika. Previše je ljudi kažu, ljudi proizvode CO2 i uništavaju klimu. Izmišljaju se i pokušavaju provesti projekti mjerenja CO2-otiska, 15-minutni gradovi, ograničavanja i kontrole kretanja itd.

Daljnja fronta je uvođenje digitalne valute koja je nezamjenjiva u službi potpune kontrole pojedinca, njegovih potreba, kretanja, potrošnje, interesa, socijalnog života ali i kažnjavanja u slučaju neposluha. Čovjeka treba izolirati, sve obiteljske, socijalne i interesne veze treba raskiniti ili preko internetskih socijalnih medija zadušiti. Potpuna poslušnost se zahtjeva jer u protivnom ne može se preživljavati.

Sljedeća neprijateljska fronta je na socijalnoj i moralnoj razini uvođenjem gender-ideologije. Jedna cijela lepeza novih izmišljenih spolova nameće se već djeci u vrtićima i školama dovodeći djecu u nesigurnost i s vremenom nesposobnost za normalni obiteljski život koji je glavni temelj društva. Majke i očevi se zamjenjuju sa roditelj 1 ili 2, majka postaje samo roditeljica a majčino mlijeko je postalo ljudsko mlijeko. Quer, trans, drag-queen und homo obilaze vrtiće i škole i propagiraju svoju ideologiju i što je najgore, ovdje na zapadu crkveni vrtići prednjače u prihvaćanju ovog zla. Tu bi mogli dodati ubijanje nerođenih, trgovina s djecom, nestajanje djece i ubijanje u ritualne svrhe. Uništenje djece je zapravo najvažniji cilj.

To je sve raslo i razvijalo se kroz zadnja desetljeća, više ili manje prikriveno a time i teško prepoznatljivo da bi na kraju toliko kulminirao da se više ništa i ne skriva. Razaranje čovjeka, obitelji i društva je u zadnjoj fazi, igra se otvorenim kartama i ne skriva se više ništa a ipak ljudi ne vide i nežele vidjeti. Toliko je toga na svim frontovima i sa svih strana da su ljudi zbunjeni i preopterećeni. Postaju nezainteresirani, pasivni i apatični.

Službene Crkve nisu ništa ili vrlo malo od ovog prepoznale, upozorile i usprotivile se. A njihov je zadatak, ako imaju Božjeg Duha da upozoravaju na zamke zloga. Isto da hrabre, jačaju, tješe, potiču, ozdravljaju, savjetuju i podižu čovjeka. Gdje su darovi Božjeg Duha koji im je dan kao np. mudrost, razlikovanje duhova ili jakost ? Isus nam je jasno rekao da smo u svijetu ali nismo od svijeta. Crkva koja je izgubila busolu i prihvaća sotonske ideologije jednu za drugom da bi zadržala narod u hladnim zidovima katedrala izgubiti će na kraju svoje vjernike.

Ljudima smrdi ovakva politizacija crkvi, osjećaju se od crkve izdani.

Jedina nada je da je kroz sve ovo vrijeme bilo i ima crkvenih ljudi jaka duha koji su mnoge stvari prepoznali ali čiji je glas zadušen kroz teološko polemiziranje, kroz hijerarhijske sisteme i okorjelosti crkvene elite pa čak i njene pokvarenosti.

Nedavno čitam u članku od Petra Hahne, političara, novinara i evangeličkog teologa da u Njemačkoj i Austriji svaki treći vjernik razmišlja o izlasku iz crkve. Vjerojatno misli na evangeličku crkvu ali u katoličkoj je isto stanje, možda i gore. K tome, veliki broj vjernika je već izašao u zadnjih nekoliko godina. Stanje se ne može usporediti sa našim jer u Njemačkoj se plača crkveni porez pa ako se već ljudi ne slažu sa svojom crkvom onda je ne žele ni financijski podržavati.

Za utjehu ima zdravih kršćanskih zajednica različitih konfesija, mnoge su od onih koje ne podliježu nekakvoj uspavanoj hijerarhiji. Oni se vode Duhom a ne poslušnošću nadređenima. Oni ne ulaze u kompromise sa zlom, niti prihvaćaju bolesne ideologije. Oni srcem slave Boga kroz pjesmu i ples, kao što je kralj David plesao kad su nosili Kovčeg saveza u Jeruzalem. Oni čitaju i navještaju Riječ Božju. Oni ne zatvaraju crkve u nevolji, ne skrivaju se niti strahuju.

Oni ne ostaju samo na molitvi nego svoje poslanje uzimaju ozbiljno, hrabre, tješe, podižu. Oni uzimaju ozbiljno autoritet djece Božje, ne male djece koji su još na mlijeku već sinova i kćeri koji imaju zube (kako bi se apostol Pavao izrazio). U Isusovo ime polažu ruke, liječe, blagoslivljaju, pomazuju. Oni znaju da nije zlo ono koje ima zadnju riječ i zato naređuju silama zla i proklamiraju u Isusovo ime. Mnogi imaju proročke snove i vizije.
Upravo kako je Isus onda rekao u povezanosti s Duhom kojeg nam je obećao i "biti ćete mi svjedoci sve do nakraj zemlje" i "... činiti ćete čuda veća od ovih".

Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala

 

TVOJA REAKCIJA NA ČLANAK
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0