Ususret Oscarima: Maestro

Ovo nije još samo jedan biopic (biografski film) o poznatoj osobi. Ili možda jest?

Maestro (Maestro)

Ova biografska drama drugi je film snimljen pod redateljskom palicom glumca Bradleyja Coopera. Okosnica radnje je život svjetski poznatog skladatelja i dirigenta Leonarda Bernsteina (Cooper), s posebnim naglaskom na njegov odnos sa suprugom Felicijom (Carey Mulligan).

Počnimo s dobrim stvarima: Carey Mulligan. Vjerojatno jedina svijetla točka u ovom filmu, Mulligan je dala sve od sebe kako bi što vjernije prenijela na ekran duh i osobnost Felicije Bernstein. Poznata je informacija da je Bernstein bio homoseksualac, ali je Felicia prihvatila njegov način života i ostali su u braku, pod uvjetom da on svoje veze drži u tajnosti. Upravo je ta rastrganost između ljubavi prema suprugu i njegove indiferentnosti ono što Mulligan donosi filmu, nerijetko odavajući dojam kao da je jedina koja zna svoj posao. Za svoju ulogu je nominirana za Oscara za najbolju glumicu, ali nije izgledno da će odnijeti zlatni kipić. 

A sad one loše: najveći problem samog filma je njegova povezanost s Bradleyjem Cooperom. Za posao redatelja „Maestra“ razmatrani su Martin Scorsese i Steven Spielberg, ali nakon što im je Cooper pokazao svoj prijašnji film „Zvijezda je rođena“, oba su odustala od te ideje, zauzeli su mjesta producenata i redateljsku palicu prepustili Cooperu pod izlikom da će on to napraviti bolje. Sada je očito da su odmah shvatili u što bi se uvalili, te su na vrijeme napustili projekt. Zašto? 

Krenimo od same ideje za film i što je Coopera potaknulo da režira i glumi u biografskom filmu o židovskom skladatelju. U jednom intervjuu izjavio je da su ga za život Leonarda Bernsteina zainteresirale općenita opsjednutost dirigiranjem odmalena, te scene u „Tom i Jerry“-ju kad mačak Tom dirigira… Može se zaključiti da je protagonist ovog filma mogao biti bilo koji svjetski poznati redatelj, ali izgleda da je Coopera privukla ljubavna kontroverza koja je pratila Bernsteinov život.

Ukratko, Bradley je samo htio glumiti maestra. 

Kad se u startu u snimanje krene s tako slabim poticajem, rezultat je isprazan, vizualno lijep film koji zapravo nema što za reći. Pogledavši film, zapravo shvaćamo da nismo naučili ništa (novo) o glazbi, maestralnosti, Bernsteinu, te što ga je činilo vrhunskim skladateljem ili odličnim dirigentom. Bernstein je inače bio i poliglot, te mu je poznavanje 5 svjetskih jezika omogućilo dublje povezivanje s drugim glazbenicima i publikom iz različitih kultura i svih dijelova svijeta, no ta njegova strana nije nam uopće pokazana. Ne daju nam se odgovori na probleme roditeljstva i pitanja seksualnosti. Ne razumijemo ni pozadinu njegova braka s Felicijom, koji je trebao biti tematski orijentir samog filma. Sve nekako lebdi na površini, doduše otmjenoj.

Cooper je za svoju ulogu u „Maestru“ nominiran za najboljeg glumca, što opet dokazuje da je ovo još samo jedan Oscar bait. To potvrđuje i činjenica da je film nominiran za najbolju kinematografiju, što ne iznenađuje jer se u tu kategoriju inače svrstavaju filmovi koji su djelomično ili potpuno snimljeni u crno-bijelom. Tako je i „Maestro“ s pokušajem crno-bijelog snimanja dobio svoju nominaciju, a da s tom vrstom kinematografije nije postigao nikakav kontrast boja ni dramatično sjenčanje, samo je učinio film težim za gledanje. Isto je postignuto i s čudnom montažom i kidanjem scena, gdje je teško pratiti što se događa. Na samom kraju, najsmješnija je nominacija za najbolju šminku i frizuru, uzimajući u obzir da je Cooper po izlasku filma optužen za Jewface zbog korištenja prostetičkog nosa. Sve u svemu, zaključak je da je „Maestro“ podbacio u svakom smislu, jednostavnim neiskustvom svog redatelja.

OCJENA: 3/10 (dvije zvjezdice idu Carey Mulligan, a jedna za kostimografiju)
VJEROJATNOST ZA POBJEDU: mala (nadajmo se)