Noć za horore: „Bezgrešna“ vs. „Late Night With the Devil“

Bezgrešna (Immaculate)
Posljednji uradak trenutačno možda najpopularnije holivudske glumice Sydney Sweeney stavlja je uz bok slavnim kraljicama vriska kao što su Mia Goth te Jenna Ortega. U „Bezgrešnoj“, Sweeney glumi mladu časnu sestru Ceciliju koja prihvati poziv za život u idiličnom samostanu u Italiji. Naizgled spokojno okruženje i susretljive kolegice kriju stravičnu tajnu koja poziva Ceciliju na otkrivenje i suočavanje s njenim najvećim strahovima.

Sweeney je odradila audiciju za ovaj film još davne 2014. godine kad je imala tek 17 godina. Ali, od projekta se odustalo, a njoj se očito toliko svidio da je kasnije preuzela ulogu producentice, kupila i prepravila scenarij te uz pomoć financijera prodala film produkcijskoj kući Neon. Sweeney je u Italiju povela i svoje bake, koje su u nekoliko scena glumile časne sestre u pozadini.

Kao što se i sama radnja zbiva u Italiji, snimanje ovog filma odvijalo se na raznim lokacijama u Rimu. Ta crkvena scenografija i marijanska ikonografija možda su najjači aspekt „Bezgrešne“ – gotovo je svaka scena filma jedna renesansna slika, umjetničko djelo samo po sebi. Tome pridonose i pozadinski zvuci crkvenog zbora popraćeni žičanim instrumentima tipičnim za duhovnu glazbu, poput citre i psalterija.

Iako vrlo dobro promišljeni, kinematografija i soundtrack ipak ne mogu spasiti „Bezgrešnu“ od nažalost preplitkog i neoriginalnog scenarija. Napetost je u ovom filmu vidljiva jedino u trenucima jump scare-ova, a Sweeney, iako odlična u trenucima skrike i scena visokog intenziteta, nažalost još uvijek nije dovoljno uvjerljiva u tihim prizorima, kad je potreban prikaz potisnutih emocija te konkretnije iznošenje teksta. 

Možda je jedan od problema i samo kratko trajanje filma – u doba kad blockbusteri poput „Oppenheimera“ ili „Ubojica krvavog mjeseca“ drže publiku na sjedalima po 2.5-3 sata, zašto se i hororima ne bi moglo omogućiti isto, posebice ako se radi o dubljoj temi, a ne pukom ubacivanju jump scare-ova i prodaji žanra za široke mase? Usto, „Bezgrešna“ je imala jako dobar casting i doista se osjetio manjak dubine kod sporednih likova kao što su velečasni Tedeschi (Álvaro Morte) te sestra Gwen (Benedetta Porcaroli), čije bi pozadinske priče i motivacije zasigurno ojačale sam scenarij.

Kad se sve zbroji, „Bezgrešna“ se previše trudi predstaviti se kao još jedan hororčić koji će privući hrpu tinejdžera u kino i brzo pasti u zaborav. A zapravo, premisa filma je sadržavala dovoljno mašte za puno strašnije i groznije scene, koje su nažalost tek načete na samom kraju filma. Priča je tu, religijska pozadina (koju je uvijek zanimljivo gledati kroz leću horora) također, ali nedostaje egzekucija. Sydney Sweeney je neloša u ulozi final girl junakinje, ali zaključak je da je „Bezgrešna“ ipak površinski odrađen film, bez onih pravih užasavajućih scena kakve bi jedan horor danas trebao imati.

OCJENA: 6/10

Late Night With the Devil

Radnja ovog dugo iščekivanog horora odvija se jedne noći 1977. tijekom kasnovečernje epizode talk show-a  Night Owls uz voditelja Jacka Delroyja (David Dastmalchian). U borbi da poveća gledanost i nadmudri svog najvećeg protivnika, Jack na Noć vještica dovodi posebne goste koji će emisiju vrlo brzo odvesti na krivi put.

Redatelji Colin i Cameron Cairnes za ovaj su film bili inspirirani opasnostima i nostalgijom koje su za njih predstavljali noćni talk show-ovi 70-ih i 80-ih, a njihov su prijenos uživo ukomponirali s nadnaravnom atmosferom i panikom koja se vrtjela oko ideje sotonizma kako bi postigli jedinstven horor efekt. Treba im se priznati da su u tome više-manje uspjeli: format filma kao epizoda emisije na koju možete naići dok navečer ležite na kauču i vrtite po TV programima je inovativan i osvježavajuć.

Ipak, „Late Night With the Devil“ na trenutke se bori s pronalaskom svog mjesta između tipičnog narativnog te found-footage horora – mješavina snimki uživo i realizma koji se javlja kad se kamere ugase donosi nekakvu vrstu napetosti, ali isto vodi i do nejasnog kraja.

Također, film je po izlasku naišao i na veliku kritiku što se tiče upotrebe AI-ja za promidžbene poruke koje se javljaju u pauzama emisije. Scenografija i kostimografija za ovaj film bili su pun pogodak, kao i horor efekti tipični za 80-e, a inspiracije za stare TV reklame mogu se naći u raznim emisijama iz prošlog stoljeća, stoga je čudno zašto su se okrenuli umjetnoj izradi jednog djelića filma koji ipak bolno iskače od ostatka.

Možda su velika očekivanja ipak premašila sam doživljaj filma. „Late Night With the Devil“ bio je poprilično dobro izreklamiran – sam majstor horora Stephen King javno ga je pohvalio, a i okolnosti su im išle na ruku kada su 24. ožujka objavili da je film zaradio 666,666 $ od prodaje karata diljem svijeta (po svemu sudeći, ova činjenica i ne mora biti slučajnost kad se uzme u obzir da distributer može manipulirati tu brojku do 5%).

U svakom slučaju, iako na momente manjkav, „Late Night With The Devil“ predstavlja idejnu inovaciju u svijetu modernog horor filma, a David Dastmalchian je napokon dokazao kako nije rođen samo za sporednog glumca.

OCJENA: 7/10