Kad se mudrost pretvori u ludost

Sada pred blagdan Duhova možemo se prisjetiti darova Duha Svetoga. Kršćanska tradicija navodi 7 darova Duha Svetoga ali Duh Sveti je mnogo bogatiji s darovima nego što možemo predočiti. Već 4 od ovih 7 imaju veze sa pameću a to su mudrost, znanje, razum, savjet a onda dolaze jakost, pobožnost i strah Božji.  Darovi Duha Svetoga nadilaze ovih 7 kategorija, isprepleću se, kreativni su i neiscrpni.  Javljaju se kroz proroštva, razlikovanja duhova, različite jezike i njihova tumačenja i kao darovi izlječenja i čuda. Prepoznatljivi su u poniznosti, skromnosti, darežljivosti, iskrenosti ... i sve ih prožimlje ljubav kao najveći dar, dio same Božje naravi. To su darovi i ne može ih se zaraditi ni zaslužiti već samo dobiti kao poklon. Može ih se i zamoliti.

Jedan od najmudrijih ljudi koji su živjeli na svijetu bio je Salomon, sin kralja Davida. Od Boga nije tražio ni vlast ni bogatstvo nego mudrost. Dobio je u izobilju. Biblijska knjiga izreka pripisuje se njemu. Izgradio je hram podigao zemlju i stvorio nezamislivo bogatstvo tog vremena. Od Salomona potječe izreka da je početak svake mudrosti u strahu Božjem. Biblijski pojam Straha Božjeg nije u smislu našeg shvaćanja straha već je poštovanje, zahvalnost i slavljenje Boga. Salomon je imao više stotina žena i konkubina. Kasnije u zrelim godinama, zaveden svojim ženama od kojih su mnoge bile poganke dao je izraditi njihove idole i zaboravio na Boga. Bog mu nije oduzeo dar jer što On dade to ne uzima nazad, nego se njegova mudrost prelila u ludost. Kao kad se prvoklasno vino skvasi.

U svojoj ludosti nametnuo je dodatne tlake narodu. Poslije smrti njegov sin Rehabeam sjeda na prijestolje i jednog dana dođu plemenske starješine da ga zamole da narodu skine dodatni teret što mu ga je njegov otac nametnuo.  Rehabeam se savjetovao najprije kod starih savjetnika koji su poznavali prvotnu mudrost njegova oca Salomona koji su mu rekli da treba služiti svome narodu i da će ga narod poštivati i biti mu vjeran. Poslije se savjetovao sa mladima koji su mu rekli stegni narod da pokažeš tko je kralj i tko ima moć.

Poslušao je ove mlađe i nametnuo još veći jaram narodu. Posljedice svega su bile da se kraljevstvo raspalo i narod se podijelio. Gotovo svi daljnji kraljevi su zakazali, nastali su štovanja bikova, idolopoklonstva, uvođenje robova i čak žrtvovanja djece i naravno stalni međusobni ratovi. Sve do pada u Babilonsko robstvo.

Nije to jedini slučaj, povijest je puna vladara a kasnije i predsjednika, poslanika i ministara kojima je Bog povjerio narode i mnogima je dao sposobnosti za to. Mnogi su  zaboravili tko je zapravo izvor mudrosti i počeli su se klanjati idolima vlasti, moči i novca. Tako se i njihova mudrost pretvorila u ludost.

Ima i primjera vladara koji služe svome narodu. Nedavno sam gledao govor od Kristi Noem, guvernerke od South Dakota popraćen burnim pljeskanjem njenih građana. Nije joj bilo lako sve ovo vrijeme, napadali su je mediji, političari i epidemiolozi sa svih strana. Opirala se, preispitivala svoje odluke i ustrajala. S pravom i građani su joj sada zahvalni. Nikada u South Dakoti nije bilo zatvaranja radnji, gostiona ni crkvi, ljude se nije zatvaralo u kuće, nisu bile obavezne maske a škole su radile. Sve ovo vrijeme bolnice nisu bile popunjene više nego u drugim državama i nije se više umiralo nego drugdje.

