„Plata o plomo“ – srebro ili olovo

7. srpnja 2005 g. između 9 i 10 sati ujutro dogodio se u Londonu teroristički napad, eksplodirale su 3 bombe u Metrou i jedna u jednom autobusu uz mnoge ljudske žrtve. Nešto poslije bio je na lokalnom radiju jedan intervju sa Peter Power kojem je nešto važno izletilo iz usta. Po njegovim riječima, on je tog jutra bio jedan od koordinatora vježbe protiv terorizma sa oko 1000 ljudi u kojoj se radilo o simuliranju terorističkog napada sa 4 bombe na različitim mjestima u metrou u vrijeme jutarnje gužve. Igrom slučaja tu se vrtilo nekoliko „arapa" koji su postavili prave bombe na ta ista mjesta koje su pravo eksplodirale pa je koordinatore vježbe dovelo u zabunu te im je trebalo vremena da shvate da je stvar ozbiljna i pređu na brzo razmišljanje i brze odluke. Kakva slučajnost?

Da ponovim, planira se jedna vježba, razvije se jedan scenario, pripremi se ljude, nađu se odgovarajuća mjesta na kojima trebaju navodne bombe eksplodirati i upravo tu, za vrijeme vježbe ili u neposrednoj pripremi vrte se neki arapi koji im ljubazno iziđu ususret i postave prave bombe.

Korupcija je jedno strašno zlo i kao svako zlo počinje od malog.

Počinje od podmićivanja nižih službenika radi dodjele raznih koncesija, podjele radova u infrastrukturi ...itd. Djeca i studenti se ne mogu školovati, ni bolesni liječiti ako se nije malo podmazalo. S vremenom, s jedne strane inteligentni ali prefrigani i koristoljubivi, a s druge polupismeni i nesposobni zasjednu na odgovorne pozicije pa donose krive odluke ili u parlamentu štetne i nepromišljene zakone.

Sudske parnice se rastežu kao žvaka, a suci nepravedno presuđuju. To dalje neprimjetno vodi da su gotovo svi u igri, ima se osjećaj kao da je to opće prihvatljivo pravilo, i svatko prema svojim mogućnostima i položaju hoće štipnuti svoj dio od tog kolača. Na političkom vrhu regije i države u igri su veliki "poslovi" i nudi se ne samo novac nego vlast, ugled, dobar položaj ili različite nagrade.

Novinari i mediji vode narod na krivi trag, a policija i vojska udara po narodu umjesto da ga štiti. Sve je to poznato i iz slika koje ponekad bljesnu na TV reportažama iz trećeg svijeta.

I lobizam je postao jaki mehanizam koruptivnih sistema. Nastao je nekada tako da su se političari u predvorju parlamenta skupljali u različite interesne grupe i dogovarali se da bi kasnije u raspravama zajednički nastupali. Danas se sveo na to da velike multinacionalne firme, financ-industrija, različite nevladine organizacije i interesne grupe kupuju političare da provlače njihove interese. Odluke i zakoni se više ne donose po savjesti niti u interesu građana i naroda. Korupcije je oduvijek bilo. Još Isus u ono vrijeme tadašnju političku i religioznu vlast naziva izbjeljenim grobovima i licemjerima.

Vlast je da služi čovjeku, građaninu i narodu a ne da ga terorizira i nameće jaram.

Korupcija se vremenom razvije u jednu strukturu gdje svi imaju „putra na glavi" i svi jedni druge drže u šaci, dolazi do umrežavanja i organiziranja što se zapravo zove zločinačka organizacija ili mafija i nema nazad. Ima doduše savjesnijih i poštenijih službenika i političara, a za njih po potrebi postoji drugi lijek, ucjena, da ne vide i ne čuju ono što bi trebali vidjeti i čuti.

Ono što se korupcijom nudi, ucjenom se može izgubiti kao posao, vlast, ugled, dobra zarada a nekad i glava. Tako npr. boss kolumbijske koks-mafije Pablo Escobar imao je geslo „plata o plomo", u prevodu " srebro ili olovo" što bi značilo, ili ćeš se dati podmititi ili ti ode glava.

Sam ima na savjesti preko 30 sudaca i 500 policajaca. Ne zna se što je gore, ucjenom se postaje sam žrtva dok se korupcijom postaje sudionik, član ili u najmanju ruku simpatizer zločinačke mreže.

