„Killers of the Flower Moon“ označava 27. po redu film redatelja Martina Scorsesea, te sedmu suradnju s Leonardom DiCaprijom.
Ubojice cvjetnog mjeseca (Killers of the Flower Moon)
Ova povijesna drama inspirirana je stvarnim događajima zabilježenim u knjizi Davida Granna „Killers of the Flower Moon: Oil, Money, Murder and the Birth of the FBI“. U okrugu Osage u Oklahomi ranih 1920-ih otkrivena su velika nalazišta nafte i Osage Indijanci kojima pripada ta bogata zemlja počeli su tajanstveno umirati, na što je uskočio FBI. Inače, sama istraga bila je prvi pothvat novoosnovanog FBI-ja, predvođen J. Edgarom Hooverom.
Kako Scorsese voli raditi stvari na veliki način, ne iznenađuje da film odlikuje niz brojevnih rekorda, kao što su činjenica da je s troškom od 200 milijuna dolara ovo postao najskuplji biografski film u povijesti, donoseći i najveću plaću za DiCaprija (30 milijuna dolara); također, sam film traje 206 minuta, što ga čini drugim najdužim Scorseseovim filmom (kraći je od „The Irishman“-a za samo 3 minute).
Da ne bi bilo kako se tu radi samo o brojkama, „Ubojice cvjetnog mjeseca“ udružile su i snažnu glumačku postavu, predvođenu Lily Gladstone koja glumi Indijanku Mollie, te Leonardom DiCaprijom, njenim sumnjivim bijelim suprugom Ernestom.
Ernestova ujaka Williama glumi Robert De Niro, koji je za ovu ulogu nominiran za najboljeg sporednog glumca. Što se tiče ostalih nominacija, tu je povela Gladstone s onom za najbolju glumicu te Scorsese za najbolju režiju, a DiCaprio je ostao zakinut. U svakom slučaju, De Niro nema šanse za pobjedu protiv Roberta Downeyja Jr.-a („Oppenheimer“), a Oscar za najbolju glumicu sigurno će pripasti ili Gladstone ili Emmi Stone („Poor Things“).
„Ubojice cvjetnog mjeseca“ je klasični Scorseseov film koji se bavi složenim temama kriminala, obiteljskih odnosa, religije i osobnih teškoća. Prepoznatljiv je i po sporijem ritmu koji ipak nije zašao u dosadu, bez obzira na trajanje filma. Opet se naravno oslanja na svoje dobro poznate kolege kao što su DiCaprio i De Niro, koji su odlični u onome što rade i neprestano proizvode dobre filmove. Na kraju krajeva, to je glavni epitet koji se prišiva ovome filmu – dobar. Što mu onda nedostaje da bi bio odličan?
Nedostaje novina, svježih i neočekivanih ideja. Sam je Scorsese u jednom intervjuu priznao da mu godine uzimaju danak što se tiče snimanja filmova te da je zabrinut za filmsku kulturu i činjenicu da se filmovi dijele na sve više različitih žanrova, za svaki od kojih se stvara određena podržavateljska skupina kojoj se ne mora sve sviđati.
Odraz je to njegova straha kako mu se vrijeme bliži kraju, iako se to ne bi reklo s obzirom na veličinu njegove svjetske „klike“ i dokaz da je još uvijek jedan od najpoznatijih aktivnih redatelja na svijetu, iako je zakoračio u deveto desetljeće. Bez obzira na svoje strahove, Scorsese još uvijek ne prepušta svoju redateljsku palicu, čak i ako priča tuđe priče. Točnije, iako su Osage Indijanci bili uključeni u stvaranje „Ubojica“ i scenarij se mijenjao sukladno njihovim sugestijama, činjenica je da se u filmu radi o iskorištavanju domorodačkih Indijanaca od strane bijelaca. Upravo se isto događa s promocijom ovog filma – Scorsese je kao svjetski poznati redatelj dao filmu na popularnosti i omogućio platformu indogenoj glumici kao što je
Gladstone kako bi podigla svijest o prošloj i trenutačnoj bjelačkoj nepravdi, ali pod koju cijenu? Nije bilo na Scorseseu da ispriča ovu priču, ali činjenica je da „Ubojice“ nažalost ne bi postigle toliki uspjeh da ih je režirao neki drugi manje poznati ili indijanski redatelj. Zar nam ova situacija nije dosadila?
OCJENA: 7/10
VJEROJATNOST ZA POBJEDU: visoka (pobjedu će odnijeti nijanse između Nolanovih i Scorseseovih pristaša)
-
1
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0