Moderni lov na vještice

Jednom davno ljudi su optužili mačke da su krive za suše, zime i siromaštvo. Počeli su ih progoniti. Kasnije su se zbog manjka mački razmnožili štakori i pojavile se bolesti. I naravno po "znanstvenoj" logici nije bilo dovoljno te je trebalo još više mačke progoniti. Kad ni to nije pomoglo, u stvari postalo je još gore, počelo se progoniti žene koje su držale mačke. Interesantna priča i ne bih stvarno znao reči imali kakve povezanosti sa progonom vještica.

U srednjem vijeku, ako se izuzmu slučajevi kad se kralj krsti mora se i cijeli narod, u praksi su ljudi živjeli zajedno i sa onima koji su vjerovali u prirodne i poganske religije i samoj crkvi i kraljevima nije palo na pamet da se takvi ubiju.

Crkveni dokument iz 906 g. "Canon episcopi" koji se osvrće na praznovjerja i čaranja spominje žene koje noću lete u extazi kao sljedbenice poganske božice Diane te osuđuje iste kao umišljenost i ludilo.

Poziva svećenstvo da se bori protiv ovakva krivovjerja uz pokajanja ili izopćenja. Skoro 500 g. kasnije redovnik Heinrich Kramer, jedan psihopat koji je sebi dao zadatak da spašava svijet, piše jedan dokument kojeg papa potvrđuje svojim pečatom.

Dokumenat "Summis desiderantes affectibus" iz 1484 poznat kao vještičja bula osuđuje čaranje i vračanja i ovlašćuje redovnike Heinrich Istitoris (H. Kramer) i Jacob Sprenger da prekoravaju i kažnjavaju počinitelje herezije. Uz pomoć profesora teološkog fakulteta iz Koelna i uz male preinake i tumačenja dokumenta počeli su tražiti i provoditi kažnjavanje heretika.

Napisao je zatim knjigu "Hexenhammer" gdje je opisao kako prepoznati one koji su sa nečastivim napravili ugovor, one koji čaraju i lete noću i sl. Za nevolju knjiga je pogodila trenutak vremena jer se već pojavio tisak (Gutemberg) i nakon Biblije , misala i oprostnih pisama počela se i ova knjiga tiskati. Kad je nešto tiskano (kao i danas kad kaže TV) mora biti istina. Tako je počelo zlo progona vještica koje je u više valova trajalo preko 300 godina.

Neki biskupi smatrali su da je poludio i zabranili su mu pristup na njihova područja. No gdje su dolazili zavladao bi strah i svatko je bio sumnjiv. Mnogi su se dali zavesti lažima a neki su čak bili revni i samoinicijativno tražili sumnjive u svojoj sredini. Mali broj trijeznih i razumnih nije se u strahu usudio išta reči a većina ljudi su sudjelovali u mobu nadajući se da će njih mimoići i da sami neće biti sljedeći put sumnjivi. Kršćanski ustav 5. ne ubij, prestao je važiti.

Već u početku u prvom valu zla bilo je teologa i humanista koji su se protivili. Čak i zloglasna španjolska inkvizicija koja je progonila krivovjerce tj.sekte i grupe koje nisu prihvaćale službenu crkvu, smatrala je progon vještica ludilom te je već oko 1520 otežavala rad i zabranila progone na Iberijskom poluotiku. Pa ipak ludilo je zahvatilo veći dio Evrope i trebalo je mnogo generacija da prođe dok se ljudi otrijezne. Grupa teologa i pravnika poč. 17 st. najpoznatiji od njih Friedrich von Spee su konačno probili led i doveli da ludilo prestane. Isusove riječi da se ne vadi kukolj da nebi s njime iščupali pšenicu bio je tada trezveni argument.

Uvijek je u povijesti bilo zlih ideologija koje bi redovito dolazile kad bi se ljudi uljuljali zaneseni sitnim zadovoljstvima i tehnikama preživljavanja, težeći uvijek ići lakšim putem i privučeni mamcima koji isključuju razum. Uvijek je bilo psihopata koji nemaju savjest te ljubomorni na ljude koji je imaju žele im uništiti ovu čovjekovu bit. Uvijek ista sotonska namjera uništiti svaku sposobnost čovjeka za plemenite ljudske osjećaje ponajprije ljubav kao izvor svih drugih.