Još gora situacija je kad takve mafijaške strukture kontroliraju vladu, sudstvo i medije. U nekim čak tradicionalno demokratskim društvima nije više bitno tko zauzima pojedine političke funkcije, pravu vlast imaju sivi ljudi u sjeni, mafija korupcijom umrežena sa pojedinim političarima u vladama i u parlamentima. Mafijaške strukture u sjeni podižu i skidaju političare i predsjednike, financiraju predizborne borbe, kontroliraju medije i zavode mase. Izvan nacionalnih granica, međunarodno umreženi kreiraju ratove, izazivaju pučeve, otimaju resurse ili se jednostavno igraju sudbinama ljudi i zemalja.

Ovaj događaj u Londonu i slični događaji otvaraju put da zapadni čovjek iz straha za vlastitu sigurnost pristaje na to da se postupno donose zakoni koji ograničavaju njegovu slobodu. Sužava se sloboda kretanja, govora i razmišljanja, građanin postaje sve više transparentan tj, da se sve o njemu zna, pripadnost, interesi, sklonosti, hoby, da se ugrađuju čipovi pod kožu i kamere na svakom kantunu, da se plaća samo karticom pa ne možeš ni prosjaku dati ili u lemozinu a da se nezna.

Sakupljanje i trgovanje privatnim informacijama postaje svakodnevna praksa, a dostup istima internetom putem socijalnih mreža vrlo je potražno u modernim društvima. Nikad se nezna kad neka informacija može trebati da se utjecajne ljude od političara do znanstvenika pa i bilo koga drugog pritisne. To je važno oružje političke mafije i ne razlikuje se u ničem od poznatih despota kroz povijest samo sa daleko većim tehničkim mogućnostima.

Nešto više od 4 g. prije Londona, 11. dan mjeseca rujna, bližio se prema New Yorku uragan "ERIN". Javnost to nije primijetila jer ovaj put službe za zaštitu nisu smatrale potrebnim da se narod pripremi kao što je oduvijek običaj. Vojska i različite tajne službe imale su tih dana vježbe kako se ponašati kad avioni udare u WTC tj. u dva nebodera blizanca. U sklopu vježbi ostala su samo 4 vojna aviona, a ostali lovci – presretači premješteni su na Aljasku. Uragan Erin je osjetio da se sprema veće zlo od njega sama pa je gotovo pod pravim kutem naglo okrenuo desno i nastavio sjeveroistočno u pravcu Labradora.

Igrom slučaja baš tog trenutka našla se grupa od 19 muslimanskih terorista sa nožićima za tepih i ukrali su putničke avione. Letili su prilično dugo van svojih ruta, naravno nije bilo lovaca da ih presretnu, a kontrole leta su vjerojatno mislile da su vježbe, tako su u miru otimači vodili svoje avione do ciljeva. Pred 9/11 komisijom koja ga je ispitivala, general za vojno zrakoplovstvo Larry Arnold je izjavio kako je NORAD (North American Aerospace Defense Command) bio upravo u vježbi koja ih je sve zaokupila kad je dobio cedulju da su avioni oteti. On je odmah upitao svoje suradnike jeli je u planu vježbe isto otmica aviona i tek onda mu je postalo jasno da je stvar ozbiljna. Naravno, već je bilo kasno. Nevjerojatno kakva sličnost sa onim kasnijim događajem u Londonu.

Jedan od aviona boing 757, let br. 93 nije uspio naći cilj pa je pao kraj Shanksville, Pennsylvania. Ako tražite slike, naći ćete samo jednu rupu u zemlji, čak ni dijelovi repa koji najčešće prežive ne može se vidjeti. Drugi avion, isto boing 757 je udario u Pentagon, najjače čuvanu kuću na svijetu koja ima čak vlastite protuavionske raketne sisteme u slučaju da svi drugi sistemi obrane zakažu. Ni tu nije rep preživio, ni dijelovi motora koji su od titan-čelika koji podnosi temperature preko 3000 stupnjeva.

Što više prozori zgrade u blizini udara su ostali čitavi. Nekoliko slika koje su dane na pritisak javnosti, od možda najbolje kamerama ograđene kuće na svijetu, ne pokazuju gotovo ništa. Sve video snimke od 86 kamera raspoređenih oko Pentagona odmah je zaplijenila FBI. Ostala je samo oko 5m široka rupa u kojoj je nestao boing sa 38 m raspona krila zajedno sa dva ogromna razmaknuta motora na njima.

