Samouništenje naroda Xhosa

Sredinom 19 st. živio je u Južnoj Africi jedan ponosan narod Xhosa. To je tada bilo vrijeme Engleske kolonijalne vlasti pa su neprestalni sukobi sa došljacima iscrpljivali ovaj narod. Neka plućna bolest, vjerojatno došla od goveda Evropskih doseljenika, prenila se na njihova goveda, a uz to su naišle i sušne godine tako da su osnove njihova gospodarstva, govedarstvo i zemljoradnja bile pogođene.

U svibnju 1856, djevojka Nongquawuse nosila je vodu sa jezera i na povratku je ispričala u svome selu što joj se dogodilo. Vidjela je 3 duha koji su joj rekli da mora prenijeti selu da su njihova goveda začarana i da moraju poklati sva goveda i cijelu žetvu i tek onda će sve ići na bolje, narod će početi novi život u blagostanju.

Nitko joj u početku nije vjerovao pa je nekoliko dana poslije išao njen stric Mhlakaza na jezero da se sam uvjeri. Nije vidio duhove ali je čuo glasove koji su mu potvrdili poruku. Duhovi su zahtijevali uništenje goveda i žita u potpunosti do zadnjeg zrna i tek onda će mrtvi uskrsnuti, prognati zajedno sa živim ratnicima Engleze te povratiti teritorije, nova zdrava goveda će iz zemlje nicati, biti će bogate žetve i sočni pašnjaci, bolesti i glad će nestati a Xhosa će postati opet zdrav i jak narod. 

Vijest se proširila do poglavice i narod je počeo vjerovati u obećanja duhova u ovoj očajnoj situaciji i spremao se da učine naredbe duhova.

Naravno, bilo je i razumnih ljudi kojima se sve činilo sumnjivo, koji su postavljali pitanja, koji se nisu sa novim mjerama slagali tj. da pokolju stoku i zapale žito. Oni nisu imali šanse, njih se ušutkalo, nije im se dalo javno govoriti, optuživalo ih se da su škrti, sebični i nesolidarni.

Sljedećih mjeseci narod Xhosa zaklao je 400 000 goveda i uništio sve zalihe hrane i čekali su da se ostvare obećanja duhova. 

Događalo se nije ništa, mrtvi nisu ustajali, zdrava stoka nije iznikla iz zemlje, narod je ostao gladan i bolestan a izgubili su dodatno i velike površine svoje zemlje. Od jednog naroda od 105 000 ljudi jedan dio se iselilo a ostalo je pomrlo od gladi. Ostalo je na kraju samo 26 000 duša. 

Elias Canetti izvještava u svom djelu „Masse und Macht“ (mase i vlast) ovu priču o samouništenju naroda Xhosa: "Snaga i ponos velikog plemena Xhosa bili su potpuno slomljeni, a zemlja koja je ostala bez naroda dana je evropskim doseljenicima."

Još danas se pitaju povjesničari kako je moglo doći do toga i tko je kriv za ovu tragediju. 

Filozof Gunnar Kaiser koji se nedavno osvrnuo na ovu knjigu i ovu priču, kaže kako su Englezi krivnju bacali na samo pleme, kao sami su krivi. Xhosa su optuživali one koji su se opirali da kao i svi ostali pobiju svoja goveda, sebični i nesolidarni i time spriječili da se ostvare proročanstva duhova. Xhosa su kasnije i Engleze optuživali i ondašnjeg guvernera sir George Cathcart da je manipulirao djevojčicu Nongquawuse i njenog strica da bi navukao narod pričama o duhovima i tako ih uništio.

"Uništenje goveda koje je dovelo da se narod skoro izbriše sa zemlje zove se krizni-kult" kaže Gunnar Kaizer "Krizne situacije, nesigurnost i beznađe dovode do nerazumnih odluka i radnji te dopuštaju još goru i težu stvarnost. Krizni kultovi daju nadu, a završavaju najčešće katastrofalno".

Uništenje starog i obećanje novog svijeta značajka je svih kultova i ideologija. Današnji svijet poljuljan krizama, osjećajem straha i bezizlaznosti daje idealno tlo za kultove i ideologije. Iz nesigurnosti i straha ljudi su spremni odreči se slobode, kako onda tako i sada uz prepoznatljiv isti fenomen naime razaranje vlastite egzistencije.

