Paškina đirada: Od Vodic do Berlina(2) - Grad ima svita ka cila Hrvatska

Berlin! Gledam prid menom stoji velegrad. Njemačka prijestolnica, metropola sa blizu 4.000 000 milijuna svita, skoro ka cila Hrvatska. Cili u blještavilu, sve vrvi od života, ali ta gužva i različitost kada i ne smeta čovika. Čuja san prije od ljudi, a i ćutin sam s kojom lakoćom Berlin goste osvaja, prolaznike, furešte. To je ono nešto u zraku šta opušta, i nevjerovatnom lakoćom rasterećuje čovika.

Dok ga nisam vidio i osjetio za mene je Pariz ka grad bio bez premca broj jedan, najimpresivniji  europski centar, koji svakoga gosta već na prvi pogled ostavlja bez daha. A tribalo mi je, eto svega dva tri dana Berlinom prođirat, da ta moja opsesija Parizom nestane u tren, pukne ka oni mali baluni od sapunice. A vidin više je razloga zašto je Berlin zasija na taj moj tron, na vrh kriterija i osjećaja u riznici najlipljih gradova. Problem je u tome kad nešto tako vidim i doživim poput Berlina, makar bio u pitanju prvi površni i više vizualni utisak, jednostavno ne mogu biti cjepljen od emocija i raznih okidača, koji svako nosi u sebi, pa i ja, koji se uvik trudim i kažem sebi iznova, ostani hladan i objektivan i nemoj da te na prvi tren nešto dublje impresionira. Pričekaj! 

Ali Berlin me sad čeka. A nisam ni zna da je on 8, pa i 9 puta veći od Pariza i da ima skoro duplo više stanovnika. Godišnje ga posjeti preko 10.500 000 gostiju, koji ostvare 26.500 000 noćenja.

I još je zanimljivo da Berlin ima oko 1.700 mostova, što je više nego što ih ima jedna Venecija, a to mu u određenim okolnostima daje, zanimljivi  taj mediteranski ugođaj i vonj. Posebno proljet-nih i ljetnih dana i noći,  lipo  osvjetljeni i prepuni svita ti mosti, doli na rijeci Spree, mogu samo zamisliti kako to sve izgleda. A onda i još tih stotine kanala s kojima plove vapori puni turista.

A šta više noć i mrak stišće, to sve više  mladih izlaze na ulice i pune restorane i kafiće kojih ima na svakom kantunu. I to sve opušteno na ulicama i u ove zimske dane, ne smeta ih, ni kiša ni snig, ni pulitičari, a ni traktori koji sve više zaposjedaju njemačke štrade. A glazba i pisma čuje se sa svih stran. E tu je nekad u  ulici Hauptstrasse  dvi godine živija i David Bowie, poznata svjetska glaz-bena zvijezda, što najbolje govori o lipotama i slobodi života u ovom velegradu.Tu su običaji, kul-tura i tradicija iz cilega svita na jednom mistu. 

I to je tako non- stop, bija vikend, praznik, oli radni dan, Berlin živi punim plućima. I taj opuštajući ritam ne fermaje, traje tokom cile šetemane i godine. I zato ljudi a posebno mladi iz cila svita gredu u Berlin. U njemu radi blizu 9.000 gastonomskih objekata, a onda i ti njiovi mali simpatićni dućani i kiosci Späteinkauf, koji na svakom kantunu rade po cili dan od 0-24 sata. A pored  novin, žvakalic, lizalic i  slatkiša, dobra bumba( sve vrste bezalkoholnih i alkoholnih pića) prodaju se na tolitre. Zanimljivo da tu u svaka doba moreš kupiti i razne stvari za kužinu: ulje, brašno, sol, papar, kvasinu i sve drugo. 
"Selo” od 12 kvartova

Ma tako san se sitija urednika Pere sa Info vodice.com  i tija upotrijebiti onu vodišku bazu: Gren malo u selo, u potrazi za centrom Berlina. Ali moj domaćin, vodiški gost i dobar kumpanjo Fric, samo se nasmija, jer zna on za to. I odma me ferma, objasnija mi kako Berlin po toj staroj vodiškoj logici ima 12  malo viših sela( odnosno gradskih četvrti), te u svakoj  od njih živi više od 300.000 pučanstva.

Vidin te berlinske četvrti i njihove zgrade čiji su zidovi živi spomenik uličnoj umjetnosti, puni grafita i raznih slika majstora umjetnosti iz cilega svita, koji se naveliko natječu tko će bolje oslikati te površine pokraj kojih prolaze tijekom godine milijuni furešta iz cilega svita.

A moj šjor Joso doli na vodiškoj rivi kad me ispraća u berlinsku đitu, reka mi je da mu najprije napišen kakve su cijene gorika u njizi, u Njemaškoj. I evo mogu mu ovin putem reć da su iste ka u nas, ako ne i jeftinije, jer veliki je izbor svega i svačega, a i akcija je po dućanima puno više nego dolika u nas. Znan da bi me on sad odma pita: A plate, kolike su in plaće?  E, o plaćami ću mu drugi put pisat, jer ovaj put sve ne stane, a niman ni vrimena, jer moran u gradu Berlinu sve to njiovo na brzinu doživit i ako je moguće štogod isprovat.

A ne znan ni sam di bi prije krenija od Brandenburških vrat, koja su prepoznatljivi znak Berlina, izgrađena 1795. godine i sliče na ulaz u atensku Akropolu, oli poć  popet se na berlinski tv-toranj koji se uzdiže 365 metri u zrak i sa kojeg puca pogled na cili taj kraj.  A i jedna je od najvećih građevina u Europi. Mislin da se ne bi boja u lift ukrcat i tako visoko provozat. 

Ali pokušat ću ovih dan. Zanimljivo ako vas upitaju u Berlinu odakle dolazite i rečete im iz Hrvatske, onda će vas kao i svugdi na svitu odma poistovjetit sa našim „Vatrenima”, a i našim morem.

Najbolje su zapamtili Šukera kad im je 98. godine  sprašija tri u mrižu, a onda normalno sve odreda od Modrića, do Gvardiola i drugih. Pored svih tih političkih tramaka traktora i težaka ovih dan Berlin je doživija još jedan udarac.

Iznenada u 44. godini života preminuo je poznati nogometni predsjednik kluba Herte iz Berlina Kay Bernstein. Iz čista mira čovik umra. Nikad nije bija ni bolestan, jednostavno navečer lega i više se ujutro nije probudija.

Kažu bija je duša od čovika i uspješan predsjednik, koji je klub preuzeo u najtežem trenutku. Hertina nogometna obitelj  nogometaši, navijači i sportaši Berlina, grada s dušom, naveliko žale jer ipak u pitanju je iznenadni odlazak mladog čovika. 

I na kraju malo o vijestima onim negativnima o kojima u Hrvatskoj  više čujemo u posljednje vri-jeme kada se govori o Njemačkoj kao zemlji: prid kojom je velika kriza, pad gospodarskih brojki, recesija, kola kreću nizbrdo,  industrija u silaznoj putanji itd.....

Kaže mi jedna naša: E, da Bog da, da je u nas u Rvackoj tako. 

Lip pozdrav iz metropole Paško !

nastavlja se.....