Ostala 2 aviona, letovi br. AA11 i UA175 udarili su, kao što svi znaju, u tornjeve blizance od 110 katova ili 415 metara visokih bez antene, jedne od najvećih nebodera na svijetu. Na slikama i video snimkama lijepo se vidi kako veliki putnički avioni od aluminija, zajedno s repom ulaze kao u maslac u ogromne građevine od gusto raspoređenih čeličnih nosača kvadratnih profila od 6 cm debelih stjenki međusobno povezanih čelikom i betonom. Sjeverni toranj je pogođen u gornjem dijelu oko 8h 46m a južni također u gornjem dijelu u 9h 03m uz ogromni plamen. 3 000 ljudi je izgubilo život na grozan način.

Gerhard Wisnewski, kojeg prati etiketa teoretičara urote, iznenađen je brzinom kojom su se našli krivci. S obzirom na povezanost ovih napada, širinu prostora, osiguravanje tragova, suradnje s stranim tajnim službama itd, oni su za manje od 6 sati identificirali krivca - Bin Laden i njegova banda od 19 agenata.

On navodi kako ima više udruženja znanstvenika koji se ovim problemom bave ali izgleda nemaju odjek u javnosti, snijeg od jučer, reklo bi se. Tako Steven E. Jones prof. Physik Univ.Utah navodi u dokumentu "Why Indeed Did the WTC Buildings Collapse" da sve ukazuje na kontrolirano rušenje nebodera blizanaca WTC 1 i 2 .

Što ga najviše začuđuje je to da ima još jedan veliki neboder, naime WTC 7, koji uopće nije pogođen avionom, a pao je do temelja, na isti način u 6,5 sekundi.

Navodi da se nije ni prije ni poslije dogodilo da neboder čelične konstrukcije izgubi stabilnost i pade do temelja zbog požara te navodi primjere: Caracas (Venecuela) 16.10.2004 dupli neboder, 221 m visok, gorio je 17 sati od 34 kata preko više od 20 katova do krova; Madrid 12.2.2005g. Windsor Tower 106 m, gorio je 24 sata od 21 kata do krova, izgorio je gotovo cijeli i ostala su samo rebra tj. čelična onstrukcija. I sam WTC1 je gorio u veljači 1975 između 9 i 15 kata preko 3 sata.

Švicarac, povjesničar za noviju povijest dr.Daniele Gansert, koji se također bavio tim problemom, imao je problema zbog toga jer je američka vlast preko ambasade prijetila fakultetima gdje je predavao da mogu izgubiti ugled pa je ostao bez posla te sad vodi svoj vlastiti institut. On broji avione i nebodere i kaže dva aviona a tri do temelja razorena nebodera. On navodi kako je tzv. Bushova komisija ispitala slučaj i 2004 izdala službeni dokument sa 600 strana „The 9/11 commission report" i tu jednostavno zaboravila treći neboder WTC7, onaj kojeg nije pogodio avion.

Kao povjesničar istraživao je izvješća o WTC7 i našao kako je BBC World toga dana na vijestima objavio kako je WTC7 pao što je i istina jer je pao točno u 17 h i 20 min. Potkrala se samo jedna greška, a to je što je vijest objavljena 20 min. prije tj. u 17 sati. Kakvo proroštvo! Ja sam jednom davno naišao na video gdje reporter uživo objavljuje pad WTC7 a iza leđa se isti vidi. WTC7 je upola manji od nebodera blizanaca ali nešto širi, imao je 47 katova i bio je visok 186 metara. Bio je solidne čelične konstrukcije sa 80 glavnih nosača a pao je, što se vidi na snimkama, kao da četiri gornja kantuna pritisneš istovremeno prema zemlji u nekoliko sekundi. U njemu su bili uredi važnih državnih službi među kojima ministarstvo obrane i CIA, koji što je poznato ne drže svoje urede u daščari.

Jedna vrlo lijepa I temeljita analiza je od dr.Judy Wood. Ona je je sudski znanstvenik „forensic scientist" i inžinjer iz više područja, mehanike, materijala i gradnje sa 35 g. iskustva na području procjena i analiza u nesrećama i katastrofama. Ona kaže da ne vjeruje da je državna uprava kriva za ono što se dogodilo ali isto ne vjeruje da nije kriva. Ono što se tog dana dogodilo nije stvar vjere nego trijezne analize događaja sa dokumentima, izjavama i tragovima koji pred sudom važe. Ona je neposredno poslije događaja, napravila sudski studij, privatno tj. ne po narudžbi vlasti, u kojoj je detaljno analizirala preko 40 000 slika, 100 videa i mnoštvo svjedoka pa sve do poremećaja magnetskog polja zemlje i seizmološke zapise o podrhtavanju tla. Velikim dijelom je i objavila kao knjigu „where did the towers go" (gdje su nestali tornjevi). Dio toga može se naći na njezinoj stranici "drjudywood.com".

