Ususret Oscarima: Zona interesa

Večer uoči dodjele prestižne nagrade Oscar došli smo i do zadnjeg članka serijala posvećenog nominiranima za najbolji film. U nastavku čitajte o „Zoni interesa“ te mojim predviđanjima, a Oscare gledajte na HTV1 s početkom u 23:20h.

Zona interesa (The Zone of Interest)

Inspiriran stvarnim zapisima, film Jonathana Glazera prikazuje obiteljski život Rudolfa Hössa (Christian Friedel), najdugovječnijeg zapovjednika koncentracijskog kampa Auschwitz. 

Naslov filma odnosi se na naziv koji je Treći Reich koristio za površinu od 40km2 oko samog Auschwitza, a na tom području iza zida kampa živjela je Hössova obitelj. Fokus „Zone interesa“ je mikroskopski pogled u život te nacističke obitelji koja gradi život iz snova za sljedeću generaciju, u lijepoj kući s velikim vrtom. Jedina zabrinjavajuća vizualna sugestija je neprestano sukljanje dima iz dimnjaka u kampu. Ponekad će taj pepeo koristiti kao gnojivo za cvijeće u vrtu, koje donosi jedine vesele boje u cijelom filmu.

Ipak, pravi horor „Zone interesa“ je u tonskom dizajnu koji donosi neminovan i gromovit vrtlog boli i terora, implicirajući na svaku vrstu patnje koju su proživjeli više od milijun Židova između 1940. i 1945. pod nacističkim režimom. 

Iako je za film snimljen potpuni soundtrack, Glazer je odlučio u većini scena ne koristiti glazbu, oslanjajući se na zvuk i tonski dizajn kako bi prikazao horore koji se izvan kadra odvijaju u Auschwitzu, te boje i odsustvo boja kako bi evocirao emocije i pojačao sveukupni doživljaj filma. 

Glazerova namjera nije senzacionalizam ili surovo prikazivanje zločina, već potpuna suprotnost – daje nam uvid u svakodnevicu jednog muškarca, muža i oca, koji svoj posao shvaća samo kao posao. Höss, kao i njegova supruga Hedwig (Sandra Hüller), čije su najveće brige što će nositi i gdje će putovati, ne shvaćaju kako ih život uz koncentracijski kamp mijenja. Ali, gledateljima se daje uvid u neke od problema takvog života koji se najjasnije očituju u ponašanju njihove djece: jedna od kćeri mjesečari i svake se večeri budi u drugom dijelu kuće, očajno propitkujući za zarobljene, dok se stariji sin voli igrati zaključavanjem mlađeg brata u staklenik.

Na kraju krajeva, pretposljednja scena pokazuje nam Hössa kako povraća u mračnom hodniku, netom nakon što se pitao bi li uspio plinom ugušiti cijelu sobu veselih kolega nacista na jednoj od brojnih zabava koje posjećuje svojom radnom zaslugom. „Zona interesa“ završava scenama Auschwitza danas, koji je sada memorijalni centar i muzej. Nekoliko radnica u muzeju čiste hodnike kampa koji su nekad bili prekriveni debelim slojem pepela, istog pepela koji je služio Hössovim ljubičicama. Usisavaju prolaze uz vitrine u kojima se nalaze raspadajuća odjeća, ugravirani kovčezi te nepregledna planina cipela koje su nekad pripadale tisućama Židova, Poljaka i ostalih zatvorenika, ne tako davno. 

Na taj način, Glazer tjera publiku da održi poveznicu s prošlošću i izrazi svoje emocije, ostavljajući sam kostur tog dijela povijesti, uvjeravajući nas da je to jedino što trebamo vidjeti kako bi nam sve bilo jasno.
Iako je za „Zonu interesa“ (kao i za „Anatomiju pada“) malo vjerojatno da će osvojiti Oscara za najbolji film, zasluženo bi bilo da ponese druga dva: onaj za najbolji međunarodni film te za najbolji zvuk.

OCJENA: 8/10
VJEROJATNOST ZA POBJEDU: mala

U nastavku možete vidjeti moja predviđanja za pet najpopularnijih oskarovskih kategorija, a isti prazni glasački listić možete preuzeti sebi za razonodu uz emisiju uživo. Uživajte u ovoj filmskoj večeri!