Volontiranje kao obiteljsko nasljeđe: Priča Jelice Stipaničev Mustapić

Radila je 41 godinu kao patronažna medicinska sestra u Domu zdravlja Zagreb te su joj zaštita zdravlja i prihvaćanje bolesti bili središte zanimanja.

Upravo na tu temu će 04. ožujka u 18.00 sati u sklopu Zavičajnih druženja održati predavanje. Ona je Jelica Stipaničev Mustapić, vrijedna sedamdesetdvogodišnjakinja koja umirovljeničke dane provodi u rodnom Tribunju. I ni danas, kao ni za vrijeme radnoga vijeka - ne miruje. 

Sedamdesetdvogodišnja Jelica radila je 41 godinu kao patronažna sestra u zagrebačkom Domu zdravlja. Uz posao obavljala je i druge dužnosti, bila aktivna u sindikatu te raznim sestrinskim organizacijama. U vrijeme kada je bila predsjednica Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara uz glavne aktivnosti Društva bila je organizacija kongresa Život u krilu zdrave obitelji, te sudjelovanje u UNICEF-ovim programima Dojenje i Rodilišta prijatelji djece. Jelica je ujedno bila jedna od osnivača Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva (HNSS) te je obnašala funkciju glavne tajnice. Osnivačica je Hrvatskog društva umirovljenih medicinskih sestara. 

Jelica skroz desno na zavičajnom druženju u Zagrebu

Oduvijek je aktivna i nesebično dijeli svoje znanje kroz akcije i predavanja. Jedno takvo će ubrzo imati u Zagrebu u sklopu Zavičajnih druženja.

-    Ovo je moje drugo predavanje u Zavičajnom društvu i tema je zdravlje i bolest te prihvaćanje bolesti. Na predavanju ću govoriti o stanju organizma u starijoj dobi, ali i o bolestima koje su tada prisutne, mogućnostima organizma u tom stanju i kako  prihvatiti tjelesnu nemoć. Govorit ću i o duhovnom, emocionalnom i ekonomskom aspektu starije životne dobi – govori Stipaničev Mustapić. 

Osim što sudjeluje na predavanjima, Jelica je i dugogodišnja volonterka.

-    Rekla bih da je volontiranje obiteljsko nasljeđe. Još kao dijete sjećam se aktivnosti mojih roditelja oko izgradnje Sela. Nije bilo aktivnosti u kojima nisu sudjelovali: od izgradnje stare Uljare i elektrifikacija, izgradnje plaže Rupa, vodovoda, škole, Umjetničke komune Krešimir Baranović… te u Šibeniku Društvo naša djeca, Crveni križu, Društvo umirovljenika… I ja sam kao dijete zajedno s drugom djecom pomagala roditeljima oko organizacije Dana dječje radosti i sudjelovala u mnogim aktivnostima. U Medicinskoj školi organizirala sam putovanja i maturalni ples. Odlaskom na studije sudjelovala sam u događajima 1991. godine. Kada smo išli u Selo redovito smo bili od pomoći didovima i babama u kući i u polju. To su bila vremena kad su se djeca uključivala u mnoge aktivnosti kako u užoj tako i u široj obitelji – priča. 

Djetinjstvo je provela u Tribunju i Šibeniku, a cijeli radni vijek u Zagrebu. Odlaskom u mirovinu vratila se u Tribunj. 

-    Posljednje tri godine prepoznala sam ljepotu življenja u Tribunju i od tada sam tu. Dva puta mjesečno odem u Zagreb. Uredila sam rodnu kuću i iznajmljujem apartmane te uz nesebičnu pomoć prijatelja uređujem stari maslinik. Ponosna sam majka tri kćeri te baka sedmoro unučadi – govori Jelica. 

Aktivna je u Župnom zboru, sudjeluje u aktivnostima u kojima se njeguju narodni običaji, na Facebook-u vodi stranice HDUMS te s Igorom Perkovom facebook stranicu "Tribunj u srcu". 

Za predavanje koje joj predstoji spremna je i za kraj nam govori.

-    Rado sam se odazvala pozivu jer me predavanja duhovno obogaćuju. Nakon predavanja bit će organizirana akcija mjerenja razine šećera u krvi i krvnog tlaka. Vjerujem da će članovi Društva usvojiti neka nova saznanja i primijeniti ih u životu – zaključuje Stipaničev Mustapić.