Barbini dvori u Staroj školi – u spomen na baku Miru

U jednoj noći sa subote na nedjelju, prije dvadeset i nešto godina, u teškoj prometnoj nesreći poginulo je troje mladih Šibenčana. Ivan Bujas bio je fotoreporter Večernjeg i tehničar Radio Šibenika, Brankica Vrzić bila je njegova kolegica s Radija, sa friškom diplomom oceanografkinje, a Ivana Jelić diplomirana glumica koja se iz Zagreba vratila u rodni Šibenik. Ivan je imao 24, Brankica 23, a Ivana 25 godina.

U spomen na Ivanu, njene kolege iz Šibenskog kazališta osnovali su dramski studio. Nazvan po njoj. Dramski studio Ivana Jelić. Cilj tog studija nije samo stvaranje glumaca. Oni koji ga vode, nastoje kod mladih ljudi poticati individualnost i samopouzdanje. A to je nešto na čemu bi se i školstvo trebalo temeljiti. Jer, sve bi onda bilo drugačije. I bolje. No,…

Voditeljica šibenskog Dramskog studija je Oriana Kunčić, akademska glumica sa sarajevskom diplomom. U svijetu filma, kazališta i glume ta diploma ima težinu. Itekakvu. Oriana ima i puno „talenta“ za rad s mladima. Prijateljski odnos koji je razvila s njima rezultira i sjajnim predstavama. Barem ih takvima doživljava publika. A struka ih nagrađuje. Ako niste znali, Oriana je izabrana za ovogodišnju šibensku grandecu. Čestitamo joj na tome!

Među skupinom mladih koji su uključeni u ovu priču je i Katarina Juričev-Barbin. Osamnaestogodišnja  Vodičanka. Od jeseni maturantica Srednje strukovne škole u Šibeniku. Druženje s Orianom i  vršnjacima iz studija koji djeluje pri Šibenskom kazalištu sasvim sigurno su pripomogli Kati da se odvaži predstaviti svoje pjesme u javnosti. Učinila je to sinoć. U vodičkoj knjižnici. Uz pomoć dragih ljudi. I u spomen na svoju baku Miru. Kojoj je baš jučer bila prva godišnjica smrti.

O Katinoj strasti prema umjetnosti, prije svega prema pisanju pjesama, mogli ste čitati prethodnih dana na portalu Info Vodice (https://infovodice.com/hr/vijesti/2416-katarina-juricev-barbin-zelja-mi-je-da-baka-nastavi-zivjeti-kroz-moje-stihove) . U ovom tekstu želimo spomenuti one koji su joj pomogli da svoje stihove, posvećene Vodicama i baki Miri, koju je neizmjerno obožavala, predstavi na što bolji način. 

Ponajveću potporu imala je u rodici Sandri Raković. Psihologinji iz Zagreba. Koja je Katu i „pogurnula“ u ovu priču. A koju smo onda mi iz knjižnice gurnuli u ulogu moderatorice. Među ostalim, i zbog toga što bi se Sandra u zgradi u kojoj se knjižnica nalazi, trebala osjećati kao „svoja na svome“. Naime, njen šukundjed Enriko Čičin-Šain bio je inicijator gradnje vodičke osnovne škole. Danas znane pod imenom Stara škola. Enriko, a neki su ga zvali i Jeriko, bio je načelnik Vodica u periodu u kojem je škola građena. Njegovom zaslugom sagrađena je i velika riva (i Parapet). Zanimljiv je podatak da je Sandrin šukundjed snosio najveći dio troškova gradnje škole i rive.  To je zbilja zanimljiv podatak.

Što se Katinih rođaka tiče, moramo spomenuti i Željka Juričev-Barbina. Kako se zove i njen dida. Rođak Željko joj je pomogao u izradi lijepe brošure u kojoj se nalazi jedanaest Katinih pjesama. Kad već spominjemo Željka, koji od rođenja živi u Sloveniji, moramo vam kazati da je u mladosti bio zvijezda jedne jako popularne slovenske serije za djecu. Nije ostao u glumačkim vodama. Profesor je informatike.

