Ospice su dječja bolest koja se vrlo brzo prenosi. Gotovo sva djeca je prebole i to je dobro jer stvore trajni imunitet. Neki roditelji čak organiziraju dječje zabave sa bolesnima tako da se bolest prenese na sve dok su djeca još mala. Negdje u počecima prošle godine dok je ovo zlo od korone još bilo u počecima, njemački je parlament donio zakon o obaveznom cijepljenju protiv ospica. Naravno, godinama prije govorilo se o tome i najzad su se potpisivale i peticije protiv obaveznog cijepljenja ali zakon je ipak donesen.
Otprilike 5 godina prije toga javio se jedan znanstvenik, mikrobiolog za oceane dr. Stefan Lanka i ponudio 10 000 eur. onome tko mu pokaže jedan znanstveni rad, nekakvu studiju ili izolat koji bi dokazao postojanje virusa ospica. Javio se jedan mladi liječnik i donio više znanstvenih radova koji kao dokazuju virus. Dr. Lanka smatrao je nedovoljnim i nije dao novac pa je sve išlo sudski. Na prvom stupnju sud je odlučio da virus postoji pa je s tužbom išlo na viši sud koji je doveo sudske vještake, stručnjake s tog područja mikrobiologije te se ustanovilo da svi ovi znanstveni radovi predstavljaju samo jednu grupu indicija ali jedan znanstveni rad, experiment ili izolat koji bi dokazao postojanje virusa jednostavno ne postoji.
Dr. Stefan Lanka nije početnik na polju mikrobiologije, kao mladi znanstvenik otkrio je i jedan veliki virus u moru koji ima i svoje latinsko ime. Poznate su mu tehnike istraživanja i izolacije mikroorganizama. Kao student i kasnije mladi naučnik držao je predavanja o AIDS-u koji je u ono vrijeme bio aktualan. U jednoj diskusiji, uvjeren u postojanje HIV-virusa izmjenjivao je znanstvene činjenice sa svojim profesorom a ovaj ga upita kako stoji stanje sa kontrolnim experimentima i sa Kochovim postulatima. To ga je potaklo da se dublje pozabavi tim pitanjem i onda su mu spale ljuske s očiju i uvidio je da sve stoji na staklenim nogama. Našao je da se nijedan od ovih sitnih virusa koji uzrokuju bolesti ne može izolirati. Drugi mikrobi kao veliki virusi i bakterio-phagen mogu se izolirati i biološki karakterizirati pa i vidjeti pod elektronskim-mikroskopom dok ovi virusi koji uzrokuju bolesti ne mogu.
Još danas naučnici nisu na čistu u tome što je zapravo virus. Ne mogu ga predvidjeti, ne prenosi se kako bi oni htjeli, ne ponaša se po njihovim zamislima. Još pred više od 100 god. u vrijeme Španjolske gripe, jedan od vodećih fakulteta Amerike, John Hopkins universitet (onaj koji danas vodi evidenciju o koroni za cijeli svijet) htio je istražiti bolest, naći uzročnika kao i način njegova širenja i tako suzbiti pošast. Razumljivo je da u vrijeme španjolske gripe 1918-19 nauka nije bila ovako razvijena, kao ni tehnika tj. nije postojao elektronski-mikroskop ni drugi laboratorijski uređaji. U ono vrijeme medicina je već zagazila putem Pasteura i Kocha gdje se u uzrocima bolesti nalazio neki mikrob kojeg je trebalo suzbiti. Tako je grupa naučnika ne našavši vidljivog mikroba kao np. neku bakteriju pretpostavila da se radi o još manjem neprijatelju, nekom virusu (otrovni protein) kojeg je nemoguće vidjeti normalnim mikroskopom.