Zapravo je bilo malo razdoblja u novijoj povijesti gdje su se ljudi mogli opustiti u sigurnosti. Ljudi iz povijesti nisu ništa naučili, uvijek se ponovno javljaju duhovi s jezera (iz moje prošle božične kolumne) s razdijeljenim jezikom zmije, s velikim obećanjima uz zahtjeve i žrtve.

Slikovit primjer je Njemačka neposredno poslije rata, narod bijedan, uništen i ponižen. Ne samo da je prognano i ubijeno na milione židova već je stradalo i na milione vlastitog naroda na frontama rata. Onaj tko se uspio vratiti bio je psihički, fizički i duhovno uništen. Uništen čovjek je rezultat svake zle ideologije. A obećavano im je jak i zdrav narod nakon poniženja poslije 1. svj. rata.

Pojedinac nije imao značaj, osobnost je gažena ako nije bila u skladu s zahtjevima grupe tj, naroda. Solidaritet i misliti na druge zloupotrebljavale su se kao i danas. Svaka kritika sankcionirana je već u početku. Narod je zaveden od grupe psihopata, bačen u euforiju, zaveden s vjerom da vođe znaju što je za njih dobro. I tada se nalazilo krivce, pojedine grupe nad kojima je narod trebao ispucati svoj gnjev.

A sve je počelo neprimjetno. Novi duh s jezera širio je svoju maglu tražeći odricanja uz velika obećanja. Stručnjaci, znanstvenici i profesori su bili ti koji su novu ideologiju podupirali. Pravnici su je korak po korak pakovali u zakone. Liječnici su je prihvatili i koristili za nove znanstvene experimente. Crkve su je, gurnuvši Boga malo u stranu, šutke prihvaćali. I onda se radilo o zdravlju, doduše ne pojedinca ili "drugog" ili pak ugrožene grupe već o zdravlju naroda i rase.

Mali čovjek boreći se za kruh svagdašnji nije se dublje pozabavio time, vjerovao je svojim vođama, svojoj crkvi svojim znanstvenicima. Opasnost se nije prepoznala na početku a kasnije je bilo kasno. Tako je uvijek bilo u svim ideologijama uključujući i komunizam koji ima iste osnovne značajke. Tko nije igrao igru, tko je podigao glavu ostao je bez nje. Masa je poštivala i slijedila nove zakone, izvršavala svoje nove građanske dužnosti prema vlasti i narodu, masa je bila solidarna. Ili iz uvjerenja, iz komoda, iz neznanja ili iz straha, svejedno. Sve po propisima u skladu sa zakonom. Jedni su popisivali imovinu, drugi kontrolirali sumnjivu poštu, treći otpremali vlakove, četvrti pokretali skretnice... sve do logora.

A bilo je uvijek ljudi koji su se zlu opirali. Bilo je uvijek znanstvenika, pravnika, liječnika i crkvenih ljudi koji su neumorno upozoravali. Koji su zlo nazvali zlom uz žrtve i odricanja. Njih su uvijek difamirali, zatvorili im usta, proganjali i ubijali. Zatvori i logori su uvijek bili puni kad se dozvolilo da zlo uhvati maha. I danas, u pripremanju najvećeg zla na globalnoj razini ponavlja se isto. Hvala svakom takvom čovjeku koji je stao na stranu protiv zla u prijašnjim vremenima kao i danas protiv zla koje nam se priprema.

U ovoj današnjoj korona-ideologiji je isto. Njemački političar Kretchman je nedavno izjavio da je "JA" novo "MI" u smislu da ne postoji više pojedinac već je zajedništvo važno u ovim vremenima i to je solidaritet. Upravo to da pojedinac u jednom društvu nema značaj i da važi samo "MI" je osnovna značajka fašizma. Pravi solidaritet nije solidaritet u zlu. Upadamo punom brzinom u tehnološko-farmaceutsko-financijski fašizam.

Fašističko društvo opija se svojom nadmoćnošću nad drugima koji nepripadaju, nad odbačenima. Borba protiv drugih definira fašističko društvo. U srži takvog društva nema altruizma, etike ni razuma samo praznina i mržnja kaže njemački liječnik Paul Brandenburg. Mržnja na one druge, proganjanje proricatelja i skeptičara. je ono što čini fašizam.

Zato nije čudo da se danas one koji se nisu i ne žele cijepiti okrivljuje i na njih usmjerava sav gnjev i mržnja. Oni koji se nisu cijepili su danas krivi što cjepivo ne štiti, što i cijepljeni obole i prenose bolest, bez ikakve logike. Koliko vremena treba da i cijepljeni shvate da su i oni žrtve, da će i oni pasti u nemilost ako ne prihvate trajna cijepljenja više puta godišnje, iz godine u godinu.

