Ravna zemlja, ili ipak kugla?

Kad smo ovo ljeto šetali po Prviću svratili smo u muzej Fausta Vrančića. Mogli smo osjetiti ondašnje vrijeme, kako su znanstvenici razmišljali na počecima moderne evropske znanosti. Kralj Rudolf 2 pozvao je našeg Vrančića na dvor u Prag za sekretara i diplomatu, a i kao čovjeka upućena u druge znanosti. Rudolf je bio lisac i uviđao je koliku prednost donosi znanje. Otprilike u isto vrijeme na dvoru je znanstveno je radio danski astronom Tycho Brahe po jednom drugom zadatku. On je za kralja trebao izraditi astronomsku tabelu.

Tycho Brahe je jedne noći zamolio jednog svog prijatelja da mu opali trisku jer je mislio na sanja kad je vidio novu sjajnu zvijezdu na mjestu gdje nije bila. Ta zvijezda, supernova 1572, a i druge kasnije dovela je do novog shvaćanja svemira, da ni fiksne zvijezde nisu nepromjenjive, da u svemiru ne vise nepromjenjive lampe koje je Stvoritelj postavio već da svemir diše u jednoj neprestanoj dinamici nastajanja i nestajanja, rađanja i umiranja, spajanja i dijeljenja, explozija i kolapsa zvijezda.

Tycho Brahe je bio vrlo uporan i pedantan i odradio je jedan ogroman posao. Preko 20 godina neprestanih noćnih mjerenja i ucrtavanja u tabelu svih poznatih zvijezda i planeta. Napravio je vlastite specijalne instrumente za mjerenja, izmjerio je i godinu s točnošću od nekoliko sekundi i to sve golim okom, ciljajući kroz svoje sprave jer teleskopi još nisu postojali.

Zadatak je bio obuhvatan te je zatražio pomoć matematičara i astronoma Johannesa Keplera i pozvao ga na dvor.

Heliocentrični sistem tj. da se zemlja i planeti vrte oko sunca, kojeg je postavio i objavio Nikola Kopernik već 50 godina prije "De revolutionibus orbium coelestium" (1540), prihvatio je Kepler još kao mlad čovjek. Brahe je uočio neke nepravilnosti u tabelama i pokušao je preoblikovati teoriju od Kopernika i izraditi vlastitu teoriju ali nije išlo. Kepler, genijalan matematičar, uvidio je također neke nepravilnosti i prateći ih na kretanjima planeta i uporno računajući zaključio da su putanje planeta elipse i da se planeti različitim brzinama kreču zavisno od udaljenosti od sunca. Tako je sve matematički sažeo u Keplerove zakone. Da se zemlja vrti oko sunca teško je tadašnjem čovjeku bilo prihvatiti, zrak i vjetar bi nas otpuhali sa zemlje bili su argumenti. I upravo taj vjetar nije dopustio da se naš Vrančić razbije o zemlju.

Ondašnjoj crkvi je bilo teže prihvatiti heliocentrični sistem nego kuglastu zemlju. Stavljanje sunca u centar je bilo i teološki škakljivo, asociralo je na pobožanstvenje sunca, na drevne kulture koje su sve imale božanstva sunca.

U uskrsno vrijeme sjedimo u njemačkoj crkvi, ljudi pjevaju. Pjesma broj 331 u njihovoj službenoj pjesmarici pjeva o uskrsnom tijelu Isusovu koje je svijetlo, prolazi kroz zid itd. U 4. kitici stoji prevedeno: "..tijelo je brzo kao što zemlja mnogo tisuća milja oko sunca trči u velikoj žurbi.." Pogledam dolje tekst je napisao čuveni teolog Friedrich Spee davne 1623 g. koji se u ono vrijeme teološki borio i protiv ludila paljenja vještica po Evropi. Kroz glavu me ošine misao kako u velikoj katedrali u Speyer-u davne 1623 g narod pjeva kako se zemlja vrti oko sunca i to više od 10 godina prije nego što je Galilei navodno rekao "ipak se kreće".