Odlučili su se za opasni experiment. Našli su grupu mladih ljudi uglavnom dezertera rata kojima su obećali slobodu ako sudjeluju u experimentu. Njih oko 70, te su kroz nekoliko tjedana napravili čitav niz pokusa. Dovodili su ljude u blizinu bolesnih od Španjolske gripe s kojima su morali razgovarati iz blizine, boraviti s njima, dodirivati ih. Kasnije su morali direktno udisati izdahnuti zrak bolesnih, zatim su ih mazali pripremljenim ispljuvcima bolesnih koje su najzad čak ubrizgivali pod kožu nadajući se nekakvim reakcijama. Za čudo nitko od ovih nije obolio od Španjolke. Svi ovi dokumenti tadašnjih pokusa nalaze se još i danas u arhivima i pristupni su stručnjacima i povjesničarima.
Samuel Eckert je ovo istražio i prikazao u nekoliko interesantnih videa. Ovaj poduzetnik i metodistički propovjednik kroz cijelo ovo vrijeme je objavljivao analize službenih podataka u vezi ove naše današnje korona-pandemije. Njegove analize i interpretacije brojeva dolazile su do sasvim suprotnih rezultata nego službene i mnogima su otvorile oči. Krajem ljeta prošle godine skupljao je novac i nudio ga prof. Drosdenu kao i laborima Švicarske Njemačke i Austrije koji bi dokazali izolat virusa Korone. Poznati virolog prof. Streck onako usput je izjavio da će njegovu institutu novac dobro doći i da ima izolat virusa u frižideru. Nije digao novac niti pokazao izolate korona virusa.
Nedavno sam čuo da je ponovo pokrenuta akcija i nudi se preko 1 milion eura onome tko prvi pokaže izolat virusa. Ne da nitko nije zainteresiran već izolati ne postoje. Niti jedan laboratorij i niti jedan institut u cijelom svijetu nema izolat korona virusa sars-cov-2 i to je činjenica i to su mnogi znanstvenici potvrdili.
U prvom valu korona krize mnogi su se zainteresirali za virus te su kupovali knjige i tražili po internetu. Jedna značajna knjiga izdana pred 10-tak godina doživjela je novo dopunjeno izdanje "virus-wahn" (virus-ludilo) njemačkih autora dr.med. Claus Koehnlein i novinara medicinskih tema Torsten Engelbrecht. Knjiga je ogroman rad na 450 stranica od čega 50 stranica indexa gdje se ukazuje na druge znanstvene radove i važne objavljene članke. Uopće postojanje virusa stavljeno je pod upitnik.
Mnoge zarazne bolesti kao različite gripe (ptičje, svinjske, sars, mers, španjolka), zatim AIDS, hepatitis-C, dječja paraliza, BSE i druge kao i ova corona nisu opasne kao što se pripisuje ili uopće ne postoje. Za mnoge postoje uzroci u otrovima koji se konzumiraju svjesno kao droge ili nesvjesno kroz zatrovanu hranu, kroz pesticide, herbicide i sl. kroz zagađen zrak i vodu, kroz stres, iscrpljenost i glad. Što više kroz paniku, cijepljenja i jakim lijekovima bolesti se održavaju, stanja pogoršavaju i produžuju ili nastaju novi problemi alergije, autizam, hiperaktivnost itd.
Mi ne doživljavamo epidemije virusa već epidemije straha koje farma-industrija i mediji šire i time osiguravaju ogromne profite. Znanstvene hipoteze i dokazi od virologa ne postoje. Znanost o virusima se ne temelji na činjenicama tj. na znanstvenim studijama potvrđenim sa kontrolnim experimentima, temelji se samo kao na nekom dogovoru znanstvenika (konsensus) čiji su instituti ovisni o "darovima" velikih farmaceutskih i financijskih močnika. Teorija o postojanju virusa je postala dogma koju svi ponavljaju i iz koje se teško izvući iako ne postoje experimenti koji bi je potvrdili kao činjenicu. Ova knjiga otkriva greške, krive informacije i prevare od strane nauke i službenih medija koje u centar stavljaju "zločesti" virus kojeg treba istrijebiti.