Njeno najvažnije pitanje u tome je gdje je nestao materijal od srušenih nebodera? Tu se radi o oko 1 milion tona materijala u ova dva nebodera. Ogromna čelična konstrukcija, betonske ploče i zidovi, ogromne površine staklene i aluminijske fasade, na desetke tisuća ormara, pisaćih stolova,...sve je palo dolje, a na tlu gotovo ništa. Sve to se najvećim dijelom već u padu pretvaralo u prašinu, tako sitnu da je nošena vjetrom. Nevjerojatno je da auto hitne pomoći koje je stajalo na ulici ispred nebodera upola viri iznad obrušenog materijala, gotovo neoštećeno. Niki Kross, jedan od preživjelih vatrogasaca koji su se zatekli na stubištu 6 kata sjevernog nebodera kad se iznad njih preko 100 katova urušilo, priča kako su se opipavali jesu li još živi, kad se odjednom prašina slegla, a iznad njih sunčano plavo nebo.

Dr. Judy Wood je napravila veliku studiju ali način na koji je sve izvedeno je njoj nepoznat. Nisu u pitanju ni avioni niti ijedna od klasičnih načina rušenja i pretpostavlja da jedna grupa ljudi ili neke tajne službe imaju pristup nekoj nama nepoznatoj tehnologiji, "nepoznatoj energiji" ili "slobodnoj energiji".

Dimitri A. Khalezov, bivši ruski oficir specijalne jedinice br.46179 ministarstva obrane koja je bila odgovorna za ruski atomski arsenal, znači od proizvodnje i kontrole do špijuniranja međunarodnih atomskih aktivnosti, pokusa i ugovora. Po njegovim riječima ispod ova dva nebodera bile su male atomske bombe oko 77 m ispod razine zemlje ( 50 m ispod temelja). Po tada važećim odredbama za New York i Chicago, jedan od uvjeta da se dobije dozvola gradnje tako ogromnih zgrada bilo je ugradnja systema da se mogu u slučajevima katastrofa pravilno razoriti, implozivno i sa najmanjom štetom za okolne objekte jer takve zgrade čelične konstrukcije su praktički neuništive normalnim metodama. Ovakav način termo nuklearne podzemne eksplozije dovodi do razaranja materijala u pašinu što je i najznačajnija pojava kod pada svih 3 nebodera i što je vidljivo na brojnim snimkama. Bljesak i toplinski udar nisu izraženi kao što je slučaj kod nadzemnih bombi a i radijacija je neusporedivo mala. Jedino se osjeti lakši potres.

Naravno da je teško vjerovati u atomsko miniranje ali 60-tih godina, onda kad su neboderi građeni (završeni su 1972-73) znanstvenici su se igrali sa atomskim bombama. Bile su zamisli o korištenju snage atomskih bombi za gradnje velikih luka, u rudnicima ili za grijanje i sl. U blizini Las Wegas-a, testiranje atomskih bombi je postalo turistička atrakcija koju se moglo promatrati iz sigurne udaljenosti sa tamnim naočalama. Između 1952 i 1962 samo je tu ispaljeno 253 nuklearne bombe, oko svaka 3 tjedna jedna. Sa podzemnim bombama je također puno eksperimentirano. Prva, projekt "Rainer" je pukla u pustinji Nevada 19. 9. 1957, 10 sati ujutro u vulkanskom brdu gdje su zaključili da je bombu moguće obuzdati da izvrši korisnu eksploziju uz najmanju štetu za okolinu. Po ugovoru između USA i SSSR-a od 1967 g. ne smiju se u civilne svrhe koristiti veće bombe od 150 kT. Za usporedbu, Hirošima bomba od 20 kT je bila 7 puta slabija.

Novinari su ubrzo počeli koristiti izraz "Ground Zero" i danas kad se to spomene misli se na ovo mjesto gdje su neboderi blizanci stajali. Izraz "ground zero" do 2001 u engleskim rječnicima ima nedvosmisleno značenje mjesta gdje su atomske bombe eksplodirale. Nakon ovog događaja, u svim poslije izdanim rječnicima ovoj riječi su dodana još više drugih značenja.