Već početkom jeseni su i druge Američke države, uglavnom republikanske, jedna za drugom počele popuštati sa mjerama i trenutno ima preko 20 američkih država gdje se opet normalno živi. U nekima kao np. u Texasu održavaju se velike utakmice i drugi javni skupovi.

Bilo je i u Africi predsjednika koji su bili kritični prema koroni i opirali se međunarodnim pritiscima  da provode mjere protiv korone. Pierre Nkurunziza, predsjednik Burundija bio je oštar kritičar i protjerao je iz zemlje WHO. Umro je ovog ljeta od srčanog udara. Predsjednik Tanzanije John Magufuli, to je onaj što je testirao kozu i papaju sa pcr-testom i dobio pozitivne rezultate, umro je sredinom ožujka isto od srčanog udara. Nije lako opirati se moćnicima, može završiti kao kod ova dva predsjednika, za to treba dar Duha Svetoga koji se zove jakost.

Ovo zlo s koronom počelo je u ožujku prošle godine, par tjedana Lockdown-a da se spriječi nagli porast bolesti, prepunjenost bolnica i da se zaštiti starije. Završava se time da smo lišeni osnovnih sloboda, uništene privrede i tjeraju nas na masovna cijepljenja.

Najprije smo prošli kroz prvi i drugi val ove pandemije gdje se najprije računalo sa tzv R- indeks tj broj koji kazuje koliko jedna zaražena osoba inficira drugih osoba i u odnosu na njega donosile se odluke o ograničenju sloboda i života. Zatim se kroz prošlo ljeto održavala razina straha upornim testiranjem zdravih. Ct-broj kod PCR-testa išao je preko 30 čak do 40 čime se osjetljivost penjala toliko da se moglo virus gotovo kod svakoga dokazati.

Kad se ušlo u trag manipulaciji tim brojevima prešlo se na incidencu, tj. broj koliko inficiranih ima u tjedan dana na 100 000 stanovnika. U međuvremenu je taj broj postao  temelj svim političkim odlukama u teroriziranju naroda i uskraćivanju osnovnih ljudskih sloboda. Govorilo se od 100, 200, 300 i sl. no i tome broju se došlo u kraj. Zna se da je incidenca broj koji predstavlja broj bolesnih, tako je bar uvijek bilo kod svih drugih bolesti koje epidemiolozi prate, a ne broj pozitivno testiranih.

Povećanjem testiranja i uvođenjem brzih testova taj se broj održavao na željenoj visini opravdavajući time političke odluke. Testiranjem kojim se počelo po školama i firmama dovelo je do toga da sada "bolest" zahvaća mlađe.

Da se razumimo bilo je i ove zime i početkom proljeća jačih prehlada, samo normalne gripe nije nigdje bilo. Što više mnogi liječnici se tuže da nemaju više "normalnih" bolesti kao prije nego im dolaze uništeni ljudi sa psihičkim problemima.

Nedavno se govorilo i o opterećenosti intezivnih kreveta. Ubrzo se doznalo da je i taj broj također manipulativan. Naime ove jeseni u Njemačkoj je donesen zakon da se bolnicama koje se nalaze u regiji sa incidencom preko 70 i čiji intenzivni kreveti prelaze popunjenost od 75% dobivaju veliku novčanu pomoć od države. Ne znam jeli slično doneseno i kod nas? Uplodilo je time da su gotovo sve bolnice smanjile preko noći svoje intenzivne kapacitete da bi popunjenost bila procentualno na odgovarajućoj visini radi novčane potpore.

Uz to dolazi još problem osoblja koji je zbog uvijeta i loših plača smanjen kao i činjenica da je zadnjih godina općenito smanjen broj bolnica a time i intenzivnih kreveta. Samo u u vrijeme od pojave tzv. korona-pandemije pa do kraja prošle godine u Njemačkoj je zatvoreno 17 bolnica. Zamislite u vrijeme "najveće pandemije" zatvaraju se bolnice.

