Ona je iz Splita i zove se Katarina, on je iz Livna i zove se Ivica. Oboje su se odazvali pozivu don Mužića, splitskog svećenika, da hodočaste na Okit. Okit o kojem tada nisu ništa znali.
Tridesetsedmogodišnji Ivica Kuliš, rodom iz Livna, uputio se na hodočašće na vodički Okit. U istom autobusu bila je tridesetpetogodišnja Katarina.
Nisu se poznavali i uputili su se, na njima nepoznati duhovni događaj, svatko iz svog razloga.
- Meni je u tom periodu božićnog vremena bila potrebna duhovna obnova. Kako sam za vrijeme studija na FESB-u u Splitu odlazio na misna slavlja u Akademsku crkvu Svetog Filipa Nerija, u kojoj sam upoznao don Mužića, kada me je pozvao na hodočašće na Okit, nisam se ni trena dvoumio. Don Mužić mi je poslao sliku letka za hodočašće na Okit i prihvatio sam prijedlog, premda nisam znao ni gdje idemo, niti zašto idemo tamo. Ali, mi je baš trebala ta duhovna obnova i znao sam da s njim ne može biti loše. Očekivanja nisam imao, osim da se kvalitetno duhovno pripremim za Božić – govori nam Ivica Kuliš.
Katarina je također prihvatila prijedlog da hodočasti na Okit. Do tada je u više navrata hodočastila pod duhovnim vodstvom don. Mužića i znala je da i ovog puta hodočašće mora biti plodonosno.
- Oduvijek sam odlazila u crkvu i hodočastila, ali nije bilo žive vjere. Vjere kakvu imam danas. Sve dok nisam sa 16 godina otišla na Tabor i dogodio se preokret. Uključila sam se u Marijinu legiju i poželjela sam više i dublje znati o vjeri.
Volontirala sam pri Akademskoj crkvi Svetog Filipa Nerija i tamo upoznala don Mužića. Prihvatila sam prijedlog za hodočašćem na Okit i u meni je kada sam pristala bila takva radost, nešto neopisivo – govori nam Katarina Kuliš.
Hodočašće na Okit je bio poseban događaj koji je po prvi put spojio dvije tradicije; onu drevnu Osminu Božića koja se tradicionalno slavi u Vodicama i u pojedinim mjestima Šibenske biskupije, te jedan noviji običaj hodočašćenja u crkvu Majke Božje Karmelske na brdu Okitu na četvrtu adventsku nedjelju.
Spomenuto hodočašće nastojalo je oživjeti božićno hodočašće Vodičana na Okit koje je vezano uz fenomen božićnoga čuda koja su se na brežuljku u blizini Vodica događala. Na hodočašću se okupilo tristotinjak hodočasnika većinom iz Splita, te jedan autobus hodočasnika iz Zadra. Vrhunac hodočašća bila je noćna misa koju je u crkvi na Okitu predvodio voditelj splitskih hodočasnika dr.sc. don Josip Mužić, a koncelebrirao je voditelj Zadrana, salezijanac don Mate Kujundžić.
- Molitva krunice dok smo se uspinjali na Okit bila mi je tako mistična. Sa svijećama u rukama, nešto posebno. Mještani i župnik su nas oduševili gostoprimstvom. Sve je bilo duhovno duboko, posebno – govori Katarina.
Posebno je i ostalo. Katarina i Ivica su se vratili kući, duhovno ispunjeni i pripremljeni za Božić.
Ali, Ivica je među hodočasnicima ugledao Katarinu. I nedugo nakon toga su se upoznali.
- Iako sam na prvu kavu pristala s namjerom da ga se riješim, ispalo je posve drugačije. Prva kava, koja nije bila samo kava, trajala je 8 sati. Pričali smo, išli u šetnju. Otišli smo na misu – dodaje Katarina.
I dalje odlaze.
Danas s dvoje djece i trećim na putu. Blagoslovljeni i sretni u duhu vjere. A sve zahvaljujući hodočašću na Okit i crkvi Majke Božje Karmelske koja ih oduvijek prati.
- Ma to ne bi u knjigu stalo. Ivica me tu prvi put sinja. Naše dvije kćeri su rođene na Karmelske svece; starija na Sv. Malu Tereziju, a mlađa na Sv. Ivana od Križa. Blizu nas je Buško jezero na kojem je samostan Karmel Sv. Ilije – zaključuje Katarina.
A Ivica dodaje.
- Čekali smo znak Odozgo i dobili smo ga – zaključio je.
- 37
- 82
- 1
- 1
- 0
- 3