Da se prisjetimo po svakoj strani 59 stupova kvadratnih profila, 6 cm debljine čelične stjenke, gusto raspoređene i povezane, a unutrašnja jezgra zgrade sa 47 još jačih nosača koje jedva 2 čovjeka mogu rukama obuhvatiti. Da aluminijski avioni probijaju kroz čeličnu konstrukciju kao u maslac i da zapaljeni kerozin čelik i beton pretvore prašinu to više ne vjeruju ni mala djeca.

U međuvremenu je stvar sređena na kaubojski način. Krivac, Bin Laden je pronađen i 2. Svibnja 2011, specijalnom akcijom „Neptune's Spear" uz sudjelovanje helikoptera ubijen. Mrtvo tijelo mu je odneseno na nosač aviona i na brzinu bačeno preko strane nosača aviona u more.

Žurilo im se, možda im se pokvario frižider? U najmanju ruku javnosti je takva priča ispričana, akcija je izvršena genijalno, brzo i efektivno kako samo američki specijalci mogu, čak je i napravljen i film „Zero Dark Thirty". Nije bilo ono uobičajeno "živ ili mrtav" nego smo mrtav jer mrtvi ne govore. Cilj svega toga je zapravo brisanje svih mogućih tragova i nitko ne može potvrditi da je Bin Laden mrtav, ubijen, nitko nije njegovo tijelo identificirao, nisu bili prisutni mediji a nije bilo ni obdukcije.

Želio sam par riječi reći o korupciji pa da onako usput još nešto spomenem. Larry A. Silverstein, jedan od najjačih trgovaca nekretninama sa dobrim vezama u visokoj politici već je posjedovao WTC7 a 24. 07. 2001, nepuna 2 mjeseca prije ovog događaja, kupio je ova dva velika nebodera blizanca i dobro osigurao od udara aviona. Vjerojatno je imao velike planove ali iznajmljivanje prostora je postalo teže jer su zgrade opterećene vatrootpornim azbestom kojim je kompletna čelična konstrukcija obložena. Kao što se zna, azbest uzrokuje rak, a po novim standardima mora se sanirati što je ogroman trošak. Nakon pada ova dva nebodera zbog navodnog udara 2 aviona dobio je odštetu od 4,7 milijardi dolara.

Uobičajeno je kad se dogode stvari gdje politika ili vojska zakažu da se daju ostavke ili odgovorni ljudi smjene ali u ovom slučaju bilo je obrnuto, nekoliko odgovornih visokih oficira bilo je poslije unaprijeđeno kao np. generali zrakoplovstva Richard B. Myers i David F. Wherley Jr. Zamislite, nagrađeni i unaprijeđeni što nisu procijenili stanje i obranili zemlju iako su imali na raspolaganju svu modernu obavještajnu mrežu i vrhunske tehničke uvjete za obranu.

U međuvremenu trećina amerikanaca ne vjeruje više u službenu verziju događaja 9/11 ali još uvijek veći dio pritisnut svakodnevicom ne razmišlja više o tome. Trebali bi, jer poslije toga je nastao novi osjećaj za dobro i zlo, a pojmovi sloboda i sigurnost su nanovo definirani. Događaj je utjecao na američku unutrašnju i vanjsku politiku kao i na novi način vođenja ratova. Rat u Afganistanu, koji je započeo već 7. listopada 2001 kao rat protiv terorizma, pokrenule su SAD i V.Britanija kao odgovor na 11/9. Drugi Irački rat, bombardiranje zemlje i skidanje Sadama Huseina, također pod izlikom protiv terora kao preventivni rat. I drugi ratovi, pučevi i tzv. arapska proljeća povezani su na neki način sa borbom protiv terorizma što je sve započelo sa događajem 11. Septembra.

U zemlji gdje sudstvo i policija nisu korumpirane brzo bi se pravi krivci našli. U zemlji gdje političari i tajne službe nisu korupirane ovako nešto se uopće nebi dogodilo. Korupcija razara temelje društva.

Kao i ovi neboderi iz kojih se satima pušio gusti dim prašine dok nije sve palo i pretvorilo se u ništa, tako i korupcija nagriza društvo dok ništa više zdravo i čvrsto ne ostane te sve ode u prašinu. A sve je nekada davno počelo sa plavom kuvertom.