Nedavno sam slušao razgovor prof. Haditsca, epidemiologa sa dr. Thomas Ly. U tom razgovoru objašnjava dr. Ly na koji način se dijagnosticira i kako se liječi korona u svjetski poznatim bolnicama na Tajlandu.

Čuveni lanac privatnih bolnica u kojima je on jedan od vodećih lječnika liječe se vrlo uspješno od svih mogućih bolesti ljudi iz cijelog svijeta među kojima i mnogi prominenti. Upao mi je podatak da je u Tajlandu i u Butanu (gdje isto imaju svoje bolnice) umrla jedna osoba na 1 milion stanovnika u povezanosti s koronom kroz sve ovo vrijeme tzv. pandemije. U Kini je umrlo 3 osobe na 1 milion stanovnika. Za razliku kroz cijelo ovo vrijeme korone u Njemačkoj  je umrlo 866 osoba povezanih sa koronom na 1 milion stanovnika. (razgovor vođen 09.03.2021).

Interesantno je kako virus razlikuje Tajlanđane od Njemaca i zna koje će napasti a koje neće.

Napokon je i Laos dobio svoju prvu žrtvu od Korone. Čitam 09.05.2021 kako je jedna ženska osoba od 53 g. umrla od korone. Zamislite 14 mjeseci najveće svjetske pandemije u Laosu nije bilo mrtvih od korone. Zar to sve ne govori dovoljno koliko su ovi svi brojevi manipulirani i neznanstveni te usmjereni samo na zaplašivanje.

Također me iznenadio službeni podatak iz Njemačke za prošlu godinu da je u prosjeku 4%  bolničkih ležajeva intezivne njege bilo popunjeno bolesnicima od korone. Da je popunjenost bolnica u ožujku 2020 bilo 30% manje a u prosjeku cijele 2020 godine 13% manje od prijašnjih godina.

I samo brojenje mrtvih ukazuje na masovne manipulacije. Samo praćenja statistika o smrtnosti ukazuje da se ona kreće u okvirima kao i uvijek i da korona-mrtvi ne predstavljaju nikakvu nadsmrtnost već se nalaze unutar tih okvira. Dakle mnogi mrtvi od različitih bolesti ili od starosti i nemoći samo su prebačeni na račun korone.

Ali ne moramo mi gledati na svijet, pogledajmo oko sebe, jeli tko u našem kraju umro od korone i ako je, dali je nadživio prosječne godine umiranja? Dali je smrtnost u našem kraju veća nego prijašnjih godina? Np. kad pogledam na stranice umrlih na našem portalu vidim da u prošlom mjesecu u vrijeme 3. vala "pandemije" nije nitko uopće umro. Mislim da se nikada nije dogodilo da u više od mjesec dana nitko ne umre u Vodicama. Zar je to razlog za rizik koji vlade prihvaćaju cjepljenjem naroda ovim neispitanim genetskim injekcijama?

Evo, cijepljenje je punom toku posvuda u svijetu. Već sada se vide prve nuspojave od početnih koji su uobičajeni kod ovih vrsta trovanja, kao otekline, alergije, temperature, groznice, povračanja i sl. dolazi i do ozbiljnih  bolesti i smrti. Primijetilo se veliki porast upale srčanog mišiča i tromboze sinusnih vena u mozgu. To isto može i virus uzrokovati sa svojim spike-proteinima (bodljama) kada u vrlo rijetkim slučajevima uđe u krvotok a sada, cijepljenjem tu istu opasnost proizvodi sam organizam cijepljenih.

To je potvrdila nedavo objavljena studija u stručnom časopisu "Circulation Research" po kojoj je korona u prvom redu bolest krvnih sudova. Za nuspojave koje će još naknadno doći još se ne zna jer ne treba zaboraviti da je cjepivo u fazi testa i da su cijepljeni zapravo pokusni kunići.

I kod nas se ljudi cijepe, kao np. hotelski radnici misleći spasiti će turističku sezonu. Razumljivo je, existencijalni pritisak, nadaju se cijepljenjem povratiti prijašnje slobode i vratiti se u normalitet.

