Nepokolebljiv duh Biserke Bastić: Od plivačice do borbe sa invaliditetom

Vješta je u mnogočemu, a najvještija u prkošenju životu. Biserka Bastić, poznatija kao Biba, posljednjih sedam godina ne izlazi iz kuće. Od Domovinskog rata je u invalidskim kolicima. Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom ispričala nam je svoju priču.
Rođena u gradu Krku, 1959. godine, Biserka Bastić, djetinjstvo je provela u Zagrebu. S 13 mjeseci života, a potom i u 3. godini, oboljela je od tuberkuloznog meningitisa koji je ostavio posljedice.

- Dobila sam hemiparezu desne strane i cerebralnu paralizu. Da izbjegnem i 3. meningitis po preporuci liječnika selim se u Zadar, gdje su klima i morske struje odigrale mnogo u mom izlječenju. Već s 4. godine sam proplivala, zaronila i skakala u more. S devet godina postala sam juniorska plivačica šibenskog PK. Odlaskom u srednju školu u Zagreb, prestali su moji treninzi, ali ne i plivanje. Jedno vrijeme sam bila maratonka i plivala uz bok Veljku Rogošiću na dionici Zlarin – Prvić – Vodice – Tribunj – Sovlja. Upisala sam srednju školu za krojače i pletilje, a igre iglama i koncima dovele su me do vezilje i goblenarke – predstavila se Biserka Bastić, Biba.

Bavila se pisanjem i crtanjem. Po završetku srednje škole i nemogućnosti pronalaženja posla seli se iz Šibenika u Vodice, gdje započinje rad s djecom i potrebitima u svojem domu, zajedno s majkom.

I tako više od dvadeset godina. Volontira, pomaže, uvijek je tu za svakog bez iznimke.

Završila je fakultet i postala dizajner uređenja prostora. Od rane mladosti humanitarka je i članica Društva invalida Zagreb, Split, Pula, Rijeka. Dio je i desetorke koji je zaslužan da od 1986. godine postoji Društvo invalida u Šibeniku, gdje se borila za prava invalida i njihovu inkluziju u društvo.

- Radila sam i na studiji o Uklanjanju arhitektonskih barijera za Grad Vodice, kako bi se omogućilo svakoj nozi/štaki, hodalici, bijelom štapu, invalidskim kolicima normalno kretanje – priča.

Koautorica je nekoliko zajedničkih zbirki poezije raznih tematika; od dječjih priča, pa sve do sevdaha na kajkavskom, ikavskom, čakavskom, štokavskom narječju. Pisanje je voljela u mladosti, a voli ga i danas. Bila je vješta u mnogočemu i nema di je nije bilo. Bila je posvuda, bila je u svemu. Mogla je sve i nije se bojala izazova.

I onda. Nenajavljeno, neočekivano, iznenada.

Za vrijeme Domovinskog rata Biba je ostala nepokretna.

Iz sasvim običnog života iščupana je i stavljena u invalidska kolica.

Nestalo je sve; nestala su djeca, nestalo je rada. Ali, i tada nije nestala nada, nije nestao Bibin osmijeh. Tješila je sve koji su bili na rubu suza iznenađeni njenim novim stanjem.

- Mnogo godina kasnije saznala sam da sam prohodala svoj moždani udar koji me doveo do invalidskih kolica. Sjedanjem u kolica moj se život iz korijena mijenja – nastavlja.

Jedan pad u bolničkom liftu Bibu je dodatno promijenio i iz bolnice je izašla s naočalama, problemima s vidom i sluhom. Dobila je i disleksiju, a tremor ruku joj je oduzeo škare, iglice, kuhanje, pranje, brisanje suđa, rad po kući.

Prije pet godina, umalo su joj bile amputirane noge, ali je amputaciju na svu sreću izbjegla. Pomogli su joj dobri ljudi prikupivši sredstva za kupnju uređaja za poboljšanje cirkulacije u nogama.

Posljednjih sedam godina ne pojavljuje se nigdje. U kući je. Ne izlazi.

- Nema me više ni u eterima raznih radija i televizije. Izbjegavam sve što mi može biti stresno, jer mi prijeti epilepsija i demencija protiv kojih se borim olovkama, bojama, križaljkama, glazbom – govori.

Sve dijagnoze koje ima i sva trpljenja kroz koja prolazi nisu umanjile njezin vedar duh i volju za životom.

- I u svemu tomu nisam ni svjesna da moja karantena koja me zatvorila u kuću traje već 7 godina. Zahvaljujući mom Zeki koji me svojom nježnošću trpi i malom broju ljudi koji osobno dođu do mene i prospu more radosti, moj život je ispunjen – zaključila je.

Život koji je nekoć živjela daleko je od nje. Premda joj je oduzet vanjski svijet, ima svoj unutarnji; drugačiji nego prije, ali za nju jedini u kojem je i dalje nasmijana, hrabra, nesputana.

U tom, ali i onom vanjskom ona je borac. I više od toga.