Da se vratimo na Sandru. Nije joj bilo svejedno kad smo predložili da moderira Katinu večer u našoj knjižnici. A, bila je baš dobra u toj ulozi. Jako dobra. Odlično su ona i Kate posložile scenarij po kojem su se izmjenjivali njihovi razgovori, čitanje pjesama i dvije Oliverove pjesme. Lipi moj anđele i Trag u beskraju. Koje je Kate poželjela. Jer je podsjećaju na baku. Miru.

Katine pjesme čitale su Zrinka, Oriana i Lovre. Zrinka je Katina strina. Koju svi zovu Strinka. Da bi je razlikovali od Katine mame. Jer, i ona je Zrinka. Damir Fržop ih je pratio na gitari. Strinku, Orianu i Lovru. Paića. Koji je upisao režiju na zagrebačkoj Akademiji. A, slušajući ga, čovjek bi pomislio da je pri kraju studija glume.

Lijepe su Katine pjesme. U interpretaciji troje spomenutih predivno zvuče. Posebni gušt bio je čuti kako fetivi Šibenčani izgovaraju „vodiški kantuni“ i „vodiška pisma“. Lovru je posebno lijepo čuti dok to izgovara.

Spomenute Oliverove pjesme čuli smo u interpretaciji Damira Fržopa i Nine Repac. Damir je dugogodišnji suradnik vodičke knjižnice. Sudjeluje na otvaranjima izložbi i pjesničkim večerima. Pravo se udomaćio. Nini je ovo drugi javni nastup u knjižnici. S nepunih šesnaest godina imala je samostalnu izložbu slika. Tom prilikom je odsvirala i otpjevala dvije šansone. Studentica je psihologije. U Frankfurtu. U Njemačkoj je i rođena. Po mami je vodičkih korijena. Iz obitelji Ivas.

Damir, Nina, Zrinka, Oriana i Lovre dali su svoj doprinos da predstavljanje pjesama Katarine Juričev-Barbin ostane svima prisutnima u što ljepšoj uspomeni. Vrućini usprkos.

Među publikom je bilo i desetak mladih iz Dramskog studija Ivana Jelić. Katinih prijatelja. Bilo ih je lijepo vidjeti. Bila je tu i njihova nešto starija kolegica, glumica Jasminka Antić. Na desetke je u Vodicama nevjesta iz Šibenika. Jasminka je sasvim sigurno najpoznatija među njima. Katu su došli podržati i brojni rođaci i susjedi. Barbini dvori su se nakratko preselili u Staru školu. Bila je tu i još jedna Katarina Juričev-Barbin. Guština. I Cvitina. Vratila se Kate iz Slovenije u Seline. Mlađa Kate je Kristijanova. I Zrinkina. U publici je bio i dida Željko. Kojem nije bilo jednostavno popeti se na prvi kat knjižnice.

Katine pjesme došli su poslušati i gradonačelnik Ante Cukrov i predsjednik Gradskog vijeća Marko Mačukat. U pozdravnom obraćanju knjižničarka Blanka Valinčić opetovano ih je zbog toga pohvalila.

Od Katinih susjeda posebno valja pohvaliti Šimu Feraru. Njemu ni po ovakvoj vrućini nije bilo teško stati uz špaker i isfrigati fritule. Bravo, Šime!

Pri kraju, spomenut ćemo i mladog Talijana iz Udina. Stefano Bianchi je po četvrti put ovog ljeta svojim fotoaparatom bilježio događaj u Gradskoj knjižnici Vodice. Svima je izuzetno simpatičan. Bio je Stefano i na kasnijem druženju u Barbinim dvorima. U jednom trenutku spomenuo je „Jauk party“. Šimi Ferari se to toliko svidjelo da mu je rekao da donese dvije fotografije pa će mu on izdati potvrdu da je pravi Vodičanin. Igor Čičin-Karlov će supotpisati potvrdu.

I, eto, prođe tako još jedna lijepa večer u knjižnici. I u Barbinim dvorima. U kojima se čula i jedna filipinska pjesma. Hvala svima koji su pripomogli da bude takva. Posebno hvala Kati koja nas je okupila. Hvala joj i na spomenu Kate Španje. Kazala je mlađa Kate kako su je često baš Katine fotografije Vodica inspirirale da napiše neku pjesmu. Pa joj je zato sinoć poslala pozdrave podrške u njenoj borbi s bolešću. Mi joj se u tome pridružujemo. 

P.S. Lovre Paić. Dobro zapamtite to ime. Bit će „nešto“ od njega.