Da je zemlja u centru, a sunce, mjesec i zvijezde da se oko nje vrte bilo je već od davna prihvatljivo i razumljivo, da kako bi i bilo drugačije, pa to se vidi? Aristarhos iz Samosa iz 3 stoljeća pr. Kr. je prvi koji je stavio sunce u centar, a zemlju da se vrti oko sunca ali njegove su ideje tada bile preuranjene i nitko ga nije razumio.

Uglavnom sve stare kulture su prihvaćale geocentrični sistem i tako vidjele. Astronomi i matematičari antike pratili su i mjerili položaje zvijezda i tada poznatih planeta i primijetili neke nepravilnosti. Nastajale su prve teorije ali iz geocentričnog sistema nisu mogli izaći. Grčki astronom iz 2.st. Ptolomeus stavio je također zemlju u centar svemira, a sunce mjesec i zvijezde da se vrte oko nje. Već 300 g. prije njega je Hipparhos iz Rhodosa izradio preciznu zvijezdanu kartu, primijetio lagano pomicanje zvjezdane pozadine (preceziju) i izmjerio udaljenost mjeseca i još mnogo toga čijim se tabelama Ptolomeos isto služio i proširio ih. Ptolomeosova slika svijeta je davala odgovor i na tzv.petlje na putanjama putujućih zvijezda (planeta), bila je teološki prihvatljiva i stoga je pratila znanost cijeli srednji vijek. Njegova slika zemlje kao i mnogih drugih astronoma antike je bila kugla.

Jednom sam slučajno gledao njemačku znanstvenu emisiju "Terra X" a s obzirom da se često crkva predstavlja kao zaostala iznenadilo me što je sve bilo rečeno u toj emisiji, ukratko ovako.

"O zemlji kao kugli govorilo se već u antičko vrijeme a Erastotenes ju je čak i izmjerio (sjever-jug opseg). I u samom srednjem vijeku crkva nije imala problema sa okruglom zemljom. Njemačka svetica srednjeg vijeka Hildegard von Bingen (1098-1179) 350 g. prije Kopernika u svome dijelu "Božja dijela" opisuje zemlju kao kuglu koja se vrti. Najpoznatiji stari teolog Thoma Akvinski u "suma teologika" ne stavlja pod sumnju da je zemlja kugla. Sam Kristof Kolumbo nije plovio na zapad (1492) da dokaže okrugu zemlju već je vjerovao da će naći brži i bolji put za Indiju, a preduvjet za to je kugla." Iznenadio sam se.

1578 g. Papa Grgur 13. daje sagraditi toranj u Castel Gandolfo sa kojeg su astronomi i matematičari isusovačkog reda trebali uskladiti provedbu novog kalendara. Poticao je znanost i dao je isusovsčkom univerzitetu koje postoji od 1551g. nove velike zgrade, poznati papinski univerzitet Gregoriana. Novi, Gregorijanski kalendar je uveden 1582 godine, orijentirao se na zvijezde i trebao je ispraviti kašnjenje Julijanskog kalendara. Unatoč sukoba novonastalih protestanata i katolika znanost je išla dalje kod jednih i drugih.

Zatim dolazi prekretnica, Nizozemac Jan Lipperhey 1608 pronalazi teleskop. I Galilei je kupio teleskop od Nizozemaca za svoja mjerenja. Samo nekoliko godina poslije pronalaska teleskopa vatikanska zvjezdarnica ugrađuje teleskop po njemačkom sistemu kojeg je izmislio isusovac C.Grienberger. Sistem se sastoji od dvije akse od kojih se prva postavlja u pravcu zemljine osi a druga paralelno prati ekvator. Nagib prve je različit i ovisi o geografskoj širini mjesta teleskopa a druga se neprestano pomiče kako se zemlja vrti. Sam sistem namještanja teleskopa pretpostavlja zemlju kao kuglu ili loptu koja se vrti.