Užasnulo me kad sam nedavno slušao riječi Alemke Markotić, kako se cjepiva moraju na nečijoj djeci ispitati da bi njeno dijete bilo sigurno. Kaže kako su se dosada ispitivala na siromašnoj djeci Afrike i Azije a sada kod ovih cjepiva na Američkoj i Evropskoj djeci. Pa ova žena nema savijest. Pa takvi nam vode ovu korona politiku, takvi su stavljeni iznad sabora? Pa zar nevidimo kakve namjere imaju? Ne samo da misle raditi pokuse nad djecom nego već 9 mjeseci rade pokuse nad odraslima koje su zaslijepili strahom. U Njemačkoj već cijepe djecu od 12 g a sada pripremaju od 5 g. Što ako experiment krene ukrivo i ne dade željene rezultate ili još gore potruje narod i djecu? Jeli to namjera?

A danas i crkveni "pastiri" izdaju Boga i čovjeka zvoneći na cijepljenje. Na zapadu pozivaju djecu da se cjepe sada za Božić uz blagoslov novorođenog malog Isusa.

Već sada se vide rezultati, upravo sam gledao iz Italije (Parma), ide procesija s mnoštvom ljudi i svaki nosi sliku svojeg pokojnika umrlog od cjepiva. Sve ljudi mlade i srednje dobi u punoj životnoj snazi umrli od cjepiva. Svaki dan pratim kako mladi ljudi, sportaši kolabiraju i umiru. Jeli to cijena da pobijedimo koronu, bolest u rangu i sa simptomima gripe od koje je još uvijek prosječna smrtnost iznad 80 god?

Moderni ustavi koji garantiraju dostojanstvo i slobode čovjeka gurnuti su u stranu. Takvi ustavi smetaju fašizmu. Navodno zdravlje pojedinca i društva koje nijedan ustav ne može garantirati i koje nikada nije bilo najvažniji politički cilj stavljeno je iznad svih briga država i političara, iznad slobode i dostojanstva. Sve države i svi političari odjednom su zabrinuti za naše zdravlje i žele ga spasiti pod svaku cijenu, silom, pritiscima i ucjenama, protiv naše volje. Svugdje gdje su strah, ucjene pritisci i korupcija u igri, znamo odakle taj duh puše i nije i ne može biti od Boga.

Današnji ustavi su rezultat stoljetnih borba naroda, koji su iza svake ideologije i diktatute ponovo justirani i nisu napravljeni za ljetne odmore već upravo za krizna vremena. Oni predstavljaju crtu koju ne smiju ni jedne vlasti niti u miru niti u krizi a ni u ratu preči.

Dostojanstvo ljudske osobe i osnovne ljudske slobode garantirane ustavom ne mogu biti stvar nadglasavanja u saboru niti razvlačenja na referendumu. Bilo kakve zakonske odluke o obaveznim cijepljenjima jesu i ostaju protu-ustavne jer se protive prvoj ustavnoj točki, ljudskom dostojanstvu. Nitko ne smije biti podvrgnut medicinskom tretmanu protiv svoje volje pogotovo ne ako su u fazi ispitivanja. To je potvrđeno ne samo ustavima nego i međunarodnim dokumentima koje su sve demokratske zemlje potpisale kao što je Nuerbergški kodeks poslije 2. svj.rata.

Dostojanstvo i sloboda čovjeka nije samo stvar ustava, sam Bog stoji iza toga svojim rođenjem koje ćemo uskoro slaviti i svojim potpisom na križu. Još mi odzvanjaju u ušima rijeći fra Lazara Perice, na skupu u Zagrebu : "kad meni dođe da ja moram u crkvu primati nekoga sa propusnicom, e onda ja neću više biti u toj crkvi". Na takvima je budućnost crkve, koji imaju kičmu.

Svaki vojnik, svaki policajac, svaki sudac i svaki zastupnik mora osobno promisliti dali se zakleo da štiti narod i brani ustav i dostojanstvo čovjeka ili da provodi program elite da se unište narodi. Svaki od njih mora se u datom momentu na pravoj strani nači ako ne želi da ga povijest uvrsti kao sramotnika.

Slobodan čovjek i slobodno društvo mogu svaki problem nadvladati i zato nije potrebna prisila.

To je lijepo izrazio u svojoj prozi koja iz srca izvire, patnik današnjeg vremena Julian Assange:

"Priznajem, bojim se.

