Od pakla droge do majčinstva

Kao dvanaestogodišnjaka prvi puta je zapalila joint. Ni "ne trepnuvši" našla se na heroinu. Napustila je školu, bila na rubu kriminila i završila u popravnom domu. Nekoliko puta je bila u zatvoru i gledala smrti u oči. Nakon osam godina ovisnosti liječila se u Španjolskoj gdje je provela četiri godine. Majka je dvije kćeri i sina i dane provodi pomažući onima koji su zapali u ralje ovisnosti. Ona je Vera Kouklada i dva desetljeća poslije, potpuno izliječena, ispričala nam je potresnu priču o borbi s ovisnošću.

- Sve je započelo kada su počeli napadi za vrijeme Domovinskog rata u našem mjestu. U to vrijeme droga je ušla u dosta mladih života moje generacije. Nisam znala ništa o drogi ili koje posljedice ima. Krenulo je nekako nesvjesno; iz neke dosade sam tražila zabavu na krivim mjestima. Počelo je od jednog običnog jointa, a već preko noći ušao je heroin u moj život. Kada se smirila situacija s napadima na našem području, vratili smo se u školske klupe. Već sam tada bila toliko u drogi i bila potpuno nezainteresirana za školu. Samo sam tonula sve dublje i zbog izostajanja s nastave i ne ispunjavanja školskih obaveza, već kao maloljetnica, završila sam u popravnom domu. To me učinilo još više buntovnom i nisam imala želju za boljim životom. Mislila sam da ću tako živjeti zauvijek i da za mene nema drugog izlaza. Prepustila sam se drogi i svemu što ide uz to – priča nam Vera Kouklada.

Po izlasku iz popravnog doma našla se u začaranom krugu ovisnosti koji ju je vodio iz dana u dan sve više prema dnu.

- Zbog delikventnog ponašanja završila sam u zatvoru. Bila sam nekoliko puta i na rubu smrti. Nakon godina ovisnosti, odlučila sam otići u Reto centar u Španjolsku, gdje sam naišla na ljude koji su mi pomogli i savjetovali su me. Ljudi iz Centra su nekad bili kao i ja. To su ljudi koji su nakon svoje rehabilitacije nesebično služili ovisnicima koji su dolazili na njihova vrata i ljubavlju pokušavali pobijediti njihovu ovisnost i izliječiti rane koje ti ljudi nose u sebi. Bilo mi je jako čudno, prvi put u životu, biti u takvom okružju; nakon ulice, popravnih domova i zatvora. Zanimalo me odakle im toliko strpljenja, ljubavi i volje za druge; neplaćeni volonteri koji su davali sebe u bilo koje doba, ne tražeći ništa zauzvrat – prisjeća se Vera.

Put odvikavanja je bio trnovit.

- 28 neprospavanih noćih, prolazeći apstinencijsku krizu, uz bolove i grčeve. Nije nimalo jednostavno opisati koliko je teško proći "čišćenje" organizma od heroina i heptanona. Zahvaljujući ljudima koji su 24 sata bili uz mene i nisu dopuštali da se predam, uspjela sam. 29. noć sam napokon zaspala i pomalo se počela vraćati u normalan život. Psihički i fizički oporavak trajao je 3 mjeseca. Nakon svukupno 6 mjeseci boravka u Reto centru ponuđeno mi je da pomažem curama koje dolaze s ulice. Tek kada sam počela paziti na jednu curu iz Španjolske, koja je došla u jako lošem stanju, vidjela sam drugo lice droge – priča potresnu ispovijest.

Vidjela je patnju te djevojke i spoznala koliko je droga zlo i koliko uništava živote. U Reto centru ostala je 2 godine.

Došlo je vrijeme da izađe vani.

- Bilo je pre pre pre rano. Kada sam se vratila ubrzo me niz okolnosti vratio na sam početak. Bilo je gore nego prvi put, ali savjest mi nije dala mira. Pitala sam se kako sam to sebi opet dopustila i bilo mi jako teško izvući se ovaj put. Mislila sam da je za mene kraj – priča.

Ali, jedan telefonski poziv ju je iz okova droge vratio u život.

- Bila je to odgovorna osoba koja je vodila zajednicu u Španjolskoj. Ponudila mi je pomoć da se vratim i da će se pobrinuti za mene. Ubrzo nakon toga sam ostala trudna i bila sam sigurna da mi je Bog dao šansu. Ako se ne brinem o sebi onda se trebam pobrinuti za život koji raste u meni. Otišla sam natrag u Španjolsku gdje sam bila sve do poroda moje predivne kćeri Ele. Od tada više nikad nisam pomislila, niti htjela živjeti kako sam prije živjela. Jedino što sam htjela je biti majka mom djetetu. Zajedno s kćeri sam ostala u Reto centru i brinula sam se za ovisnike koji su dolazili. Ljudi iz centra su mi pružili nešto šta nisam nikada osjetila. To su ljudi koji služe i bore se za živote ljudi koji su dotakli dno i tamu. Ti ljudi imaju neopisivu snagu i upornost koju su pronalašli u vjeri, u vjeri u Isusa. Mislim da ni ja ne bih uspjela da nisam svoj život predala u njegove ruke i dopustila da On promijeni moju nutrinu – dodaje.

Uz vjeru, u Centru je mijenjala svoje srce. Mijenjajući se dobila je mir i volju za životom; dobila je sve ono što je do tada uvijek tražila na krivim mjestima.

Poslije osam godina borbe s ovišnoću i četiri godine liječenja, Vera je potpuno izliječena i više od dvadeset godina je daleko od droge.

- Živim na Srimi sa svojim mužem Georgiosom i svojim kćerkama Elom i Agapi i sinom Diegom. Vetrinarska sam tehničarka i jedno vrijeme sam radila u struci. Danas pomažem onima koji odlaze u centar za rehabilitaciju, kako su nekada meni pomagali. Zahvalna sam na svemu što imam, ljudima iz Reto i Remar centra, a posebno najvećem koji je meni dao novi početak. Isusu, za kojim idem i danas – za kraj govori.

Svi su rekli da je za Veru gotovo, ali ne i On.
Ivan 3:16
„ Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život.“