Kopernik je bio svećenik, Kepler je bio protestanski teolog i mnogi drugi znanstvenici školovani su u crkvenim školama ili od profesora koji su mnogi bili teolozi. U Galileovo vrijeme učila se tada moderna astronomija i matematika a i heliocentrični sistem se učio kao jedna opcija a ne kao apsolutna istina. I mnogi drugi poznati ljudi, kraljevi, teolozi i pape iz povijesti mislili su da je zemlja kugla što nije bilo lako vjerovati jer većih dokaza nije bilo a ni Newton-ov zakon gravitacije još nije bio poznat. U 15. stoljeću Njemački grad Nürnberg je bio poznat po proizvodnji globusa. Mnogi plemići, kraljevi, kardinali i pape posjedovali su zemljin globus. Najstariji očuvani globus iz 1492 nalazi se nacionalnom muzeju u Nürnbergu. Papa Sixtus lV imao je 1477 g. globus sa označenim zemljama i natpisima. U crkvama je bilo uvijek ljudi jaka duha i otvorenih za novo a i onih koji su vukli nazad kao što je svugdje slučaj.

Također i zastupnici ravne zemlje su bili mnogi što je i logičnije, opipljivije a za obični puk normalnije. U novo vrijeme nakon Francuske revolucije mnogi utjecajni pisci predstavljaju crkvu kao staru i zaostalu, koja se protivi napretku i citiraju mišljenja starih crkvenih otaca koji su zastupali ravnu zemlju kao np. Laktanius iz 3.st koji nije mogao zamisliti da se hoda naglavačke i da kiša pada od doli prema gori na donjoj polutki zemlje. Za njega je zemlja bila kao u tabernakulu pod staklenim zvonom.

Za malog čovjeka opterećena svakodnevnim životom, glađu, epidemijama, ratovima nije ni bilo bitno jeli zemlja lopta ili palačinka a crkva mu nije ni propovijedala znanost nego poslušnost i spasenje duše. Ipak za znanstvene krugove otvorene su bile sve opcije.

U jednoj staroj knjizi od Camille Flammarion "Wanderer am Weltrand" iz 18 st. postoji preslik jednog još starijeg drvoreza koji predstavlja čovjeka koji na rubu zemlje kao okrugle ploče, naslonjen na sferu koja prekriva zemlju kao stakleno zvono na kojoj su oslikane zvijezde te probija štapom sferu i tako opipava nove prostore. Iako ova slika predstavlja znatiželju čovjeka koji želi izaći iz zastarjele slike o svijetu nedavno sam upoznat da ima onih koji se žele u takvu sliku vratiti. Zemlja pod staklenim zvonom.

Pogledao sam u Internet o čemu se radi. Začudio sam se, vode se ozbiljni razgovori o tome i čak je gospodin Elvis Duspara, najpoznatiji zastupnik ravne zemlje kod nas napisao knjigu "Krug zemaljski". Poziva se na Bibliju i one koji nisu njegova mišljenja naziva babiloncima što nije baš pristojno. Zavirio sam malo dublje u YT za vidjeti kakvi su argumenti. Iznenadio sam se koliko je raširena ta ideja ravne zemlje. I na Njemačkom području je zadnjih godina uhvatilo maha. Ima na prvi pogled ozbiljnih portala sa snimkama i razgovorima ali za razliku od naših smirenije obrazlažu i ljepše se izražavaju.

Na trenutak sam sa našao kao u krivom filmu. Ruke i noge kao posječene, cijeli svijet se pred očima srušio: što ako nas stvarno varaju?

Što ako je svijet kao što nam ga prikazuju jedna krivotvorina? Što ako je sve što nas okružuje svjesno ili nesvjesno jedna ogromna prevara? Što ako živimo u jednom umjetnom svijetu iza kojeg je stvarna istina skrivena? Ovim pitanjima počinje njemački psihijatar Manfred Lütz svoju interesantnu knjigu "Bluff". U knjizi se ne radi o ravnoj zemlji već o subjektivnoj istini, o osjećaju da je možda stvarnost sasvim drugačija, da se nalazimo u krivom filmu. Radi se i o moćnim utjecajima koji nas sputavaju da svijet vidimo realno.

