Trusted Flaggers

Jednom sam čuo izreku da ne postoje krivi odgovori već samo kriva pitanja. Nisam razumio i ne znam što bi stime započeo ali ima jedna interesantna zagonetka.

Postoje dva sela, selo A u kojem svi govore samo istinu i selo B u kojem svi samo lažu. Kad se glavnim putem ide dođe se do jednog račvanja odakle jedan put vodi u selo A a drugi vodi put u selo B. Vi ste pozvani u selo A (selo istine), uputili ste se glavnim putem i naišli na ovo križanje te se morate odlučiti kojim putem trebate nastaviti da bi tamo stigli. Sva sreća tu sjedi jedan čovjek koji nije baš govorljiv i odgovara na samo jedno pitanje ali vi ne znate jeli on iz sela A (selo istine) ili iz sela B (selo laži). Što bi te čovjeka pitali?

Možda bi netko pokušao intuitivno uz rizik. Netko bi možda pokušao logikom jer je obično put do istine krivudav i kamenit a put do laži izglađen i pun reklama. Da bi te to doznali morali bi krenuti neko vrijeme tim putem i možda se opet vračati ali nema toliko vremena a vama i nije do lutanja. Možda ćete ponijeti navi sa sobom ali ovi putevi nisu upisani u karte. Ne ostaje vam ništa nego uputiti čovjeku na raskršću jedno pitanje. Jednostavnim pitanjem i neovisno od toga dali je čovjek iz istinitog ili iz lažnog sela dobiti ćete potreban odgovor. 

Evropska komisija je krajem 2022 donijela zakon o digitalnim uslugama u internetu poznat kao DSA (Digital Services Act). Od proljeća ove godine je već u primjeni i sve Evropske nacionalne države bi trebale prema njemu uskladiti svoje nacionalne zakone. Pravila ovog akta ili ovih zakonskih smjernica o digitalnim uslugama jedinstveni su zajednički skup pravila za cijelu Europsku uniju. Službeno, kako ga oni predstavljaju, ovim se zakonom hoće stvoriti sigurnije, pouzdanije i odgovornije internetsko okruženje kao i zaštita korisnika, pravna sigurnost poduzećima, sloboda govora itd.

Treba se primijeniti na sve digitalne tj. internetske usluge kojima se roba, usluge ili sadržaj prenose potrošačima. Jednako tako njime se olakšava uklanjanje nezakonitog sadržaja, krivih informacija i govora mržnje.

Sve lijepo na prvi pogled ali interesantno je to kako je sve upakirano u jednu vreću, paketi zajedno sa informacijama. Mislim da nije vlastima važno hoće li netko dobiti krivi paket već ono drugo je važno, naime nezakoniti sadržaji, krive informacije i govor mržnje.

DSA potiče i obavezuje osnivanja internetskih platformi za kontrolu informacija poznatih kao Trusted Flaggers. Moglo bi se prevesti kao pouzdani prijavitelj, doušnik, denuncijant. 
"Pouzdani prijavitelji“ su službeno neovisne organizacije koje su odobrene od država članica EU-a radi prepoznavanja i prijavljivanja nezakonitog sadržaja i krivih informacija na glavnim internetskim platformama kao što su Facebook, Instagram, YouTube i dr. Ove platforme su tada obvezne tretirati ih kao prioritet i odmah ih (provjeriti) uklanjati. Što su to nezakoniti sadržaji, krive informacije i govor mržnje nije definirano. Ono što je zapravo posao sudstva dolazi u ruke privatnim internetskim doušnicima koji od vlasti primaju plaču. U Njemačkoj np. prvi takav Trusted Flagger je „REspect“ financiran od vladajuće stranke zelenih. Neovisan?

Kreatori javnog mišljenja, ona malobrojna skupina vrlo bogatih koja ima sve medije od tv do novina nije zadovoljna time da se u javnosti čuju i neka druga mišljenja. Podcijenili su Internet preko kojeg se mogu čuti i oni kojima su glavni mediji uskraćeni.

Lijepo je vidljivo kako je u vrijeme korone u svim glavnim medijima bilo samo jedno mišljenje, samo jedan stav. Otvoren medijski prostor su imali samo oni stručnjaci, komentatori i gosti na tv koji su zastupali službeno mišljenje. Vrhunski svjetski stručnjaci čije se mišljenje nije slagalo sa službenim bili su uskraćeni ili što više progonjeni. Tako imamo da su u ono vrijeme bez straha istupili mnogi stariji znanstvenici, oni koji su već ili pred mirovinom pa ih se nije moglo pritisnuti. Njihova mišljenja su se mogla čuti samo preko alternativnih internetskih medija i preko socijalnih mreža.