U ovom današnjem globalnom kultu idemo opasnim putem, svjedoci smo i žrtve iracionalnih mjera kao i onda kod Xhosa u očaju pred pritiskom kolonijalizma. Pod pritiskom financijskih i ekoloških kriza, prenapučenosti, migracija i epidemija te time povezane crne budućnosti i vremenske stiske da se nešto poduzme spremni smo na nerazumne odluke. Spremnost da se pod hitno nešto učini u svijetu kojeg su pohlepa, iskorištavanje čovjeka i prirode, moderni životni stil, kapitalizam i još puno toga doveli u krizu, dovodi do opasnosti od iracionalnih radnji.

Sad se pokazuju i duhovi na jezeru sa porukom, ako sve žrtvujemo i uništimo gospodarstvo, poduzetništvo, slobodu, otvoreno društvo i demokraciju, nacionalnost, slobodu misli, privatnost ... tada će nestati svi problemi ekonomski, ekološki, pandemije, neravnopravnosti, nepravedne raspodjele itd. Nastati će novi svijet pod novom ekonomijom, potpuno planiran, bezuvjetne plaće, digitalni i kontrolirani novac, jednakost, ukratko novi i bolji normalitet sa poslušnim narodom. Naravno na globalnoj razini. Zato što su problemi globalni i klanje krava mora biti globalno.

Interesantne su i figure u ovom globalnom kultu. Sjedne strane su oni koji sumnjaju, preispituju, upozoravaju i nisu spremni klati goveda tj. oni koji stoje na putu u procesu velike transformacije protagonista WEF-a i financijskih moćnika. Njih treba ušutkati, difamirati, cenzurirati i tiho ukloniti, oni su moderni nevjernici i vračari.

S druge strane su mediji i s njima povezani intelektualci koji prenose poruke "duhova" kao onda djevojka Nongquawuse i njen stric. Oni prenose ideološke teorije i zahtjeve "duhova", tek preko njih su poruke duhova dobile prihvat u narodu i pale na plodno tlo iscrpljena naroda. Upravo javni mediji predstavljaju onu zavodljivu snagu koja priprema društvo na odricanje od blagostanja, od svih modernih tekovina društva i priprema društvo na samouništenje. 

Kad kult uhvati maha sasvim je beznačajno jesu li su mediji manipulirani ili kao onda jeli je djevojka izmislila priču ili su je Englezi "duhovi" manipulirali. Kad radnje pređu u iracionalno tada realnost i stvarne činjenice nemaju više značaj. Što više činjenice se ne žele ni vidjeti. Kultove i ideologije je gotovo nemoguće sa činjenicama ili pritiskom iz vana slomiti. Oni se mogu samo u sebe urušiti vremenom ili nakon tragedije.

Gunnar Kaiser navodi tri pouke iz ove analogije:
-Ne vjerujte nikada duhovima i ideolozima pa ni onda kad se pokažu na jezeru. Niti onim koji prenose njihove poruke.
-Opirite se pokušaju da iz straha i osjećaja ugroženosti donosite iracionalne odluke koje od jedne krize naprave katastrofu.
-Nemojte nikada one koji sumnjaju, preispituju, analiziraju i drugačije gledaju ušutkavati, difamirati, optuživati i izolirati.
Četvrtom porukom se obraća na medije i intelektualce u njima koji su dovoljno pametni da bi trebali prepoznaju što im je činiti u ovakvim situacijama.

Dakle, svi kultovi i ideologije (uključujuči i ove dvije velike zadnje, komunizam i fašizam) vrlo su slični, nastaju u kriznim vremenima, obećavaju nadu i završavaju tragično. 

Na početku svakog kulta i ideologije stoji neka priča. Priča koja nudi nadu ali postavlja uvjete i traži rituale, odricanja i žrtve.

Ima i jedna druga priča koja ne straši i ne poziva na kultne radnje uništavanje vlastitog gospodarstva i masovnih pokusa cijepljenja nad narodom. Ova priča je zapravo bila prva, počela je davno pred 2020 godina. 

U Božjoj zamisli bila je na početku stvaranja čovjeka, kad su Eva i Adam pojeli jabuku i kad je Bog prokleo zmiju kazavši: "neprijateljstvo Ja zamečem između tebe i žene, između roda tvoga i njezina. Ti ćeš mu vrebati petu a on će ti satrti glavu...".

Te se priče ovih dana spominjemo, Bog dolazi čovjeku, uzima tijelo čovjeka, rađa se od Žene. U skrovitosti siromašne štalice priprema čovjeku spasenje. Bog se nije odrekao čovjeka, poruka je ove priče, Bog nas nije napustio. Ova priča daje nadu, bezuvjetnu, ne zahtjeva rituale, odricanja ni žrtve. Sam Bog je taj koji se odriče i žrtvuje. Traži samo jedno, da Mu se otvoriš, da Ga primiš, srcem.

Maranatha, dođi Gospodine Isuse!

Sretan Božić!