Lütz spominje kino film "Truman show". U filmu se radi o jednoj medijskoj kući koja je za svoje gledatelje napravila jedan umjetan svijet. Jedan mali gradić uz more, poviše svega ogromna kupola plave boje neba i čitav tehnički aparat koji proizvodi dan i noć, povlači veliku lampu sunce, pravi vrijeme itd. U tom svijetu rodio se i živi Trumman Burbak a roditelji prijatelji, susjedi i prolaznici sve plaćeni glumci. Sav njegov život praćen je tisućama kamera a vani cijeli svijet gleda taj show koji se vrti stalno po televiziji. Svi oko njega znaju što se događa a on nema pojma već normalno živi i radi u tom svijetu. Dok se jednog dana ne zaljubi i dogode se neke stvari koje ga povuku u sumnju....

A tko su u stvari ti koji nas varaju, koji nam podvaljuju svijet kao loptu umjesto palačinke? Jesu li to iluminati, masoni, financijska elita ili neke još tajnije sile koje potječu iz starog Babilona ? Koji motiv stoji iza svega toga ?

Ne treba se zavaravati, oduvijek su postojali imperiji i sile koje su težile da stave svijet pod svoju kontrolu. Sve je to poznato u socijalnim odnosima kako u malom tako i u velikom, počevši od obitelji, plemena, naroda pa i na razini svijeta. Uvijek pitanje vlasti i kontrole. Ali što je najvažnije sve se to jednako dobro dade provoditi kako na loptastoj tako i na ravnoj zemlji.

Naravno da svatko ima prava vjerovati u ideje i zamisli po svojoj volji i da ima pravo to dokazivati i prosljeđivati svojim istomišljenicima kao i o svemu diskutirati s onima koji drugačije misle. Ipak kad se bolje posluša ravnozemljaši nemaju jedinstvenu sliku svijeta, među njima ima isto više opcija. Ne slažu se u svemu i nemaju odgovor na mnoga bitna pitanja dok s druge strane od kuglaša traže precizne naučne odgovore.

Tako jednima je zemlja okrugla a drugima nekog oblika koji nemora biti krug, nije im jasno koliko ide u dubinu ili je možda polulopta. Ne znaju gdje počinje i koliko daleko ide sfera na kojoj su obješeni sunce, mjesec i zvijezde. U takvoj slici svijeta nemogu protumačiti jednostavno kretanje sunca koje izlazi i zalazi iza horizonta jer bi se ono trebalo udaljavati, postajati manje ali nikada ne pasti ispod horizonta itd.

U potpunosti niječu gravitaciju ali ne znaju koja sila sve vuče nazad na zemlju. Pokušao sam se informirati preko interneta ali kad dođem u Hrvatsku prelistat ću knjigu od gospodina Duspare. Za sada nevidim čvrste argumenate tj. njihovi argumenti se svode na pobijanje znanstvenih argumenata u općenitom smislu kao np. " to nemože biti.....pa svi vidimo.....neka nam dokažu...u bibliji stoji..." itd.

Mislim da se u Bibliji spominje "krug zemaljski". Stari pisci koji su nadahnuti pisali knjige od kojih je sastavljena biblija nisu bili znanstvenici, nisu ni mjerili ni vagali nego su ispjevali ono što im se kroz nadahnuće otvara. Upravo prva glava "Genezis" za mene je najljepša knjiga u starom zavjetu, u stvari pjesma. Malo je neobično da je Bog prvi dan stvorio svijetlo a tek četvrti dan Sunce, izvor svjetla na zemlji. Ili da Kain prvi Adamov sin, drugi čovjek otiđe nakon ubojstva Abela u drugu zemlju i nađe sebi ženu a odakle kad je njegova mati prva žena? Ludost je to čitati kao Božji diktat. Sve što je od Boga došlo, došlo je kroz čovjeka, čak i spasenje. Milosti i nadahnuća, razvijaju se i razotkrivaju kroz čovjeka.

