Jezici

Jednom zgodom pitali smo našeg najstarijeg unuka od 4 g. dali zna ispričati neku priču iz biblije. Tako nam je počeo pričati priču o kuli iz Babilona, kako su ljudi htjeli napraviti tako veliku kulu da dosegnu nebo. "Ali to se Bogu nije sviđalo pa je ljudima pobrkao jezike. I onda su svi govorili engleski tako da nitko nikoga nije razumio" priča dijete. Pukli smo tada od smijeha i bilo je zabavno, a tek kasnije sam shvatio kako su to velike riječi.

I u današnjem svijetu, zadnjih stoljeća, ljudi u svojoj oholosti pokušavaju izgraditi društvo ne samo bez Božje pomoči već društvo u kojem za Boga ne bi bilo mjesta. Postavili su temelje i glavne nosače, konture su se već vidjele i čak se s ponosom doseglo neku visinu.

Temeljna ljudska prava, stabilan financijski sistem, svjetske organizacije UN, WHO (SZO), različite međunarodne nevladine organizacije, međunarodna ekonomska udruženja isl. kao stupovi modernog društva, moderne kule Babilonske. Boga su gurnuli u stranu, pa možemo mi i bez njega, suvišan je i nepotreban, kažu.

A Bog? Nije im ovaj put pobrkao jezike već im je dao engleski. Neprestalna vijećanja u svim ovim organizacijama, diskusije i konferencije na svim razinama i to sve na engleskom, a nitko nikoga ne razumije. Naprotiv isplivavaju samo nelegalni interesi, spletke, laži, prevare. Zapravo stvaraju iluziju zajedništva, a niti jedan problem čovjeka i čovječanstva nisu riješili, naprotiv suglasni i uspješni su samo u razaranju.

Kula se počela rušiti. Financijski sistem se raspada, ljudska prava se savijaju i gaze, ustavi se krše počevši od samih ustavnih tijela i sudaca, parlamenti i vlade se razotkrivaju kao grupe lobista i korumpiranih glumaca. Međunarodne financijske organizacije se pretvaraju u organizacije za kontrolu građana, UN i WHO u svjetsku vladu, a ekonomija u novo ropstvo. Ljudima se upravlja sa strahovima i kaznama vodeći ih iz jedne krize u drugu, iz pandemije u pandemiju, iz rata u rat dok ih se djelom ne istrijebi, a ostatak porobi.

Uvijek novi pokušaji i ponovna građenja Babilonskih kula redovito su se urušavala nakon nekog vremena. Uvijek nova obećanja o pravednijim društvima, o boljim rješenjima za čovječanstvo redovito su tragično završavali.

Upravo ovih dana na zasjedanju WEF -a u Davosu raspravljalo se na nekoliko platformi o novim rješenjima za čovječanstvo. Jedna mala samozvana elita super bogatih izgradila je zadnjih desetljeća čitavu vojsku svojih poslušnika na svim razinama u politici, ekonomiji i znanosti i sada raspravlja o problemima čovječanstva. Ovoga puta ćemo uspjeti, misle i obečaju novi svijet i novog čovjeka. Traže potpunu kontrolu i povjerenje mase, a ovog puta su i tehnički znatno napredniji nego u prijašnjim pokušajima. Nude transhumanizam, stapanje čovjeka i kompjutera kao nova rješenja za novog čovjeka pod potpunom kontrolom i bez slobodne volje.

Nedavno sam slušao izraelskog znanstvenika, prof. Yuval Noah Harari, jednog od glavnih ideologa ove 4. industrijske revolucije koju ubrzano provode Klaus Schwab i ovaj njegov WEF (World Economic Forum). U tom svom razgovoru objašnjava prof. Harari planove njihove nove revolucije i njihova novog svijeta. Pokušati ću ukratko prevesti, kaže:

"Ljudi su u prijašnjim industrijskim revolucijama 19 st. naučili osnovne stvari proizvoditi kao np. tekstil, auta, oružja itd. To je bilo dovoljno da zemlje koje su najbrže savladali ove promjene podrede ostatak svijeta. Sada je riječ o drugoj revoluciji čiji produkti nisu ove uobičajne stvari već sam čovjek.

Sada su produkt sami ljudi. Mi se sada učimo tijelo i dušu proizvesti, to su produkti naših promjena i bit će sve veća razlika između onih koji to mogu i onih koji ne mogu. Iz povijesti znamo da će oni koji ne mogu ići u korak s ovim promjenama izumrijeti.

Kada se zna kako proizvesti tijelo i dušu onda radna snaga iz np. Afrike ili Azije postaje bezvrijedna. Najvažnije pitanje sljedećih desetljeća u politici i ekonomiji će biti što učiniti sa svim ovim beskorisnim ljudima. Mislim da neće biti problem nahraniti ih nego njihov največi problem će biti dosađivanje. Što dakle učiniti sa bezvrijednim i beznačajnim ljudima bez životnog smisla? Što sada mogu zamisliti, možda droge i kompjuterske igre." Uhvatila me mučnina kad sam ovo slušao.

Internet je pun njegovih izjava i govora: "Prirodnu evoluciju će zamijeniti znanost, ne kreativnost nekog boga u oblacima nego naša inteligentna kreativnost...", "znanost će omogućiti da život pobjegne (da se proširi) na neorgansko područje...", "buduće generacije naučiti će proizvoditi, glavu, tijelo i dušu" , "budući vladari svijeta će biti oni koji raspolažu podacima" itd.

