4000 tjedana – vodič kroz vrijeme za obične smrtnike: knjiga koja mijenja pogled na život

Dobra knjiga uvijek je vrijedan suputnik, a ponekad i podsjetnik na ono što je u životu zaista bitno. Ovog puta, recenziju intrigantne knjige 4000 tjedana – Vodič kroz vrijeme za obične smrtnike Olivera Burkemana donosi nam sumještanka Ivana Franim Pečarica. Njezino promišljanje o vremenu, prioritetima i životnim vrijednostima poziva nas na razmišljanje o vlastitom odnosu prema onome što svi imamo ograničeno – vremenu.

4000 tjedana – Vodič kroz vrijeme za obične smrtnike, Oliver Burkeman

Zakoračili smo u još jednu Novu godinu. Pred nama je novih 365 dana i neki od nas donijeti će odluke nastojeći ih se držati bar neko vrijeme. Za sve knjigoljupce, a i one koji će to tek postati, vrijeme je nemilosrdno jer uvijek je previše knjiga, a premalo vremena. S tim mislima, otvaram bilježnicu i pogledom prelazim preko naslova pročitanih sad već prošle godine.

Pozamašan je to broj i pitam se hoću li i ove godine imati dovoljno vremena da dosegnem taj ako ne i veći broj pročitanih. Osobna je to utrka i ne nameće nikome takav ritam. Ipak, pitam se kojom knjigom započeti novu čitalačku godinu. S police kućne biblioteke izvlačim naslov 4000 tjedana - Vodič kroz vrijeme za obične smrtnike.  Pomislim, kako dobro vremenski usklađeno, jer radi se baš o vremenu. O 4000 tjedana! Naime, toliko vremena  imamo na raspolaganju s pretpostavkom da prosječan životni vijek traje 80 godina. Zvuči uvredljivo kratko, kako navodi autor Oliver Burkeman, pisac i nagrađivani kolumnist The New York Times-a, koji piše i za druge medije. 

O raspolaganju tim dragocjenim vremenom govori ovaj Vodič za nas „obične“ smrtnike. Na prvu biste pomislili kako se radi o još jednom self-help naslovu kojih smo se u posljednje vrijeme i zasitili, ali autor ovog zanimljivog Vodiča nudi interesantan uvid u sam pojam vremena, kako se upravljanje vremenom razvijalo kroz povijest, što je sve utjecalo na kvalitetu korištenja vremena i kakav je naš odnos prema vremenu koje nam je dano na raspolaganje. 

Burkeman se oslanja na teorije antičkih, ali i suvremenih filozofa, mislioca, psihologa i duhovnih učitelja koji su bili ili jesu u stalnoj potrazi za vječnim pitanjem o smislu života i vremena te kako koristimo vrijeme koje imamo. 
„…dana nam je umna sposobnost da krojimo gotovo beskrajno ambiciozne planove, a gotovo nimalo vremena da ih provedemo. Ovo vrijeme koje nam je dano proleti tako munjevito da svi, osim onih rijetkih, otkriju život na kraju, baš kad postanu spremni živjeti.“

U modernom svijetu u kojem živimo, kada smo odmakli od nekih starih vrijednosti, vrijeme smo učinili izuzetno materijalnim, pogotovo kad se sjetimo one da je „vrijeme novac“. Time nam se više nego ikad nameće tempo da u što manje  vremena budemo učinkovitiji, produktivniji, isplativiji, brži, bolji. Nerijetko nam baš ti superlativi oduzimaju ono najdragocjenije, a to je Vrijeme. Vrijeme za življenje.

Kako balansirati između privatnog i poslovnog,  kako ne osjećati grižnju savjesti zbog izabiranja jednog, a ne onog drugog i kako se osloboditi onog vječnog da sve moramo, a malo toga stižemo učiniti. Time se između ostalog bavi ova knjiga.

„Slijepi od te opsjednutosti većom vrijednosti budućnosti od sveg ostalog vremena, ne vidimo da je stvarnost trenutak istine, da je trenutak uvijek sad, da život nije ništa drugo do slijed sadašnjih trenutaka koji svoj vrhunac dostižu sa smrću i da vjerojatno nikad nećemo stići tamo gdje nam sve funkcionira savršeno. I da je stoga bolje prestati odgađati „stvarni smisao“ svojeg postojanja za budućnost i baciti se na život sad i ovdje.“

I kao da nam nije dovoljna činjenica o brzom protoku vremena, iza ugla nam svakodnevno vreba „pošast“ digitalnog doba – društvene mreže i beskrajno pregledavanje, listanje i praćenje ispraznih sadržaja koji nas u pravilu ne zanimaju, ali predstavljaju svojevrstan bijeg i olakšanje od suočavanja sa vlastitim ograničenjima, dok svakim novih klikom odlazimo u prostor i vrijeme bez ograničenja. 

Autor se također osvrće na pojam vremena iz različitih aspekata,  gospodarskih, društvenih i emotivnih.  Uz zorne primjere objašnjava pojmove „gig ekonomije“, egzistencijalne opterećenosti, straha od propuštanja (engl. FOMO), postignućima koje pritom izlažemo „urbi et orbi“  te opsjednutosti planiranjem koje nam pruža osjećaj sigurnosti za budućnost. Kao rezultat takvih vanjskih utjecaja i pritisaka pojedinac može promašiti putovanje jer je fokusiran na cilj, a kao posljedicu razvija tjeskobu i osjećaj nedostatnosti te ne uspijeva uživati u trenutku u kojem jedino postoji, a to je sadašnjost. Nadalje se razrađuju i teme roditeljstva, pretjerane individualizacije, self kulture,  odsutnosti iz sadašnjosti, odmora kojeg tako silno želimo zaslužiti te nestrpljivosti kao ovisnosti o brzini. Posljedice svih tih, odraslom čovjeku, neprirodnih stanja su dalekosežne i neugodne. 

Uz pregršt mudrih rečenica, odlomaka i 10 alata kako upravljati vremenom, u svega 200-tinjak stranica, ova se knjiga čita sa olovkom u ruci pa se rado zaustavite na pojedinim dijelovima kako bi o njima detaljnije razmislili i u određenim trenutcima života prisjetili se onoga što je važno. Ono što ova knjiga nudi je razmatranje pojma vremena koje imamo, podsjetnik da smo vremenski ograničeni i zašto je  dobro otpustiti uzde za kojih se grčevito držimo. Život nije unaprijed režiran film niti generalna proba.  Potrebna je određena doza fleksibilnosti, mijenjanja prioriteta i svjesnosti o vremenu u koje se nalazimo jer to je jedina sigurnost koju imamo. 

„Istinski cijeniti taj dar od nekoliko tisuća tjedana ne znači da s njima moramo učiniti  „nešto izvanredno“. U stvari, znači upravo suprotno: da se ne ravnamo prema previsokoj normi izvanrednosti koju ionako nikad nećemo zadovoljiti i da ih prihvatimo onako kako dolaze, prizemljivši iluziju o svojoj gotovo božanskoj kozmičkoj značajnosti na konkretno iskustvo života kakav on doista i jest – konačan i često fantastičan“. 

Ivana F.P.  
siječanj, 2025.