Kako je izgledao život žena u Vodicama između dva svjetska rata

Mnogo toga zanimljivog i do sada neznanog što iz arhiva što iz novina koje su u doba između dva svjetska rata izlazile, povjesničarka mr.sc. Lucija Benyovsky nam je otkrila.

Podaci govore da je u to vrijeme omjer u trgovanju bio 1 l vina za 1.65 kg pšenice. Učiteljice u službi su se smjele udavati samo za učitelje, a sve žene tada nisu imale pravo glasa. Učiteljica Antica je osnovala 13 podružnica društva Hrvatskog katoličkog Orla i zbog društvenog rada bila je suspendirana, a gospođa Oršula Bilan ud. Petrov je dala svoje imanje na hipoteku kako bi glazbari kupili instrumente. Vrijedi pročitati.

Lucija Barada ud. Benyovsky rođena 1940. godine u Segetu Donjem završila je studij povijesti te potom i poslijediplomski studij u Zagrebu. Do odlaska u mirovinu 2005. godine radila je u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, bila je voditeljica Dokumentarne zbirke – 20. stoljeće.

Kroz radni vijek bavila se stručnom obradom muzejskih predmeta te organizacijom izložbi. Sudionica je međunarodnih simpozija i skupova. Jedna od stručnih tema odnosila se na povijest ženskog tiska, a u 1990.-ima istražuje i objavljuje o povijesti ženskih udruga između dva svjetska rata. Autorica je brojnih izložbi i predgovora, tekstova i članaka, a 19. veljače u MO "Hrvatski narodni vladari" u Zagrebu Benyovsky će sve prisutne obogatiti za pravu riznicu informacija i činjenica iz prošlosti žena vodičkog kraja.

- Proučavala sam početak 20. stoljeća do Domovinskog rata uključujući i samo ratno razdoblje. Istražujući sam došlo do podatka da su 1921. godine osnovana prva ženska društva. Zajedno s kolegicom Tončikom počela sam proučavati povijest Vodica 20. stoljeća uključujući i povijest žena, žena učiteljica, žena zdravstvenih djelatnica.

U tom periodu u Vodicama su živjele tri babice. Spominju se i žene koje su radile u organizaciji Seljačke sloge (folklor). Došla sam do podataka o učiteljicama koje dolaze u Vodice. Listajući novine naišla sam na list "Katolik" iz 1930. godine i u njemu podatak o učiteljici Antici koja je osnovala 13 podružnica društva Hrvatskog katoličkog Orla i zbog društvenog rada bila suspendirana - dodaje. 

Izložba Vodice kroz povijest - Lucija Benyovsky iza ravnateljice POU Gordane Birin

Podaci govore da učiteljice nisu smjele biti aktivne u politici. S početkom diktature kralja Aleksandra, 1929. godine bila su zabranjena sve političke stranke te društva koje su imale hrvatski predznak. Benyovsky je spomenula primjer da je Hrvatsko Muzičko društvo Ante Starčević, osnovano 1926. godine promijenilo 1929. godine naziv u Vodička glazba. 

-    Uz osnutak društva važno je podsjetiti da je njega inicirala Vodičanka Oršula Bilan rođ. Samohod pomogavši u kupovini instrumenata.  Bila je jamac i svoje je imanje dala pod hipoteku kako bi glazbari nabavili instrumente 1927. godine u Čehoslovačkoj – nastavlja. 

U Vodicama se u to vrijeme većinom živjelo vrlo skromno od vinogradarstva i maslinarstva te višnje maraske, ali se i zasviralo, a žene su nedjeljama plesale kolo.  

-    Bilo je nekoliko imućnih obitelji koje su se bavile trgovinom, a saznajemo da se tada npr. za 1 l vina moglo kupiti 1.65 kg pšenice. Obavezno školovanje je bilo za svaku obitelj financijski zahtjevno; u početku je bilo dvogodišnje, pa četverogodišnje te je naposljetku trajalo 6 godina. Radi poljskih i drugih poslova roditelji su često ostavljali djecu kući, više žensku djecu. Bio je to patrijarhalni odgoj – priča nam. 

U to vrijeme za žene je vrijedilo pravilo da budu uzorne domaćice, supruge i majke. Učiteljice u službi su se smjele udavati samo za učitelje. Žene tada nisu imale pravo glasa, a što stječu tek 1945. godine. 

Benyovsky je prikupljala podatake godinama; neki od podataka su nestali ili su stradali u požarima i ratu, pa se snalazila na sve načine. Najveći dio podataka prikupila je listajući arhive, razne časopise, listove. Nailazila je i na podatke koje su prikupili njene kolege pa ih je samo nadopunila svojim podatcima. 

- Kada sam prije tridesetak godina počela s istraživanjem lokalne povijesti u Dalmaciji zvala bih osobe za koje sam pretpostavljala da mogu pomoći u prikupljanju informacija. Danas je još teže doći do podataka od živućih sudionika, a i zaborav čini svoje – zaključila je na kraju.

Ali, možda se na predavanju netko sjeti bake ili prabake i ispriča te upotpuni Lucijino istraživanje o Vodičankama tog prošlog vremena.