U tom pravcu se izrazio i Klaus Schwab u svojim knjigama i govorima. "Moramo istovremeno rješavati velike probleme svijeta kao ratove, pandemije, zaštitu okoliša..." zabrinuto izvlači riječi Klaus Schwab za govornicom u Davosu. "Povijest ne nastaje sama od sebe već je mi kreiramo" hvali se u svojoj oholosti. Za probleme koje su sami namekli da bi proveli svoje planove sada nude nova rješenja. Dosadašnja ljudska prava na kojima se temelje moderni ustavi postali su smetnja. „Potrebno je rekalibriranje ljudskih prava“ kaže J.I.Grant, sudionica iz Australije.

Služe se strahovima i nemetnutim krizama na svim razinama (prenapučenost, ratovi, glad, izbjeglice, okoliš, zatopljenje zemlje it.) da bi ljudi prihvatili njihova rješenja. Misle nas hraniti insektima, crvima i umjetnim mesom, ubrizgavati u nas cjepiva, ugrađivati čipove i obećaju da nećemo ništa posjedovati i biti ćemo sretni. Svi ti "biseri" izlaze iz njihovih vlastitih usta, sa njihovih sastanaka i čak se hvale s time.

Zar se mi kao narodi nebi trebali konačno probuditi? Zar nam nije konačno jasno s kim imamo posla. Mislim da nam je dosta tih njihovih kreacija i tko im je uopće dao vlast da išta kreiraju? Zar nam nije dosta ovakve povijesti pune ratova, kriza, gladi, bolesti, strahova, laži i zavođenja? Krajnje je vrijeme da im više ne dajemo prostor, da ih ne slušamo i ne služimo.

Duh svijeta čije su značajke oholost i gramzljivost nemogu biti osnov za bolji svijet. Dinamika takva svijeta zasniva se na konkurenciji i poseže za svim modernim zlima kao laži, korupcije, ucjene, prijetnje i pljačke.

Duh svijeta uvjerava i nudi razne iluzije a upada uvijek u lažno zajedništvo i lažnu solidarnost. Vodi u uništavanje obitelji, naroda, kultura i jezika u jedan globalizam s jednom vlašću. Teži uvijek za jednim jezikom, jednom ideologijom, jednom kulturom, jednom uniformom, jednom religijom i potpunom kontrolom.

Duh svijeta trga čovjeka iz prirodne sredine kao što su obitelji i narod, a nudi mu nove umjetne identitete i baca čovjeka u jedan individualizam koji vodi u osamljenost i na kraju ubija svaku nadu. Čovjek nestaje kao osoba i postaje broj.

Duh svijeta guši svaku plemenitu kreativnost. Znanost i kreativnost duha svijeta ogleda se u izmišljaju novih oblika spolnosti i partnerstva, brutalnijih oblika kontrole rađanja, stvaranja ubijajučih cjepiva i otrovnih ljekova, genmanipulirane i umjetne hrane, prefriganijih oblika kontrole... Pokušava se manipulirati vremenom i prska se metalima po nebu. Izmišljaju se nova ubojita oružja ne samo za ratove već protiv naroda ako se pobuni itd. Zapravo sve što vodi uništavanju čovjeka. I samo razmišljanje o ovom duhu svijeta truje čovjekovu dušu.

Bliži nam se blagdan Duhova. Nekoliko tisuća godina poslije povijesne kule iz Babilona skupe se apostoli u molitvi i iščekivanju Isusova obećanja. U prostor uđe vjetar i pokažu se nad apostolima plameni jezici te počeše moliti u jezicima. Nešto poslije apostol Petar propovijeda o Isusu i onome što se tih dana u Jeruzalemu dogodilo. Sluša ga mnoštvo naroda iz svih krajeva svijeta zatečenih u Jeruzalemu i svi bijahu ispunjeni Duhom te ga čuju i razume svaki na svom jeziku.

Zamislite ljudi se razumiju iako različitim jezicima govore. Upravo to su značajke ovog duha, Duha Božjeg. Zajedništvo u različitosti, zajedništvo koje uvažava i poštuje osobnost. Osobnost koja teži zajedništvu. Čovjek odrasta u prirodnim sredinama obitelji i naroda, u sigurnosti i zaštičenosti a sve različitosti među jezicima, grupama narodima i rasama su na obogačenje sviju. Ovaj Božji Duh stvara istinski novi svijet, vodi k razumjevanju i suradnji, cijeni slobodu te potiče plemenitu kreativnost. Djeluje iz ljubavi i bogat je darovima.

Nešto kasnije apostol Pavao propovjedao je poganima o Isusu i mnogi povjeruju i ispune se Duhom te počnu u nepoznatim jezicima slaviti Boga o čemu svjedoče djela Apostolska i Pavlove poslanice (np. 1. Korinčanima 14). I danas ima sve više krščanskih molitvenih zajednica različitih pravaca koje uz uobičajne molitve spontano prakticiraju molitvu u jezicima. Ta molitva ne izlazi iz uma i razmišljanja već iz nutrine, iz duha. Možda je zanimljivo prisjetiti se danas ovoga što je već Isus navjestio u predzadnjoj rečenici Markova evanđelja.

Naša budućnost ovisi o tome kojem ćemo se duhu otvoriti i prepustiti i koji ćemo duh sljediti. Koji će duh voditi naše misli, razarajući duh svijeta ili kreativni Duh Božji. Nema između, toga bi trebali biti svjesni u prvom redu političari, pravnici i znanstvenici.