Čet30Stu2023
Information
Paškina ćakula

Pisma ča život čini sritnim i dužim

Lipo san se pozitivno naježija neki dan kad san vidija kako naša Šjora Jerka pisme piše, a onda  i piva u Gradskoj knjižnici u Vodicami. I sve to u svojoj 95 godini. S toliko žara i jubavi prkosi vrimenu, a sve u skladu s majkom prirodom koja ju je podarila tako dugin životom. A di to ima u svitu? Eto u nas, u Vodicami, i zafaljujući Gradskoj knjižnici koja takav svit promovira, da se zna i sačuva od zaborava. A ljudi  se na takvim susretima mogu motivirat, zapivat i do suza nasmijat. Jerkina poezija i pisma ča dušu liči. A kuš bolje u ove zimske dane?

Lipo san se pozitivno naježija neki dan kad san vidija kako naša Šjora Jerka pisme piše, a onda  i piva u Gradskoj knjižnici u Vodicami. I sve to u svojoj 95 godini. S toliko žara i jubavi prkosi vrimenu, a sve u skladu s majkom prirodom koja ju je podarila tako dugin životom. A di to ima u svitu? Eto u nas, u Vodicami, i zafaljujući Gradskoj knjižnici koja takav svit promovira, da se zna i sačuva od zaborava. A ljudi  se na takvim susretima mogu motivirat, zapivat i do suza nasmijat. Jerkina poezija i pisma ča dušu liči. A kuš bolje u ove zimske dane?

E, svaka čast našoj JERKI, koja daje lip primjer  mladima, a i onim starijima, kako se život triba živit. I kako se uz svakodnevni angažman more ostati dugo, dugo, vitalan i mlad. A ne ka neki naš mlađi svit  ki je odavno zaboravija na pismu i smij, pa od četrdesete, pedeste godine i nadalje, počnu grintat po cile dane:  boli ovo, boli ono, miri tlak, vadi krv, vidi cukar, daj nešto protiv kiseline, a onda da i ne govorin ta šijatika, reumatika i prilade razne,  ke su postale otporne na antibiotike. Jer mnogi ih uzimlju po par šetemani, misle da su vitamni,oli dodatak hrani.  A neke take šta prođu šezdeset, ne daj Bože da pitaš za zdravlje. Navezat će ti se ka iz topa: ”A još pitaš, znaš i sam kako san, nikako! Bolest, a i godine su, stari se, partiti se mora”, otresito odgovaraju.

Takvo kukanje im je svakodnevna užanca, a  Jerka, ne znan točno, ali kladija bi se, da puno ne obilazi likare i da čuva te životne  užance, a vidin i običaje stare. Ona more biti najbolji primjer mnogima  kako se život živit triba, jer zna kakve joj je Bog prednosti da. I koristi  ih na najbolji mogući način, pa je eto i vječnija  od naše nezaboravne Zlarinke, Vesne Parun. pjeskinje i književnice nepokolebljiva duha.

 Ima još vrimena do 105

 A čovik često puta i ne zna  za sve svoje potencijale, i kako genetiku i druge pridnosti  more iskoristit za pravu stvar (duži život) do maksimuma. Naša Jerka to dobro zna, život živit i lipo ga prezentirat uz pismu, smij i pozitivu.

A lako je njoj kad i u tin godinama , kako pisac i misni kroničar kaže, odiše friškinom, bistrim umom, ravnim stasom, glatkim obrazima i mladim duhom. Za ne povirovati! Neki kažu, šteta šta se ta najstarija vodiška pjeskinja ne prestavlja na nekoj od velikih vodiških litnjih fešti, pa da tako i furešti svit bolje zna šta sve u Vodicami ima. Bila bi to prava kulturna turistička atrakcija, normalno uz kvalitetan prijevod na strane jezike. Ali kada je Jerka u pitanju, čini nam se da nikad nije kasno, i da  vrimena ima još. Stigne ona, bar tako nas je uvjerila sa svojin dosadašnjim radom i životom.

A vidim ova posebna i nadasve optimistična vodiška pjeskinja ne krije  da bi želila poživit ka njezina mater, ka je uvatila, ni manje ni više nego 105 godin.

 E, pa neka joj  je sa srićon!

Paško

TVOJA REAKCIJA NA ČLANAK
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0
  • 0