Ne znam hoće li dijelom uspjeti ali ja mislim da to nije predviđeno od financijskih moćnika već se ide zatim da se sve uništi o čemu sam već pisao. Dolaziti će novi mutanti i nova cijepljenja a s njima i daljnja ograničenja slobode kretanja a time i turizma. Bolje rješenje od cijepljenja je tko može ići u polje zavrtliti malo zemlje, uzgojiti koju kokošu, ovcu ili kozu. Ja ovdje u velikom gradu nemam taj izbor.

Ovdje u Njemačkoj za sada još nije toliko naglašen strah od existencije već od ograničenja slobode kretanja i susretanja, tj. odlaska u kafiće, restorane, u kino i kazalište, koncerte i najvažnije putovanja na godišnji.

Za one koji misle da će cjepljenjem povratiti svoje slobode mogu računati s time da njihova sloboda ima rok trajanja otprilike 6 mjeseci.

Ta nova sloboda je luxus koji također nije predviđen, to je samo mamac za cijepljenje. Pred nekoliko dana stoji u novinama vijest da afrička otočna država Seyshellen (u blizini Madagaskara) koja živi od turizma ima najveći postotak cjepljenog stanovništva naime (62,3%). Sve lipo i dobro ali u nastavku članka stoji kako su opet unatoč cijepljenju naglo porasli brojevi i sad ponovo zatvaraju škole, sport i uvode mjere ograničenja.

Nedavno je predsjedavajući od WHO, Tedros Adhanom Ghebreyesus izjavio da samo cijepljenje neće zaustaviti pandemiju te da će kontrole, testiranja, izolacije...itd i dalje biti. Isto tako se od početka pretpostavlja da cijepljenja ne zaustavljaju širenje virusa pa čak ni oboljevanje već navodno smanjuju samo rizik teškog oblika bolesti. Što je puno gore, po riječima Belgijskog prof. Geert Vanden Bossche može doći do immunevazije (bijeg imuniteta) i poljuljanosti imunog sistema a time do neotpornosti i povečane smrtnosti cijepljenih ali i necijepljenih, što sam već spominjao u prošloj kolumni.

Korona je samo jedan početak, impuls koji treba čovječanstvo gurnuti u pravcu novog svjetskog poretka, novih oblika totalitarizma.

Pred mjesec dana je sudac u Weimaru, Christian Dettmar donio odluku na tužbu roditelja dvoje školske djece da se u ove dvije škole istog časa prekine sa nošenjem maski, testovima i odstojanjima. Naravno nije odluka nepromišljena već je po običaju sudac tražio stručna mišljenja sudskih vještaka između kojih i dječjeg psihologa, njih troje sve poznata imena sa profesurama u svojim strukama. Samo obrazloženje ove sudske odluke bilo je oko 180 stranica teksta. Naravno digla se bura u javnosti iako je u državnim medijima bilo malo za čuti. Pod neprestanim korona-zračenjima iz TV stvar je pomalo pala u zaborav dok nije pred neki dan buknula vijest uglavnom na alternativnim kanalima na internetu da je policija upala u stan suca, zapljenila mu mobitel, kompjutor i auto dok se ne izvrši istraga. Njegova krivnja je što je kao obiteljski sudac donio "krivu" odluku tj. odluku koja se protivi mjerama državnih vlasti. Bilo je još nekoliko sličnih sudskih odluka sa ne tako velikim odjekom ali sa sličnim završetkom.

Evo do tuda se došlo u Njemačkoj, privodi se suce koji imaju najvažniju funkciju u podjeli vlasti i posebno su zaštićeni samim ustavom. Upravo sudstvo je ne samo da provodi zakon u društvu, da štiti one kojima je nametnuta nepravda već i da štiti društvo od zloupotrebe samih vlasti.  Ne postoji očevidniji znak za početak totalitarizma od zastrašivanja i proganjanja sudaca i stavljanja svojih ljudi na važne položaje upravnih i ustavnih sudaca.