Na ova drugačija mišljenja i stavove je tzv. globalna elita pokušala i onda doskočiti. Tako su posvuda nicali "neovisni" fact-checkeri koji su potvrđivali službenu istinu. Bilo je i cenzure, zabrana i brisanja stranica po internetu iako ne u nekoj većoj mjeri zbog velikih količina materijala a i zakonske osnove nisu bile jasne da se ove stranice olako brišu, zabranjuju i cenzuriraju.

Sve u svemu ovaj put se žele bolje pripremiti i zakonski osigurati prije novih nevolja koje spremaju čovječanstvu. Upravo je predsjednica Evropske komisije Ursula naglasila na Svjetskom ekonomskom forumu početkom godine kako je važna borba protiv krivih informacija te ima prioritet ispred klime i ratova.

U svome distopijskom romanu „1984“ opisuje G.Orwell totalitarnu državu budućnosti. U središtu moči je "Ministarstvo istine", koje funkcionira po devizi: „Ne znamo budućnost, sadašnjost je već gotova, jedino što možemo promijeniti je prošlost“. Dakle diktaturama budućnosti je najvažniji kontrola nad informacijama i kontrola mišljenja.

Nedavno sam čitao na portalu "Provjeri.hr" kako je Hrvatska prva u Evropi uspostavila Orwellovo "Ministarstvo istine". Naime , predstavljena je nova web stranica za provjeru točnosti informacija pod nazivom "Točno tako". Kako sam razumio, ministarstvo Kulture i medija u suradnji sa Agencijom za elektroničke medije su nositelji projekta sustava za provjeru informacija čiji je važni dio ova platforma "Točno tako". Na njoj bi se trebali objavljivati i pohranjivati svi dobro provjereni "istiniti" podaci. Naš prvi Trusted Flagger, ili centar za povezivanje i koordinaciju budućih Trusted Flaggers. Internetsko ministarstvo istine?

Ministrica Obuljen Koržinek objašnjava, kako je cilj da ne bude država ta koja će određivati što je istina a što ne, već da sami građani imaju mogućnost da zaključe dali su ponuđene informacije istinite. Ministricu zabrinjuje i to da dezinformacije mogu proizvesti nepovjerenje u tradicionalne izvore vijesti i onda ljudi neće više nikome vjerovati, ni njima.

Uspostavom sustava za provjeru informacija i platforme "točno tako" došli smo u novo vrijeme, od sada je sve drugačije. Dobro došli u modernu, demokratsku diktaturu. Sve evropske zemlje idu tim putem i pripremaju slične zakone a mi smo evo jedni od najnaprednijih. Imamo valjda sa diktaturama više iskustva. U ostalom sve diktature u povijesti su garantirale slobodu mišljenja i govora, naravno ispravnog mišljenja i ispravnog govora. 

Tako, komunističke zemlje su imale ili još imaju posebne organe za praćenje i kontrolu mišljenja. I kod nas se u ono vrijeme moralo paziti da se pravilno misli i izražava. Za vrijeme nacionalsocijalizma u Njemačkoj su također imali ne samo organe za kontrolu mišljenja već ministarstvo istine. Zamislite, cijelo jedno ministarstvo se bavilo isključivo državnom propagandom i suzbijanjem neslužbenih mišljenja. To je u ono vrijeme bilo lakše jer su postojale samo novine, radio, knjige i kazalište, k tome još samo razgovori u kafanama i brijačnicama. Danas je mnogo obuhvatnije ali uz pomoć umjetne inteligencije izvodljivo.

Jedni kažu da ima jedna istina a drugi da svak ima svoju istinu. Neki njeguju svoju istinu cijeli život i ona ih iznevjeri na kraju. Neki opet vjeruju aktuelne službene istine i one ih iznevjere.
Postoje znanstvene istine koje zastupaju pojedini znanstvenici, stručnjaci. Njih su ljudi morali vjerovati jer "znanost je dokazala" dok je nije druga dokazana znanost pokrila. I danas imamo službene znanstvene istine u koje trebamo vjerovati, sve ostale se prigušuju.

Postoje društvene istine koje su strukture vlasti uvijek nove izmišljali te su tako komunisti kao i fašisti imali svoje istine u koje je narod morao vjerovati i koje se nisu smjele propitkivati. Postoje i religiozne istine koje zastupaju ljudi u čudnim haljinama i smiješnim kapama koje se također ne smiju propitkivati, u koje se ne smije sumnjati. To bi sve zapravo trebao "Točno tako" provjeriti i uputiti narod što je stvarno istina.