Ovo sve je možda teško vjerovati ali autori idu kod mnogih od ovih virusnih zaraza od jedne do druge, analiziraju znanstvene radove povezane s njima, statistike kroz povijest, vrijeme kad su harale, kad su prestale, kad su uvedena cjepljenja i kako se liječilo. Vrlo opširno je razrađena tema bolesti AIDS-a i HIV-virusa koji je uzrokuje i koji također nije nikada nađen, izoliran, do određenog grada pročišćen, biološki analiziran ili pod e-mikroskopom viđen. Argumenti su neoborivi.
U novom izdanju dodano je poglavlje o ovom korona-virusu a objavljeni su kroz ovo vrijeme i članci u svjetskim časopisima od T. Engelbrechta često u suradnji s nekim znanstvenicima. Ukratko radi se uglavnom o tome da nijedan institut ili znanstvenik nemogu experimentalno potvrditi postojanje ovog virusa.
I naša starija pedijatrica dr. Nada Jurinić, koja je neumorna u zauzimanju da se spriječi današnje trovanje ljudi ovim injekcijama pogrešno nazvanim cjepivima, u emisiji Bujica navodi jednu znanstvenicu ili novinarku koja je skupljala sve informacije o izolatima virusa po gotovo svim institutima diljem globusa. Rezultat je negativan, izolata virusa nema.
Postavlja se pitanje ako nemaju virus kako znaju njegovu genetsku informaciju tj. kako uopće dolaze do kompletnog genoma ovog virusa ako nemaju izoliran virus?
Kako dolaze do RNA sekvenci koje im trebaju za pcr-testove? Kako prepoznaju mutacije virusa ako sam virus nepoznaju?
Gore spomenuti i za mnoge kontroverzni dr. Stefan Lanka kaže da su se do 1951 godine pod pojam virus podrazumijevali proteinski toksini. Tada su rađeni kontrolni experimenti kod kojih je ustanovljeno da kod raspadanja od virusa oboljelog tkiva kao i kod zdravog tkiva nastaju isti proteini. Nadalje je ustanovljeno da tražeći virus (proteinski-otrov) pod elektronskim mikroskopom kod bolesnih organizama nije ništa drugačije ili novo nađeno nego kod zdravih organizama. Time je zapravo opovrgnuta teorija o virusima po ondašnjem shvaćanju iako su se i dalje provodila cijepljenja protiv virusnih bolesti.
Kroz daljnji razvoj znanosti istraživačici velike viruse, phagen i uranjajući u svijet nukleinskih kiselina opovrgnute su i druge teorije kao np. da se biološki život sastoji samo od stanica i da samo od stanica nastaje. Ustanovilo se da preuzimanje nukleinskih kiselina iz phaga i velikih virusa u druge organizme ne predstavlja štetnost ili infekcije već je taj proces potreban i koristan. Došlo se i do novih spoznaja da život nije samo jednom nastao, davno u nekoj ur-stanici već da i dalje nastaje uvijek nov pred našim očima.
Dr. Lanka navodi kako se phagen i veliki virusi mogu fotografirati sa e-mikroskopom, mogu se izolirati i biološki analizirati te da imaju definiran cjelokupni genom. Za razliku, kod normalnih virusa bolesti nije do danas uspješno provedeno izoliranje, biološka analiza ili nekakva fotografija iz e-mikroskopa. Još nikada nije uspjelo RNA ili DNA kao kompletni genom izolirati iz ovakvih virusa već samo male komadiće koji se onda definiraju kao djelići genoma virusa. Upravo zbog nedostatka ovih opipljivih dokaza virolozi su do danas prisiljeni u mašti i uz pomoć specjalnih programa na kompjutoru grafički kreirati viruse i javnosti podmetnuti kao realne viruse, uzročnike pojedinih bolesti.
Taj postupak se zove alignment (poravnanje, orijentiranje). Virolozi uzimaju, grafički na kompjuteru vrlo male komadiće nukleinskih kiselina i spajaju u genom koji bi trebao predstavljati jezgru virusa. Za to im treba predložak, šablona koje su također u mašti i na kompjuteru umjetno stvoreni i godinama skupljani u bankama podataka. Nikada virolozi nisu kompletni genom virusa bolesti odredili direktno iz živog ili mrtvog virusa. Isto tako virolozi tvrde da se zarazni virusi u velikom broju nalaze u pljuvački, aerosolima, krvi itd. a do danas nije nijedan takav virus uhvaćen elektronskim mikroskopom. Kako se jednom dr. Lanka izjasnio spominjući poznatu bajku "carevo novo ruho", ne samo da nema ruha već nema ni cara.