Kako uopće nastaju diktature i totalitarni režimi kao što su u prošlom stoljeću bili fašizmi i komunizmi (isto jedan oblik fašizma)? I danas mnoge zemlje nisu pošteđene takvih zala a sada smo svjedoci rađanja novih, gorih od svih prijašnjih jer su i tehničke mogućnosti neograničene. Upravo sam nedavno naišao na text "Denken ohne Gelände" (razmišljanja bez ograde) od Toralf Laibtzsch gdje autor povezuje ovu situaciju danas sa razmišljanjima Hanne Arendt nakon 2. svj. rata.

Hannah Arendt je bila židovka, filozofkinja oštra uma koja je studirala filozofiju u predratnoj Njemačkoj kod čuvenog filozofa prof. Martna Heideggera. Kasnije je i ljubovala s njime. Iznenadilo ju je kako su intelektualci predratnog vremena u Njemačkoj u kojoj je živila s lakoćom prihvaćali ideje nadolazećeg nacionalsocijalizma.

I njezin profesor i ljubavnik zanio se i uključio u njihovu partiju te je s njime prekinula svaku vezu osjećajući opasnost jer je bila židovka.

Poslije rata se pozabavila tom temom i pokušala obraditi kroz svoje knjige pitanje zašto u nastajanjima diktatura i totalitarnih režima intelektualci svih spektara, znanstvenici i općenito pametni i mudri ljudi u društvu, koji bi trebali imati razvijeno čulo za društvene poremećaje jednostavno surađuju, igraju igru te se daju upregnuti od struktura vlasti.  Dali je to korupnost tog sloja, težnja za karijerom, strah od posljedica, potreba pripadnosti grupi ili jednostavno poslušnost. S obzirom da je veliki dio ljudi upetljan u zla, razmišljala je da li postoji možda nešto kao kolektivna krivnja? Gdje se prelama granica između počinitelja i žrtve, gdje su mnogi i jedno i drugo? Koliko se hrabrosti i otpora treba očekivati od svakog pojedinca?

NE, kaže Arendt, ne postoji kolektivna krivnja. Svaki pojedinac je odgovoran za svoje postupke.

Na procesu nacističkom "činovniku" Eichmannu kojeg su Izraelske tajne službe pronašle i dovukle u Izrael da mu sude, Hannah Arendt je bila prisutna i pratila proces te bila iznenađena jednostavnošću zla. Po njoj je tada nastao pojam "banalnost zla". Svjetsku javnost je tada iznenadilo njena izjava da Eichmann nije bio po prirodi sadist ali je kriv jer nitko nema, pogotovo ne visoki birokrati pravo na poslušnost. Za zrele i odrasle ljude poslušnost je samo druga riječ za odobrenje, pristanak i podršku.

Nije se lako ni opirati kad zlo uhvati maha, ali svatko u svojim mogućnostima može djelovati tako da bude pjesak u getribi nepravednih sistema kaže Arendt. Ima jedan židov koji je živio pred 2000 g, Isus iz Galileje koji je naučavao da nema kompromisa sa zlom. "vaše neka bude DA-da i NE-ne a sve što je između od zloga je."

Žalosno je da i ovom današnjem vremenu u nastajanju novih totalitarizama, financijskog-zdrastveno-tehnološkog fašizma ponavlja se ista stvar. Ljudi prestanu misliti svojom glavama, prebacuju odgovornosti na one iznad sebe koji kao "znaju" što rade i jednostavno samo izvršuju naređenja. Ljudi od znanja i posebno za istaknuti liječnici i pravnici, koji bi trebali upozoriti i zaštititi svoj narod jednostavno igraju igru korupnih, ucijenjenih ili prestrašenih vlasti. Umjesto da sačuvaju narod od genetskih injekcija i od uskraćivanja osnovnih sloboda oni jednostavno izvršavaju naredbe.