Nije ni predviđeno od globalnih struktura vlasti da narod uopće misli, a ako već želi misliti oni će mu servirati kako i u kojim okvirima smije misliti da bi bilo ispravno. 

Tako, moderni čovjek mora danas vjerovati u moderne istine, np. teatar koji se zove demokracija ili ludilo koje se zove gender. Mora vjerovati da njegove izabrane vlasti nisu korupne i da narodu žele samo dobro, da EU želi svima napredak i boljitak i da svima šalje novac za to. 

Mora vjerovati nove istine da mu financijska elita želi da je bogat i da ima dovoljno za pristojan život, da ga SZO (WHO) želi spasiti od pandemija koje uvijek nove izviru, da seljaku žele stoku spasiti od raznih gripa.

Mora vjerovati da ga NATO želi spasiti i izbaviti iz rata itd. Ništa od ovog se neće smjeti više propitkivati, tako je planirano jer nije ni pristojno kad sada imamo istinu "Točno tako".

Drugačija mišljenja i komentari po novinama, medijima, internetu, socijalnim mrežama kao i kolumne, eseji, knjige i filmovi koji odskaču od službene istine će se zabranjivati i brisati. Ne treba ljude zamarati sa nepotrebnim stvarima kad imamo "Točno tako" koje zna istinu.

Normalne, svakodnevne informacije, površinska politička događanja, informacije iz žute štampe, sport isl. nisu opasne i ne predstavljaju problem za globalnu elitu, one mogu i odskakati od istine. Što više, potrebne su da ispune čovjekovu potrebu za informacijama i ispune mu slobodan prostor da mu nebi ozbiljne stvari pale na pamet. Ali postoje neke dublje informacije koje bi mogle ljude potaknuti na kriva mišljenja, njima treba doskočiti, one mogu biti opasne.

Točnost informacija je vrlo važna, jer samo sa točnim informacijama možemo donositi ispravne zaključke, naravno ako su nam namjere iskrene i poštene. Najčešće ne možemo procijeniti točnost informacija koje nam se sa različitih strana serviraju pa je upravo zato potrebno usporediti ih s drugim izvorima koji imaju pristup informacijama.

S druge strane sloboda misli i izražavanja je najvažnija. Razvoj znanja je upravo rezultat slobode mišljenja i ideja kroz neprestalne razmjene i preispitavanja. Sva ograničenja ovih sloboda dovodila su do okoštavanja i blokiranja znanosti.

Napredak društva općenito je rezultat slobode mišljenja i izražavanja. Bilo kakva ograničenja ovih sloboda dovodila su do nevolja, kriza, ratova i propasti. Svi ratovi zapravo započinju sa lažima. Sama demokracija koliko je god nesavršena, mrtva je bez slobode informacija, razmišljanja i izražavanja. To joj je zrak za disanje.

Samo jedan čovjek u cijeloj ljudskoj povijesti je rekao: " Ja sam put, istina i život" ili "Ja sam svjetlo svijeta". Ni jedan drugi velikan, učitelj, vjerski vođa ili guru nisu mogli tako nešto reči. Što je najvažnije, njegove riječi nisu izgubile na težini, dapače što je veća nevolja to više odzvanjaju. One su kao lakmus-papir društva, kroz njih su vidljive ideologije laži koje vode u propast.

„A što je istina" upitao je i Pilat u ono vrijeme kad je ispitivao ovog čovjeka, Isusa pred masom mrzitelja. Kao predstavnik rimskog imperiuma ni on nije bio s time na čisto. Ljudi su tražili istinu cijelu povijest i upadali u stranputice i slijepe ulice. Vladari i vlasti kojima su narodi povjereni nametali su svoje istine i gurali narode u krize i ratove kao što nas i danas gone u tom pravcu. A iza svega u pozadini prodire odgovor Isusa Pilatu:

"...ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu, svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas".

Ali ljudi ne žele slušati ovaj glas i traže istinu u skupljanju i prevrtanju mnoštva informacija po medijima i znanosti. U izbiranju ispraznosti i smeča u kulturi i medijima. Tu je neće naći.

Tko iskreno traži, nači će, istina će se sama objaviti. Plemeniti motivi, dobronamjernost, iskrenost, ljubav prema Bogu i čovjeku približava nas istini. Mudar čovjek traži i čezne za istinom a mudrost je dar Božji.

Mudrost je u pravo vrijeme postaviti pravo pitanje kao onaj putnik iz naše priče na početku.

Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Infovodice