Kad toliko nejasnoće ima uopće o postojanju virusa bolesti kako onda razumjeti tehnologiju i brzinu kojom ove velike farmaceutske firme proizvode aktivne elemente svojih cjepiva, bilo to mRNA cjepivo kao u neku ruku umjetni virus ili vektor cjepivo kao modificirani adeno-virus od majmuna? Možda ovi aktivni elementi u cjepivima nisu ni bitni ili ne postoje jer ih je gotovo nemoguće dokazati ili vidjeti kao ni virus. Možda je tajna cjepiva u drugim sastojcima, njih više desetaka sve redom otrovi koji nemaju što tražiti u tijelu, od kojih su neki i u dosadašnjim klasičnim cjepivima, kao ni ovi novi sastojci tzv. nano-čestice (metali) i graphenoxid. U nekim cjepivima su i 2/3 nečistoća u obliku huma-proteina (iz embriona) i virusnih proteina što je ustanovio Stefan Kochanek voditelj instituta na univerzitetu Ulm. Takvu otrovnu juhu je moguće u pola godine proizvesti u više milijardi doza, treba samo miješati.
Alessandro Meluzzi, čuveni talijanski psyhiatar i kriminolog je u interwiev za jedan radio izjavio kako se elita rado pokazuje kako se cijepi da bi ljude naveli na cijepljenje a sami dobivaju lažno cjepivo. Kaže da je isto takvo lažno cjepivo i njemu ponuđeno. Nije to ni prvi put, dogodilo se već pred 11 god kad je svinjska gripa odjednom nestala jer se doznalo da se za političare i vojsku pripremaju druga cjepiva nego za narod. Zašto bi danas bilo drugačije? Samo trebaju biti pažljiviji da ne izađe u javnost.
Isus nas je naučavao da smo djeca Božja, da se ne trebamo bojati, da trebamo imati povjerenja da će nam se dati što zamolimo od Oca. Naravno moramo biti svjesni i svoje konačnosti. Zato sam siguran unatoč svakodnevnim otrovima kroz hranu, zrak i vodu da imamo solidan imun-sistem i da nema potrebe trovati ga i uništavati ovim injekcijama jer ćemo pasti u daleko teže i nepredvidive probleme od ove tzv. pandemije.
Postoje mikročestice koje možemo nazvati virusi, exomi ili neki drugi naziv ali dali one uzrokuju bolesti i dali one prenose bolesti je savim drugo pitanje. Možda je prihvatljivije da stanice u "stresu" izlučuju određene tvari. Možda kroz obnavljanje i čišćenje kao i kroz proces umiranja odbacuju ovakve mikročestice. Možda su takve čestice potrebne stanicama za obnavljanje ili možda komuniciraju na taj način. Ne samo naše stanice već i drugi mikrobi koji žive u simbiozi s nama mogu biti izloženi stresu te i same imaju procese regeneracije, čišćenja i umiranja što može biti povezano s mikročesticama kao "biološkim otpadom" ili možda čak "građevnim materijalom".
Na nauci je da ozbiljno i odgovorno izolira i biološki analizira i okarakterizira ovakve mikro-čestice. Da istraže koja im je stvarna uloga, dali su one uzrok bolesti ili njihova posljedica kao i kakvu ulogu imaju u prenošenju bolesti. Ima tu još mnogo posla a to je moguće ako su sve karte na stolu, ako je komunikacija među znanstvenicima otvorena i bez financijskih i političkih utjecaja i ucjena. Osobno mislim da postoji znanost koja već mnoge stvari zna ali to znanje kontroliraju moćnici, skrivaju ga i zloupotrebljavaju.
Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala
- 0
- 0
- 0
- 0
- 0
- 0