Svi pravnici znaju da osnovna ljudska prava važe i u kriznim situacijama, zapravo su i postavljena za takve situacije. Svi liječnici znaju što je imuni sistem i kako funkcionira te bi trebali imati osnove o epidemiologiji i znati kako infektivne bolesti prolaze. Mnogi od njih su u toku, na terenu kroz sve ovo vrijeme i znaju što se događa. To bi trebali biti razumni ljudi, zašto igraju igru koruptivnih vlasti na štetu svog i drugih naroda? Sutra će ih vlastita unučad osuđivati.

U Njemačkoj i općenito na zapadu organizirali su se razumni liječnici i psiholozi, pravnici, učitelji, roditelji, čak suci i državni tužioci, najzad i kritični policajci.  Pokušavaju se oduprijeti i spasiti što se spasiti uspije. Strašan pritisak je i na alternativne medije koji ne igraju igru vlasti. Sve njih se progoni i zastrašuje a neki su pribjegli u druge zemlje. To je izgleda tek početak.

Zlo hvata na brzinu. Mark Twain je jednom rekao da laž tri puta optrči zemlju dok istina zaveže patike. Iskristalizirati će se jednom istina te će svi koji sudjeluju u ovom zlu trovanja naroda upirati tada prstom na drugoga, opravdavat će se da nisu radili ova zla iz vlastite inicijative ili zlih poriva već su samo slijedili naređenja onih iznad sebe. Banalnost zla koja ne oslobađa od krivnje.

Već neko vrijeme, s obzirom na događanja vrlo aktualno, kruži po internetu jedan odlomak iz interwieva koji je dr. Michael Salomon vodio sa Jacques Attali i objavljeni su u njegovoj knjizi "Samlung Les Visages de l'avenir“ iz 1981, (edition Seghers).

Tu je navodno J. Attali u vezi eutanazije rekao da će se u budućnosti raditi o tome kako naći puteve za smanjiti populaciju i da je bolje da ljudska mašina odjednom svrši nego da se polako gasi. Počelo bi se od starijih jer kad ljudi pređu 60-65 g. biti će za društvo skupi. Zatim bi došli na red slabi, pa beskorisni i na kraju glupi. Kaže da se neće moći raditi testovi inteligencije ali će se izmišljati pandemije, krize ili nekakvi virusi gdje će slabi podlegnuti, a glupi i strašljivi će se dati liječiti (u našem današnjem slučaju bi bilo cijepiti).

Jacques Attali je bio savjetnik bivšem Francuskom predsjedniku Mitterrand-u a i drugim predsjednicima. Oko ovih njegovih izjava ima puno kontroverzi, neki kažu da se pretjeruje ili da nije u tom smislu rečeno a bila je i sudska parnica zbog klevete u vezi tih njegovih izjava. Sam je rekao da nisu to njegovi planovi ni priželjkivanja već nekakve prognoze u kom pravcu bi se budućnost mogla kretati. Knjiga ima i kasnija izdanja u kojima su neke njegove izjave pročišćene. On je vrlo inteligentan čovjek ali ja znam da on nije nikakav prorok ili vizionar jer bi to bili darovi Duha već pušta da iscuri u javnost ono što se u njihovim višim masonskim krugovima raspravljaja. To im daje snažan osjećaj moći. Takvi misle u svojoj oholosti da su oni sami posjednici i izvor mudrosti a zapravo su već davno izdali svoje darove pa im se mudrost pretvorila u ludost.

Dakle, jedna super bogata elita u svijetu kaže da je zemlja prenapučena, da ima previše ljudi i da bi trebalo ljude znatno smanjiti i time našu planetu zaštititi. I upravo takvi su zabrinuti za naše zdravlje i žele nas uporno zaštititi od svih mogućih bolesti i to cijepljenjem. Sad su u Evropi u pripremi ista genetska cjepiva za djecu, a u Americi i Kanadi već djecu cijepe. Što je više odraslih koji se odupru cijepljenju veće će biti šanse spasiti djecu od prisilnih cijepljenja genetskim injekcijama.

Jedna od vrlina Duha Svetoga je strpljivost. Nemojmo nasrčati na iglu.