„Eluiz, ko ti je da tako lipo ime?!“-pitala je preko fejsa Lena M.
Je, baš je lijepo.
Jučer je u vodičkoj knjižnici Eluiz predstavila svoju drugu zbirku pjesama. Svega petnaest mjeseci nakon prve. A, tek joj je dvadeset. Eluizi Srdarev.
Srce, ti i ja. Tako ju je nazvala.
Srcu valja dati prednost. U „prepiranju“ s razumom. Ono nas treba voditi. Kroz život.
Srcem Eluiz ispisuje svoje stihove. Zato i jesu tako lijepi.
Srcem ih je jučer čitala Anđela. Fržop. Naša glumica. Koja jučer nije morala glumiti. Sreću. Jer, bila je sretna. Što je uz Eluiz. I njenu poeziju.
Damir Fržop svirao je gitaru. Dok su njih dvije čitale. Anđela i Eluiz. I zvučalo je to prvoligaški.
Mladi Talijan iz Udina, Stefano Bianchi, trudio se bilježiti njihove emocije. Fotoaparatom. Stefano ljeta provodi u Vodicama. I kad je tu, ekipa iz knjižnice zna da može računati na njega.
I Blanka se jučer iskazala. U najboljem svjetlu. Blanka Valinčić. Knjižničarka. Zna se ona uživiti. Kad su ovakvi događaji u pitanju. I odlično ih izmoderirati.
Zahvalila se Blanka i gradonačelniku Cukrovu i predsjedniku Gradskog vijeća Mačukatu na potpori vodičkim umjetnicima. Pogotovo mladima poput Eluiz. A, i na redovitim dolascima na događanja u knjižnici. I, ne samo u knjižnici.
Nije ovo druženje moglo proći bez spominjanja babe Mare. Male Komedije. A nije to samo zbog fritula i kroštula koje je za ovu zgodu napravila. Zamiritala je ona to.
Došla je na ovo druženje i Eluizina baba iz Pirovca. I mater i mali brat. I puno prijatelja i poznanika. I mlađih i starijih.
Klime su pokušale pokvariti jedno lijepo predvečernje druženje u Staroj školi. I uživanje u Eluizinoj poeziji. Uzalud im trud. Jer, sve je bilo „baš na nivou“.
Spomenuti Anđelu još jednom ili ne? Ma, zašto ne?! Time ćemo uslišati i molbu jedne od prisutnih da napišemo kako su Eluizini stihovi u njenoj interpretaciji zvučali predivno. Duboko. I moćno. Potpisujemo.
Sigurni smo da je i Eluiz uživala slušajući je. I da je jako sretna zbog svih dragih ljudi koji su jučer došli u knjižnicu. Zbog nje. I njenih pjesama.
U publici je bio i jedan Borna. On je posebna priča. On je oslonac. I (najveća) inspiracija.
I, za kraj, u pravu je Lena Markoč. Eluiz je posebno lijepo ime. Evala onome tko ga je odabrao!
Tekst: Ivica Bilan / Foto: Stefano Bianchi
- 3
- 7
- 0
- 0
- 0
- 0