Svi darovi Duha odrazuju se kroz čovjeka i kroz čovjeka donose plodove. Ali zato uz ljepotu ovi biblijski textovi imaju duboku egzistencijalnu poruku za čovjeka. Isto ni znanost nije diktirana nego je čovjeku dano u zadatak otkrivati divna djela Božja. U muslimana je drugačije, njihov Kuran je direktni Božji diktat za sva vremena i pitanje ravne zemlje nije stvar interpretacije nego je istina i zabranjeno je tu išta kopati. Njihovi učitelji tu imaju veliki problem.

Ako se želi nove (stare) ideje znanstveno prikazati nije dovoljno one koji drugačije misle nazivati babiloncima, niti ismijavati tuđe argumente pa niti samo pobijati već treba svoje argumente potvrditi. Jedna teorija vrijedi kao znanstvena dok je druga dokazima ne razriješi. Treba uzeti trokut i šestar, pomučiti se matematikom i uporno pratiti, promatrati i mjeriti, upravo kako su radili astronomi stare Kine, Babilona, Egipta, Grčke i nastavili kroz vrijeme Antike, srednjeg vijeka pa sve do danas. Na nebu je sve zapisano.

Znam da ravnozemljaši imaju straha od trokuta i šestara jer su to simboli masona ali nažalost drugog puta nema. Najprije trebaju izmjeriti ekvator, na crti gdje je sunce početkom proljeća i jeseni u zenitu. Zatim trebaju brodom ploviti duž Antarktika i izmjeriti njegovu dužinu, eventualno još neku sjevernu pararelu pa usporediti. Pa i samu visinu sunca, mjeseca i zvijezda, koji su u njihovom konceptu obješeni na sferu i puno bliži, jednostavnije je izmjeriti na ravnoj zemlji nego na kuglastoj zemlji i to jednostavnom računom.

Mogu experimentirati sa viskom kao što je Foucoult u 19 st. radio. Jedan takav visak vidio sam u Pragu obješena u jednoj crkvi ali nisam ga mogao zaljuljati jer je jedan razred imao oko njega nastavu. Ako se sumnja da magnetsko polje zemlje utječe na metalni visak onda ga se može napraviti od betona. Mogu uzeti i giroskop koji se koristi u pomorskoj navigaciji kao kompas i u zrakoplovstvu kao umjetni horizont i pratiti njegovo ponašanje. Danas postoje i moderni uređaji kao Laser-Gyroscop ili Interferometer Fiber-Optic Gyroscope koji se koriste u vojnim brodovima, podmornicama i letjelicama i kojima se vrlo stabilno i precizno mjere apsolutna zakretanja u prostoru. I gravitaciju mogu provijeriti jer uteg određene mase ne teži jednako na različitim nadmorskim visinama.

Trebaju se oganizirati, napraviti svoju znanstvenu ekipu. Trebaju pričati sa starim kapetanima koji su obišli cijeli svijet, studirali zvjezdane karte, orijentirali se prema južnom križu na južnim morima i mjerili kut sjevernjače na sjevernim morima da bi znali na kojoj su parareli. Trebaju razgovarati sa pilotima koji su obletjeli mnoge dijelove svijeta ili čak poslati svog čovjeka na ISS. Trebaju i sami poduzeti put oko svijeta mjeriti i promatrati pa se onda može govoriti o argumentima. Na kraju trebaju izraditi preciznije karte i nove sisteme za navigaciju.

Dragi ravnozemljaši, dosta je mudrovanja, treba izaći iz dvorišta, zavrniti rukave jer očekuje vas veliki posao i dok se to ne napravi zemlja će i dalje biti kugla.