Ususret Oscarima: Uboga stvorenja

U ovom predzadnjem članku serijala nominiranih za Oscara bavimo se jednim od favorita za najbolji film, najnovijim uratkom Yorgosa Lanthimosa.

Uboga stvorenja (Poor Things)

Ova avanturistička drama prikazuje drugi život Belle Baxter (Emma Stone), mlade žene koju nakon samoubojstva oživi briljantni netradicionalni znanstvenik dr. Godwin Baxter (Willem Dafoe). Pod njegovom zaštitom, Bella gladno upija stari, a opet potpuno novi svijet pred sobom. U želji da što prije otkrije čari novootkrivenog života, Bella pobjegne sa sumnjivim odvjetnikom Duncanom Wedderburnom (Mark Ruffalo) i slobodna od predrasuda, napokon živi punim plućima.

Kao i mnogi prijašnji Lanthimosovi filmovi, poput „Jastoga“ ili „Ubojstva svetog jelena“, i ovaj se bavi temama apsurda, nelagode, društvenog konformiteta i mračne strane društva, ali prije svega pokušavajući se reklamirati kao slavlje ženske snage.

Ipak, unatoč odličnim recenzijama od strane kritičara, „Uboga stvorenja“ zaradila su i negativne reakcije zbog naoko eksploatirajuće prirode scena golotinje i seksa u filmu, navodeći kao razlog „zabrinjavajuće pitanje pristanka“, s obzirom da Bella praktički ima mozak djeteta. 

Ovaj film, koji je zaradio nadimak „ženske verzije Frankensteina“, podbacio je upravo u pokušaju prikaza glavnog lika kao feministkinje, prikazujući krajnju objektivizaciju žena. Očito je da su „Uboga stvorenja“ muška fantazija, a Bellin lik je bolni rezultat muškog uma. Zašto? Kao prvo, ženska tjelesna autonomija je toliko ograničena da Bella niti samoubojstvom ne može osigurati kontrolu nad svojim životom i tijelom.  

Usto, Lanthimosova verzija seksualne slobode oslanja se na ideju da je najmoćnije što žena može napraviti bezumno se ševiti, što Bella većinu vremena i radi. Njen period razvijanja trebao bi biti navodna pobuna nad Baxterom (kojeg naziva ocem) i odbacivanje muškaraca koji su je samo htjeli podčiniti, no na kraju se pretvori u sjenu vlastitog oca, preuzimajući posao koji ju je sam lišio slobode, živeći na istom starom mjestu, radeći isto što i on s njegovim starim učenikom i kućnom pomoćnicom.

U početku filma bilo je lako zavoljeti Bellu radi njenog nepoštivanja ustaljenih društvenih normi, znatiželje, te želje za postizanjem pravde. Zanimljivo je također bilo u jednoj sceni vidjeti kako tako svježa, nevina Bella saznaje o okrutnom svijetu oko sebe, o gladi i siromaštvu i kako je to pogađa, ali nažalost ta tema društvene nejednakosti samo je načeta i dalje se u filmu ne razrađuje.

Možda je cilj antiklimaktičnog kraja „Ubogih stvorenja“ bio pokazati kako Bella, usprkos svom revoltu prema „uglednom“ društvu, nije bolja od ostalih, te da nam je svima sudbina postati bića koja gledaju samo na svoj interes, neuspješna u razbijanju kalupa koje nam je društvo nametnulo. Ipak, nije sigurno da je ovo bila namjerna poruka, posebice u promoviranju samog filma. Za jedan navodno feministički film (koji, usput, ni ne spominje ženske teme kao što su npr. menstruacija), poprilično je očito da se radi o muškoj ideji ženske seksualnosti i oslobođenja. Bez obzira na svoj pokušaj otkrivanja Belle Baxter kao individualne osobe, „Uboga stvorenja“ još uvijek prikazuju žene kao ništa doli objekte.

Što se tiče nominacija za Oscara, „Uboga stvorenja“ ulaze u top 3 moguća dobitnika, uz „Oppenheimera“ i „Ubojice cvjetnog mjeseca“. Ruffalo je također nominiran za najboljeg sporednog glumca, što je iznenađujuće jer mu uloga nije posebno pamtljiva. Uz poprilično loše odglumljen britanski naglasak, ostaje mišljenje da bi uloga Duncana ipak bolje legla nekom drugom glumcu. Na kraju, velika je vjerojatnost da će Emma Stone ponijeti kući kipić za glavnu glumicu, ne zbog toga što je sasvim solidno odglumila dijete u tijelu odrasle osobe, već čisto iz razloga što će jedan dio ljudi (krivo) shvatiti ovaj film kao primjer ostvarivanja ženskih prava, a drugi dio će njenu pobjedu pripisati svima poznatom neshvaćenom Lanthimosu.

OCJENA: 7/10
VJEROJATNOST ZA POBJEDU: visoka