Jako, ali ne onoga čega mislite.

Ne virusa, ne bolesti, ne smrti.

Bojim se straha drugih i načina na koji se on u ovo ludo doba širi, baš poput pandemije i manifestira u vidu najgorih ljudskih poriva i najnižih primalnih strasti.

Bojim se otuđenja ljudi jednih od drugih, toga što se izraz socijalna, umjesto fizička distanca prihvatio kao normalno i što nitko u tome ne vidi ništa strašno.

Bojim se onih koji su maske prihvatili, ne kao nužno zlo, već kao modni detalj i sastavni dio svog autfita.

Bojim se onih koji bi ti glavu odrubili kažeš li bilo što protiv onoga što nam svakodnevno, već mjesecima serviraju na televizijama i u mejnstrim medijima. Onih koji te anatemiziraju samo zato jer želiš misliti svojom glavom i odlučuješ svojim razumom.

Bojim se onih koji više vjeruju nečijim tuđim tvrdnjama, nego vlastitim očima i onih koji dopuštaju da im te tuđe tvdnje izgrađuju njihove vlastite stavove bez kritičkog mišljenja.

Bojim se onih koji se toliko panično boje smrti, da su spremni ostatak života provesti u izolaciji i nikada više ne zagrliti bližnjeg svog.

Bojim se odsustva ljudskog duha, logičke, povijesne i mudrosne perspektive, odsustva sagledavanja šire slike stvarnosti, nepoimanja tako očigledne igre koja se s viših instanci igra ljudskim dušama i slobodama, poput partije šaha u kojoj kraljica juri preostale pijune po šahovskoj ploči, a oni bježe jedni od drugih, umjesto bježe od nje, ne daj Bože da joj se suprotstave čak.

Bojim se onih koji slijepo i olako prate pravila, naredbe i zapovijedi i prihvaćaju svaki oblik "novog normalnog", kao da nikada prije toga ništa drugo nije postojalo. Oni će prvi sutra na zapovijed slobodno krenuti jedni protiv drugih da bismo preživjeli i "hladno zapucati na bližnjeg svoga", jer - "tako je rečeno na televiziji i to je sasvim ok".

Bojim se ovog jebenog, tupavog, naivnog i povodljivog svijeta koji ne razumije da SLOBODA NEMA CIJENU i da se jedino umno, duhovno i fizički slobodan čovjek može izboriti sa svakim neprijateljem koji ga ugrožava, bio on makroskopske ili mikroskopske veličine i da samo život koji se živi slobodno vrijedi živjeti i da, ako i treba umrijeti, samo smrt u težnji za slobodom i uspravnog stava, a ne u okovima i na koljenima, je smrt dostojna čovjeka.

Bojim se onoga u što se ljudi, pod naletom straha za vlastiti život, pretvaraju, a svakako ćemo svi jednog dana umrijeti. Zbog toga moj je izbor umrijeti kad god i od čega god, kao čovjek, a ne kao uplašena zvijer s izbuljenim očima i brnjicom na ustima.

Ovako sam govorio na početku ovog ludila, ovako govorim sada i ovako ću govoriti zauvijek u budućnosti, kakva god kuga, atomska apokalipsa ili vanzemaljska najezda udari na čovječanstvo ili pak neka sumnjiva pandemija u kojoj je stopa smrtnosti ispod 2%, a zbog koje smo svijet izokrenuli naopačke.

Zbog toga što smo odgovorni i savjesni? Ne.

Zbog toga što smo pi ....

Generacija njonjavih, krhkih, komformističkih, razmaženih i preplašenih pahuljica koja nije dostojna ni nos obrisati svojim precima koji su jurišali svojim tijelima i na bajonete i na bunkere i na viruse, da bi nama izgradili ovaj divni, spokojni svijet koji sada rušimo svojim strahovima i fiks idejama.

A vi slobodno sada izvolite, počnite me gađati stolcima, stolovima, statistikama, strahovima i svojim čuvenim dušebrižničkim epopejama.

Evo me. Tu sam za vas.

Stojim mirno i uspravno i neću se braniti.

Evo vam prilika samo danas, jer već od sutra - nastavljamo s glazbom." (s engleskog prevela d.ritz)

Svjetlo Božične Noći, rođenje malog Isusa neka nas zagrije nadom u ovoj današnjoj tami i hladnoči. Sretan Božić!

{jb_redbox}Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala{/jb_redbox}